Književnost

Isidora Bjelica u kolumni za "Nezavisne": Lj-ubi bližnjeg svog

Isidora Bjelica u kolumni za "Nezavisne": Lj-ubi bližnjeg svog
Foto: N.N. | Isidora Bjelica u kolumni za "Nezavisne": Lj-ubi bližnjeg svog

Divim se ljudima koji nemaju probleme s komšijama, to su verovatno samo oni skroz prosvetljeni. Meni matrix stalno vraća lekciju s komšijama.

Taman pobegnem iz Beograda od one iz prizemlja što me juri nožem kad joj ponestane tableta i nadrndanog pandura i dođem na more u porodičnu kuću, gde iznad nas imam komšije oca i sina koji izdaju apartmane i koji su poseban tip manijaka.

Prošle godine su mi isekli smokve jer su zaklanjale sunce njihovom paradajzu, onda je matori urinirao na stepenicama, jer, kaže, kad moj pas zapišava, može i on, a naročito vole da me isteruju iz ulice.

 Ne znam kako, ali svake godine oni zauzmu celu ulicu kolima svojih gostiju kojima, baj d vej, prodaju taj parking na javnoj ulici za po dva evra, i svake godine ja uhvatim sebe kako baš za Mene nema mesta i kako izbezumljena odlazim na javni parking i plaćam dok on ubire lovu od svojih gostiju. Nekada davno, kad je moj deda sa sinovima pre 50 godina zidao tu kuću, okolo nije bilo nikoga i niko nije slutio da će tu, gde je bilo samo šipražje, doći otac i sin spremni da te koknu za parking mesto. I svake godine ja odem iz ulice jer ne želim da se pretvorim u one primere iz crne hronike kad se psuju, buše gume i lome šoferšajbne i na kraju se i pokokaju i odu pred Boga posvađani oko međe, parking mesta i paradajza.

Ali, problem situacije kad hoćeš da ostaneš dama dok ti uriniraju pred vratima, seku smokve i buše gume je u tome što ti možeš da ne uradiš apsolutno ništa, ali njihova paranoja piše scenarije! Oni misle da sam ja baš istrenirala psa da im zapiša kola i da sam usmeravala vetar da im zapuši oluk.

Eto, u njihovoj glavi verovatno sam ja nepodnošljiva komšinica i uopšte im nije čudno što svake godine oni ubiru pare i parkiraju 11 automobila, a ja, kao zla komšinica, idem kilometar dalje na javni parking. Sigurna sam da sam u njihovoj glavi kriva i za smokvu kojoj sam davala steroide da tako brzo raste i zakloni im paradajz. Prema tome, tu razgovora nema. Svako tripuje svoje, a siledžije imaju naročito moćne tripove. Nije baš lako slediti hrišćanski imperativ i ljubiti te sociopate komšije, ali svaki čovek koji uspe da ne uđe u ludilo lomljenja, zapišavanja, bušenja guma i nanošenje štete komšijskoj kravi je pravi heroj.

Jer matrix vežbu preživljavanja ludog komšije je teže prevazići nego pet godina u Šaolinu. Nek' je, dakle, živa i zdrava komšijska krava i nek' joj dragi Bog pomogne s takvim gazdom. Ne zna moj komšija manijak ko je Ekhart Tole, Alan Vats, Lujza Hej, Dolores Kenon, ali njemu to objektivno ni ne treba, on živi život u trenutku - zapišava, seče, proteruje, ubire lovu nelegalno i skroz mu je dobro! Voli čovek sebe!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije