To je bilo jednostavno, ali je trebalo neko da se sjeti. Ovo izgovara lirski subjekt u pjesmi "Pokušaj opisa jedne večere glavešina u Parizu - Francuska". Lirski subjekt te pjesme je predsjednik Francuske lično, nije imenovano koji, a pjesmu je napisao, ni manje ni više, nego Žak Prever.
Elem, glavešine iz pjesme Prever je opisao kao one koji imaju četiri hiljade sto deset metara Monblana, trista Ajfelove kule, dvadeset pet centimetara obim grudi i ponosni su na to. Opisao ih je kao one što sisaju Francusku. Skup tih glavešina Prever, u najmanju ruku, predstavlja kao maskenbal. Oni su ulazili uzdignute glave u Jelisejsku palatu da odlučuju o nekim veoma bitnim stvarima za narod i svako je sebi načinio glavu kakvu je htio. Jedni su nosili glave engleskih admirala, drugi su nosili teleće glave, treći glave pokojnika, dok je predsjednik cijenjeni skup, na opšte oduševljenje prisutnih, posjetio sa glavom Kolumbovog jajeta.
"To je bilo jednostavno, ali je trebalo neko da se sjeti", izgovara predsjednik jer je opštepoznato da termin "Kolumbovo jaje" označava jaje u uspravnom položaju.
Naime, niko prije izvjesnog Španca Huanela nije uspijevao da stavi jaje u uspravan položaj, dok ovaj nije razbio dno jajeta koje je ostalo uspravno da stoji. Termin je do otkrića Amerike u istoriji bio poznat kao Huanelovo jaje, a kasnije, razumije se, to jaje postalo je Kolumbovo.
"To je bilo jednostavno, ali je trebalo neko da se sjeti", upravo možemo reći za Preverovu poeziju, danas kada se navršava 118 godina od rođenja ovoga pjesnika (rođen 4. ferbuara 1900. godine) čiji su lik i djelo, pored svih ličnosti i događaja burnog dvadesetog vijeka, ostali nešto što obilježava taj vijek.
Prever se u literaturi pojavio relativno kasno. Bio je već formiran pjesnik koji je navršio 45 godina života. Ta 1945. godina, ostala je upamćena kao godina kada je završio Drugi svjetski rat, ali i kao godina kada je objavljena zbirka poezije "Riječi (Paroles)" Žaka Prevera.
"O, Barbara/ rat je velika svinjarija/ šta se s tobom dogodilo/ kad je ovo kišno nebo/ oganj krv i čelik lilo...", glase stihovi nenadmašne "Barbare" u prevodu Radivoja Konstantinovića, za kojima je bila luda poslijeratna Francuska. Upravo je "Barbara" odnijela najveće zasluge jer je knjiga "Riječi", prodana u dotad nezamislivih 150.000 primjeraka.
"Od smrti Viktora Igoa, od osamdesetih godina 19. veka, Francuska nije imala svog istinski narodnog pesnika - pesnika čije će delo podjednako voleti i rafinirani ljubitelji poezije i ljudi skromnijeg obrazovanja. S ovom zbirkom to je postao Žak Prever", piše Konstantinović, zaključivši da knjiga ogroman uspjeh postiže otuda što je Prever pjesnik ulične vreve, koja je u isti mah i vreva života.
"On je začuđeni putnik", kaže Konstantinović, reporter koji bilježi lijepe i ružne stvari života, oduševljava se i negoduje, ali nikad ne morališe. Ovo zapažanje je veoma dragocjeno, jer su Žaka Prevera savremenici uglavnom smatrali za svojevrsnog moralistu i kritičara društva. Ipak, Prever je bio samo onaj kojeg su razumjeli oni koji čiste ribu, oni koji jedu smrdljivo meso, oni koji duvaju u prazne boce koje će drugi piti pune, oni koji muzu krave, a ne piju mlijeko i oni koji svoj godišnji odmor provode u fabrikama. Tih i takvih "običnih" ljudi, opisanih u Preverovoj poeziji, bila je puna Francuska, koja je tek oslobođena od nacističke okupacije i gladi usljed šverca francuskih i američkih oslobodilaca, trebalo da stane na noge.
Preverovo poetsko-reportersko oko do 1977, odnosno godine njegove smrti, zabilježiće još mnoge sitnice isprepletene s vječnim temama ljubavi i slobode u ukupno deset zbirki poezije. U nekim filmovima i jednočinkama sjetiće se i svoje mladosti iz doba avangardnih pokreta, ali ono najvrednije što ostaje, nazvali bismo Kolumbovo jaje Preverove poezije. Biti u isto vrijeme jednostavan i dubokouman, reći ono što svi znaju, a nisu se sjetili prvi da kažu prije, to je bio Žak Prever. To je njegova poezija i danas.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.