Književnost

Iz egzila u antologiju

Iz egzila u antologiju
Iz egzila u antologiju

SREMSKI KARLOVCI - Ne znaju kuće gde odoše ljudi, nit' pozna jutro one koje budi, misao je Branka Miljkovića kojom se vodio književnik Nenad Grujičić pri priređivanju Antologije srpske izbjegličke poezije "Prognani Orfeji", koja je prije dva dana izašla iz štampe u izdanju "Brankovog kola".

Radi se o jedinstvenom primjeru knjige na Balkanu i šire, gdje su sabrane pjesme srpskih pjesnika porijeklom iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i sa Kosmeta koji su na svojoj koži osjetili dramu izbjeglištva s kraja dvadesetog vijeka.

"Nema konkretne institucionalne podrške razvoju ovoga krila srpske kulture, niti motivacije za stvaranje novih dela na temu izgnanstva i progona, specifičnog egzila u sopstvenom jeziku", prmjećuje Grujičić u predgovoru knjige te podsjeća na Hegelovu misao da je pjesnik prvi čovjek koji svom narodu otvara usta. Grujičić je temeljan do te mjere da egzil otkriva u počecima razvoja hrišćanstva, u izgonu Adama i Eve iz Edenskog vrta, u paraboli o izgubljenom sinu, skaski o Faustu, mitu o Orfeju. Očajni Orfej, podsjetimo se, nakon što je drugi put izgubio Euridiku, sedam dana je gladovao, sedam nedjelja tugovao, a tri godine proveo u patnji i egzilu.

"Prognani srpski Orfeji su izgubili svoju Euridiku, dušu rodne kuće i zavičaja koja je odlutala, nestala u lavirintu onkraja. No, ipak, ostala je lira maternjeg jezika da zvuči i pamti", kaže priređivač antologije koja, kako navodi on, pokazuje žilavost duhovnog principa, snagu živih talenata u jeziku. Naspram raznih antologija, almanaha i zbornika na teme kućnih ljubimaca, šibicarenja i gurmanluka, autor pojašnjava da ova antologija ne koketira sa životom i umjetnošću - ona ne nastaje iz snobovske dokolice ili teorijske tlapije, već se gradi kao nužnost istorijskog trenutka.

Danas dvadeset godina nakon završetka rata u BiH i Hrvatskoj, te šesnaest godina nakon bombardovanja Srbije i izgona kosovskih Srba, Nenad Grujičić napominje da su svakako i drugi narodi na istom tlu imali sličnu sudbinu. Materijala za sličnu antologiju, govori on, ima i na ostalim stranama, ali upozorava da bi zajednička antologija ove vrste naroda bivše Jugoslavije bila dnevnopolitička podmetačina.

"Ako bismo pesnike, različitih etnosa i veroispovesti, tretirali kao autore istoga jezika, to bi otvorilo pamfletske dnevnopolitičke tirade koje bi omele književnu funkciju dela", smatra Grujičić i zadržava se na srpskim pjesnicima za koje dodaje da su najbrojniji u balkanskoj izbjegličkoj drami s kraja prošloga vijeka. Najstariji pjesnici koji su zastupljeni u "Prognanim Orfejima" jesu Vladeta Vuković i Dara Sekulić, rođeni 1928, odnosno 1931, a najmlađi pjesnik Nikola Paripović, rođen 1988. koji je u ovu knjigu uvršten s nekolicinom njih koji su rat gledali očima djeteta. Prvo predstavljanje ove knjige je u četvrtak uveče u Prijedoru, u "Galeriji 96".

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije