Književnost

Isidora Bjelica u kolumni za "Nezavisne": Kako da prestanemo da budemo žrtva?

Isidora Bjelica u kolumni za "Nezavisne": Kako da prestanemo da budemo žrtva?
Foto: N.N. | Isidora Bjelica u kolumni za "Nezavisne": Kako da prestanemo da budemo žrtva?

Došao je taj dan da prestanete da budete žrtva sopstvenih misli i matriksa. Ovaj tekst će značiti samo onima koji su suštinski spremni da prime ovu informaciju, kao što je sa svim inicijacijama. Oni drugi će reći: "Šta lupeta ona Bjelica" ili: "Ovo je dosadno, odoh da se svađam".

Na ulici ili Twitteru, svejedno, ili slušam Jalu Brata....! Da se ovako pametan i ispravan borim za pravu stvar - šalim se, ali zanosi nesvesnog traju hiljadama godina i naravno uvek se sje... Jako mi je na izvestan način smešno šta se dešava sa mojom knjigom "Škola za anđele" - sada već par hiljada ljudi pišu kako im je ta knjiga otčepila mozak, zahvaljuju što su dobili odgovore za kojima su tragali decenijama, da su razumeli ono što nisu uspevali, a opet samo iz najbolje želje daju tu knjigu nekom bliskom i ovaj ih gleda zapanjeno jer u tome ne vidi ama baš ništa.

Dakle, kad čovek nije spreman - naprosto tajna će za njega ostati iza vela saznatljivog, ma kako mu je jasno saopštili. I to nema ama baš nikakve veze sa formalnim obrazovanjem, niti poreklom ili bilo čim osim sa stepenom osvešćenosti. Ako ste do sada bili žrtva najrazličitijih događaja, naizgled neprijatnih situacija, uvreda, otkaza, izdaja, besparice, bolesti, nepravde došao je trenutak da izađete iz te inferiorne uloge žrtve i da sve, ali zaista sve što naiđe shvatite kao matriks test da li se još palite kao briketi na agresivne izlive nesvesnosti i dramaturške zamke 3D sveta? Da li ste onaj koji trpi ili onaj koji posmatra i sve okreće u korist podizanja svesti i sopstvenog napretka.

Još je Marko Aurelije rekao da patnja ne dolazi spolja, već od naše interpretacije ega kroz sopstvene misli kao reakcija na oštrice ovog sveta privida... Kada naiđu manje ili više neprijatne situacije, a neprijatno ne znači negativno - jer u ovom trenutku tranzicije kolektivne i personalne svesti patnja još ima jako značajnu evolutivnu ulogu i nije čudo da je u semantičkom smislu krst kao simbol patnje postao i simbol spasenja.  Prihvatiti patnju kao neizbežnu znači zapravo smanjivati je u svom životu, jer ono što prihvatamo je ono što eliminišemo i neutrališemo.

Dakle, od danas ma sa čim da se susretnete prvo - ponašajte se kao da ste baš vi to naručili u svoju stvarnost: i tog agresivnog komšiju ili šefa, i kvar koji se desio, i izdaju i pljačku, nepravdu ili bilo šta što prepoznajete kao neprijatnost u ovoj nazovi realnosti. Humor je najbolji način da zadržite visoku vibraciju i da se ne survate u ponor nesvesnog, a potom, naravno, zahvalnost. Treća akcija je posmatranje - pre neki dan spopao me neki ljubazan mamin prijatelj koji je imao sve iskaze nesvesnosti koje čovek može da zamisli: prvo mi je nudio da pokaže fotografiju sopstvene babe na umoru, što sam ljubazno odbila uz objašnjenje da ne gledam fotke s umora jer sam tamo bila pet puta i znam kako je nefotogenično... Onda me izložio toplom zecu nesvesnog sa jedne strane, prepričavši mi sva oboljenja i probleme šire i dalje familije, da bi potom krenuo u omiljenu zabavu izliva besa na političare, svetski poredak, pa do rođaka Žuće koji mu je kriv kao masoni i Tramp lično.

Nekad bih se posle takvih izliva radijacije nesvesnog osećala jako loše, međutim sada me pristup posmatranja i samoanalize zaista spasio! Pod broj jedan posmatrala sam svoje emocije da li mi opisi gnusobnih detalja bolesti aktiviraju strah i zebnju, i pratila sam svoje vizualizacije, na sopstvenu radost primetivši da sam prošla toliko gnusobnosti i patnje da sam oguglala.

Kao hirurzi. Zatim sam radila vežbe prisutnosti u trenutku što je uvek spasonosna opcija - broj tri nisam se pržila na zanose ega ne ulazeći u rasprave ko je u pravu, već govoreći upravo ono što nije očekivao. Prihvatila sam ga iako je naporan i dosadan, jer to je bio moj matriks test koji mi je više ja poslalo. Tako ja nisam postala žrtva ovog ekstremno neosvešćenog smarača, već je on radio za mene kao dobar test da li će me ego survati u njegovu nesvesnost. Na kraju sam, shvativši da je ovo zanimljiv test matriksa, ali da ipak traje predugo, nasula čoveku dovoljnu količinu alkohola da mu ego malo odahne i da se sve skrati.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije