Odveć dugo u magli živimo: /S maglom se budimo, /U magli radimo, /S maglom u krevet liježemo. /U magli nam prodaju maglu, /Maglu u magli kupujemo. /U magli se sudaraju ptice /Uz sablasno graktanje; /Neprijatelj postaje nevidljiv, /Prijatelji se gube uz put; /Cilj je mutan i naizgled /Nedokučiv za sljepilo mrene /Od kojeg bolujemo /Mi u magli, stihovi su iz najnovije knjige Berislava Blagojevića.
Knjiga "Mi u magli" objavljena je u izdanju "Presinga" iz Mladenovca i skoro je predstavljena u Banjaluci. Ovo je, nakon knjige "Trebao sam biti riječ", druga zbirka poezije Berislava Blagojevića, koji je objavio još i prozu "Lamentacija po Sofroniju", kratke priče u više izdanja pod nazivom "Ja, revolucionar" i "Revolucionar", te roman "Tiši od vode", koji je prije dvije godine ušao u uži izbor za NIN-ovu nagradu.
Njegovi radovi zastupljeni su u mnoštvu zbornika i antologija, te su prevođeni na njemački, makedonski, engleski, španski, poljski, italijanski i japanski jezik. Posljednjeg nabrojanog jezika što se tiče, Blagojević za "Nezavisne" veli: "Mora da smo književna velesila kad nam tamo nekog portira prevode na japanski". Da, Berislav Blagojević, iako se dokazao i neprestano dokazuje u književnosti, iako je po struci magistar geografskih nauka, kod nas ima radno mjesto portira. Svoju portirnicu, međutim, naziva poetirnica.
Iz nje se ovaj pjesnik i prozni pisac i dalje pita: Da li ću pamtiti svu onu /Sivost koja se obrušavala na nas /U danima kad Ništa bilo je Sve, /A Sve samo san /Nas u magli?
NN: Berislave, Vaša knjiga "Mi u magli" igrom slučaja predstavljena je baš kada djeca u Sarajevu zbog guste magle ne idu u školu. Da li je po nas opasnija ta magla ili ona metaforička o kojoj pišete u knjizi?
BLAGOJEVIĆ: Obje magle su neugodne, mada je ova druga mnogo opasnija. Prvu će kakvo vazdušno strujanje već da odagna, ali druga je uporno tu, davi već decenijama, bez obzira na godišnje doba. A jednom kad se raziđe (da, moraće se i to desiti), mislim da ćemo biti dotučeni katastrofalnim posljedicama. Jer ono što mislimo da znamo da se u magli dešava, zapravo su tek naslućivanja, slutnje i obrisi.
NN: Kazali ste da u ovoj zbirci poezije nažalost imate iste preokupacije kao u prethodnoj, objavljenoj deceniju ranije. Možete li otkriti za naše čitaoce zašto "nažalost" i o kojim se preokupacijama radi?
BLAGOJEVIĆ: Nažalost - zato što se gotovo ništa ne mijenja: mali, obični čovjek i dalje je mali (ako ne i manji), netrpeljivosti, razna prepucavanja i svađe su podjednako prisutni, degradacija moralnih i kulturnih vrijednosti se nastavlja. Na našem tranzicionom putu (za gdje?!) nismo odmakli ni pedalj, osim u demagoškoj retorici. Položaj običnog čovjeka, sagledan i kroz proživljeno i kroz posmatrano, predstavlja osnovu knjige. Istina, pored te socijalne komponente, u zbirci ima i ljubavne poezije, ali ni izbliza koliko bih želio. Volio bih da mogu da pišem samo o ljubavi, potočićima i ptičicama, da se uljuljkam na talasima najgrđih klišea, no to nije moguće zbog moje akutne nemogućnosti da ostanem ravnodušan na silnu bijedu koja nas okružuje.
NN: Pored svega što ste postigli, kako doživljavate rad u portirnici?
BLAGOJEVIĆ: Istina je da sam zahvalan za posao u portirnici (poetirnici!), ma kako to čudno i tužno zvučalo kada se na drugi tas stave neka moja postignuća. Nakon što su mi nedavno priče prevedene i objavljene u Japanu, u šali sam rekao da mora da smo književna velesila kad tamo nekog portira prevode na japanski. Ljudi često ostanu šokirani kad čuju gdje radim, pa i meni bude neprijatno zbog njihove reakcije. Sa druge strane, ja sam odavno prestao da se iščuđavam, dobro znam gdje (i kako) živim. Žao mi je što većina drugih to ne vidi. To je, valjda, jedna od posljedica magle. Kako bilo, neću da lamentiram, jer magistar i pisac u portirnici nisam ja, to smo mi, ovdje i sada.
NN: Udruženje književnika Srpske još nema svoj prostor i plaćenog sekretara. Imajući u vidu da ste do aprila ove godine Vi bili neplaćeni sekretar, te mnogo bolje poslovanje Udruženja književnika u Federaciji BiH, moram Vas pitati, koga kriviti za takvo jedno nesređeno stanje?
BLAGOJEVIĆ: Kada sam maločas rekao da se gotovo ništa ne mijenja, zašto bi Udruženje književnika bilo izuzetak? Ti problemi su prisutni dvadeset godina i ne mogu se prevazići bez sistemskog rješenja. A do takvog rješenja je izuzetno teško doći kad deklarativno imaš podršku, a zapravo si ping-pong loptica. I pored svega, optimista sam i mislim da će se u skoroj budućnosti status Udruženja barem djelimično riješiti. U suprotnom, biću razočaran, ali ću očekivati barem fer priznanje - ne zanimate nas, ne doprinosite ništa ovom društvu i kulturi.
NN: Kao većina ovdašnjih pisaca Vaše generacije, prolazite bolje u inostranstvu nego ovdje?
BLAGOJEVIĆ: Kad kažete inostranstvo, neko može da pomisli na Njemačku ili SAD, što dabome ne bi bilo tačno. U Srbiji sam, doduše, ostvario poneko uspješno gostovanje na festivalima, prisutan sam u periodici, imam određeni krug čitalaca. Možda je u pitanju splet srećnih okolnosti, možda to što tamo objavljujem knjige, ne znam. Tek, činjenica je da me na gostovanje nije pozvala nijedna biblioteka odavde sem Narodne i univerzitetske i brodske. Da ne zaboravim: s Bibliotekom za slijepa i slabovida lica RS takođe imam lijepu saradnju. Nisam neko ko se nameće, niti neko ko moli, ne pripadam nikakvom "književnom klanu" i ne prozivam članove žirija za neku nagradu. Ne interesuju me "ti meni - ja tebi" transakcije. Ne zanima me nikakva (i ničija) kvaziliterarna pozadina. Moje je da pišem, a drugi neka to vrednuju kako smatraju da treba.
NN: Kako u trenucima inspiracije birate između poezije i proze?
BLAGOJEVIĆ: Obično znam kada je neka ideja materijal za priču, a kada za pjesmu, premda se dešavalo da ideja za kratku priču postane pjesma i obrnuto. U suštini sam pripovjedač i najviše volim kratku proznu formu, pa se upravo njoj najčešće i posvećujem.
NN: Ta forma je i sljedeće što možemo očekivati od Vas u književosti?
BLAGOJEVIĆ: Da, najvjerovatnije će to biti knjiga priča, iako dovršavanje te knjige bi moglo potrajati, s obzirom na to da nemam mnogo vremena. Za razliku od drugih kolega, nikad nisam mogao da pišem noću, tako da mi rad u poetirnici, ma koliko inspirativan, ne ostavlja previše prostora za sam stvaralački čin.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.