Književnost

Isidora Bjelica: Po čemu se prepoznaje čovek na niskoj vibraciji

Isidora Bjelica: Po čemu se prepoznaje čovek na niskoj vibraciji
Foto: N.N. | Isidora Bjelica: Po čemu se prepoznaje čovek na niskoj vibraciji

Vidim da jednom malom broju ljudi nije jasna cela stvar s milostinjom.

Prvo, davati je veća radost nego primati, i moći i hteti i želeti davati je velika blagodat. Drugo, nikada onog kome dajemo milostinju ne bi trebalo da sažaljevamo, jer je to znak taštine da smo bolji od nekoga. Dajući, mi dajemo Gospodu, zato su apsurdni oni koji trče za prosjakom i gledaju da li je za dobijeni novac kupio hleb ili alkohol. To nije naš problem, kad daješ  daješ, pre svega, Gospodu, a šta je on radio i koristio nije do naše procene ni potrebe.

Ona divna priča da ne zna desnica šta radi levica i obrnuto je napomena da je milostinja u tajnosti najbolja, jer nas čuva taštine i hvale, koja se neretko pretvara u svoju suprotnost, u vašar taštine, jer sebe smatramo veličanstvenim, jer smo pomogli, a onaj kome dajemo ne samo da je možda na višem stepenu osvešćenja nego je tu da bismo mi preko njega postajali bolji, a ne obrnuto.

Cela ova priča važi kako za materijalno, tako i za duhovno. Neretko najveći duhovni učitelji kažu  postani izvor onoga što ti nedostaje, onda ćeš kosmos snabdevati tim u ogromnim količinama, izađi iz frekvencije nemanja u vibraciju imanja. Taj savet u praksi znači ovo  osećaš se usamljeno, nedostaje ti ljubav, ne kukaj nego budi ti taj koji naokolo teši i daje ljubav. Nedostaje ti novac?

Uvek ima neko ko ima još manje od nas. Ima divna priča o Nilu Donaldu Volšu i studentu koji nije imao pare da plati njegov kurs. Rekao mu je da ima samo novčanicu od pet dolara. Ovaj mu je rekao: "OK, idi usitni tu novčanicu po dvadeset centi i podeli je na sve strane onima koji imaju manje od tebe." Mladić je to uradio i iduće godine je došao kao uspešni posrednik za nekretnine. Postati izvor onoga što ti nedostaje je jedna od najvećih tajni kosmosa. Misliš da ovom svetu nedostaje više ljubaznosti? Ne kritikuj, nego ti budi taj koji će na svakom koraku biti izvor ljubaznosti. Misliš da ovom svetu nedostaje više empatije? Ne kritikuj, nego ti postani izvor empatije.

Tako se stvarnost menja. Ne znam da li je to zbog destruktivnih programa nasleđenih ili pogrešnog osećanja da smo baš mi ti koji procenjujemo druge, ali Balkan je posebno područje permanentne kritike. Ono ne sudi koje je u svakoj religiji, ezoteriji, psihologiji, tu je iz proste činjenice da samo privid o sopstvenoj superiornosti  ja sam najbolji, najpametniji  može da dovede do toga da drugima sudimo, te glup je, te nije dobar čovek, te prodao se, te kurva, pijanica, lažov, izdajica. Činjenica je da je naša ljudska kognicija toliko ograničena da mi ne možemo ispravno procenjivati stvari u iluziji dualizma. Dok god strašno i besno postavljamo sebe kao izvor svake pameti i dobra, mi smo u velikoj tami iluzije o sopstvenoj meritornosti. U praksi rečeno, što je čovek gluplji sebe ozbiljnije shvata, što je taštiji sebe smatra uzorito moralnjim od drugih...

Mi nismo u stanju da sudimo ni prosuđujemo jer tajnu neke duše zna samo dragi Bog. Zato, ako nam na ovom svetu smeta ovo ili ono čovek bi trebalo prosto da postane izvor onoga što mu nedostaje i tako će promeniti matriks stvarnosti, a ne kritikom i kukanjem kako je on tako divan među tako jezivim... Permanentno kritikovanje drugih ne samo da je apofatičko isticanje sebe kao boljeg, nego je i stalno spuštanje vibracije...

Mnogi revolucionari koji su hteli da menjaju svet nisu shvatili da se svet menja isključivo tako što menjaš sebe postajući ono što misliš da svetu nedostaje. A onda kada postaneš slep za zlo, loše, glupo, ružno, pokvareno, kad u svemu i svačemu vidiš samo lepotu i drugu dušu koja je kao i ti mala i izgubljena u ovom svetu, čija pravila zapravo niko ne razume  e tad ćemo preći iz stanja mentalnog pakla u osećanja blaženstva. To jest, osetićemo ono što savremeni ezoterici zovu prelazak iz treće u petu dimenziju bivstvovanja.

A da bi se desilo to, čovek mora prvo da bude svestan koliko je mali, kognitivno ograničen i emotivno krhak. Zato su neretko bakice s pijace i naizgled nazoviobični ljudi mnogo sposobniji za tu tranziciju duha od onih "posebnih", kojima sopstveni ego ne dopušta da shvate da nikad nije problem u svetu, nego u nama ili, tačnije, da problema i nema ako su nam misli čiste...

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije