BANJALUKA - Moj zanat je poezija: kad na svom banku nisam kuckao svoje stihove, pisao sam o poeziji drugih naših pesnika, a kad mi ni to nije polazilo za rukom - prepevavao sam strane pesnike na naš jezik. Tako je bar za sada. Ovako je za života govorio srpski pjesnik i akademik Stevan Raičković, koji je preminuo na današnji dan (6. maj) prije jednu deceniju. Rijetko kad, ali pored gorenavedenog dešavalo mu se i da "kraj kafana dok svi na njemu vide lovor, prolazi mračan usred dana, nijemo kao da ne zna govor".
Naravno, kao i svakom velikom pjesniku, kada je sam sebe hvatao u ćutanju, to je automatski značilo da će o istom pjevati. Otud smo i parafrazirali stihove iz Raičkovićevog soneta "Bolest", a šta se danas nakon 10 godina "ćutanja" događa s njegovom poezijom pitali smo neke od Raičkovićevih kolega i nasljednika.
"Nije vreme poezije, tako da i Stevan Raičković deli sudbinu drugih velikih pesnika i poezije. On je bio čovek svoje glave i živeo je svoj život. Obično se kaže da je neko učinio manje nego što je mogao, a za Stevana Raičkovića se može reći da je svoj dar iscrpeo i ovekovečio. Poezija njegova nije izgubila njegovom smrću, nego dobila, a mi smo izgubili prijatelja, a Beograd i Beograđani najvoljenijeg sugrađanina i šetača u Knez Mihailovoj ulici", kazao je za "Nezavine" Matija Bećković, koji je sa Raičkovićem dijelio i dar pjesnika i titulu akademika.
"Stevan je bio od prve pesme prihvaćen i voljen. Ne znam da je doživeo neku negativnu kritiku, a i čuvao se da se u životu ne izlaže bilo čemu što bi smetalo da ostvari ono zbog čega se rodio i što je bilo najvažnije u njegovom životu, a to je poezija", prisjetio se Matija Bećković. Bećkovićev sabrat po peru Nenad Grujičić, Stevana Raičkovića opusuje kao pjesnika nadvremene jednostavnosti.
"Lirizam Stevana Raičkovića je superiorna supstanca pesničkog jezika, koja se nastavlja na stražilovsku liniju pevanja i usavršava je osobenom temperaturom talenta. To je onaj trag u srpskoj maternjoj melodiji, koji ostavlja dugotrajnije rezultate od tzv. avangardnih rešenja u tom istom jeziku", rekao je Grujičić, koji je kao pjesnik i direktor "Brankovog kola" često bio domaćin Stevanu Raičkoviću na ovoj manifestaciji.
Uz nadvremenu snagu pjesničkog dara, dodaje Grujičić, Stevan je umio dati konkretan savjet mladom pjesniku: na primjer, da kada nastupa sa više pjesnika na istoj sceni, uvijek je bolje, za publiku, da govori rimovanu pjesmu, negoli u slobodnom stihu. Pjesnik mlađe generacije čije je stvaralaštvo na tragu Stevana Raičkovića i čija jedna od četiri knjige poezije čak nosi i naziv "Razgovor sa Stevanom" jeste Branimir Kršić.
"Stevanovo mjesto u srpskoj poeziji svakim danom postaje sve bitnije, čini mi se. Mislim da dolazi vrijeme kada će njegovo djelo biti nezaobilazan udžbenik za svakoga ko želi biti pjesnik. Jer, bez obzira na to što je naš narod poetske duše, ipak smo malo izgubili kompas u oluji pjesništva, a svjetionike tražimo na pogrešnim mjestima. A Stevan (naravno, i ne samo on) sigurna je luka kojoj se treba vratiti", rekao je Kršić, naglašavajući da ko Stevana pita, taj sigurno ne zaluta, a danas je mnogo lutanja, posebno u jeziku, u izrazu.
"Što se, pak, tiče prošlog stoljeća, Stevan ide u red tri-četiri najznačajnija pjesnika (naravno, druge polovine pomenutih sto godina). A ja lično Stevana doživljavam i kao poetski putokaz i kao poetsko ogledalo, posebno kad su u pitanju izraz i širina duha", zaključuje Kršić.
Doživljaj sa putovanja
Poslije jednog septembarskog "Brankovog kola", prije 30 godina, prisjetio se Nenad Grujičić kako je sa Stevanom Raičkovićem sjedio u slovačkom restoranu "Studnja" u mjestu Gložan, prema Bačkoj Palanci. Odmah su, kaže Grujičić, otkrili da slovačko "Studnja" na srpskom jeziku znači "Studenac", kako se inače zove čuvena pjesma Branka Radičevića.
"Sedeli smo u neograđenoj bašti restorana 'Studnja', koja je doticala ogromno visoko kukuruzište što se savijalo pod lakim vetrom: 'E vidiš li, Nenade, ovo more kukuruza, ovo bogatstvo što se talasa na zemlji, to ti je Vojvodina. Ko ovo ne vidi i ne oseća, taj ne razume šta je panonski čovek'. Onda je nastavio da priča o kukuruzima i slikama iz detinjstva u Senti i na Tisi. Tako jednostavan u razgovorima, bio je Stevan Raičković, naoko, i u svojim pesamama", svjedoči Grujičić.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.