Književnost

Jelena Kojović-Tepić za NEZAVISNE: Pisac uvijek treba da bude iskren

Jelena Kojović-Tepić za NEZAVISNE: Pisac uvijek treba da bude iskren
Jelena Kojović-Tepić za NEZAVISNE: Pisac uvijek treba da bude iskren
Milan Rakulj, Foto: J. Đurđević

BANJALUKA - Jelena Kojović-Tepić, književnica, novinarka i urednica kulturnog programa RTRS, objavila je do sada zbirku poezije "Ne prisluškuj to što sanjam", roman za djecu "Kuća vremena" te pet priča u pet knjiga koje zajedno čine cjelinu, a povezuju ih pripovjedač i prostor "Čika Blagoje u svijetu igračaka".

Probe za njenu dramu "Kod vječne slavine" uskoro bi trebalo da počnu u Narodnom pozorištu Republike Srpske (NP RS), a za njenu bajku "Avanture Trbe i Dugog" putem sajta Kickstarter ovih dana skupljeno je 3.546 dolara. Time je obezbijeđeno štampanje knjige, a ukoliko "Trba i Dugi" skupe ukupno 5.000 dolara za četiri dana, koliko još traje kampanja, biće plasirane i papirne igračke u obliku ovih likova, koje će raditi najpoznatiji kreator iz te oblasti Brajan Kastelfort iz Los Anđelesa. Tim povodom Jelena Kojović-Tepić pričala je za "Nezavisne novine".

NN: Za početak recite nam kako su junaci Trba i Dugi u svojim avanturama dospjeli čak do Los Anđelesa?

KOJOVIĆ-TEPIĆ: Tako što je Mladen Đukić, koji je producent čitave ove priče, od početka želio da knjigu, ukoliko uspijemo s kampanjom, prate lutke od papira. Igračke od papira su jako popularne na Zapadu i postoji ozbiljno tržište. To je komad kartona na kojem je šivana slika i one isprekidane linijice, pa se to ispresavija i dobije igračka, a postoji jedan tip koji je glavna faca u svemu tome i živi u Americi u Los Anđelesu. Mladen mu je poslao mejl da ga pita ima li savjet o tome da li bi možda neki početnik bio spreman da radi s nama, koji smo takođe početnici. Međutim, čovjek kad je vidio kako izgleda projekat i kako izgledaju likovi zakačio se za to i rekao: "Neće raditi početnik, ja ću!", te je tako čitava priča stigla u LA.

NN: Koliko je značajno da se jedna naša autentična priča nađe tamo?

KOJOVIĆ-TEPIĆ: To je jedna divna potvrda ljudskoj sujeti da vrijediš i izvan okvira svog sela, što je nekako u slučaju nas iz malih sredina i malih naroda uvijek prijatno. Objektivno postoje odlični autori i kod nas, ali prosto to ne radi niko i divan je osjećaj kad neko ko te ne zna i ko nema pojma o tvojoj biografiji i tvom dosadašnjem radu na osnovu samo jednog konkretnog djela vidi da je ono dobro i poželi da bude dio toga.

NN: Novac za štampanje knjige je tu. Dakle, avantura je već počela...

KOJOVIĆ-TEPIĆ: Da, avantura je počela. Zapravo, avantura je počela onog časa kad smo mi odlučili da to radimo jer se mi sve vrijeme ludo zabavljamo radeći na ovom projektu.

NN: Recenzenti Vaših knjiga su djeca. Kakvi su oni kritičari?

KOJOVIĆ-TEPIĆ: Djeca su jako iskrena i to im je osnovni kvalitet, oni prije svega nisu otrovani predznanjem, nego potpuno čisto ulaze u konzumaciju bilo kakvog umjetničkog djela i stvarno pričaju ono što misle u tom trenutku. Kod njih nema zadrške! Kad gledaš dijete kojem čitaš savršeno ti je jasno da li je to njemu zanimljivo ili nije. Po njegovom pokretu, po načinu na koji te gleda, ili kad se hvata za nešto drugo dok mu pričaš, dakle kod njih nema greške.

NN: S druge strane, koliko pisac treba da bude iskren kad piše za djecu, jer se ona ne daju isfolirati?

KOJOVIĆ-TEPIĆ: Ja mislim da pisac uvijek treba da bude iskren i da je to prosto jedini mogući način pisanja koji ima smisla. Za djecu je specifično što ne samo da čovjek treba da bude iskren, nego mora da bude bez ličnih ograda. Mora da poruši svoje unutrašnje ograde da bi mogao da komunicira s djecom, one iste ograde koje imaju kritičari, a nemaju djeca. Isto tako ih imaju i pisci, a nemaju djeca.

NN: Što se tiče knjiga za djecu, pišete isključivo za one najmlađe?

KOJOVIĆ-TEPIĆ: Ne pišem za djecu tinejdžerskog uzrasta iz vrlo jednostavnog razloga: moj sin ima sedam godina. Vjerovatno ću, kako on bude rastao, komplikovati svoje štivo. Moje priče nastaju tako što pričam njemu i na osnovu njegovih stavova slažem motive.

NN: Koja je razlika pisati za djecu u odnosu na pisanje za odrasle?

KOJOVIĆ-TEPIĆ: Isti je pisac i kad piše za djecu i kad piše za odrasle. Kad pišeš za djecu, ti nisi ništa manje ozbiljan i prisutan nego kad pišeš za odrasle. Jednak angažman, možda čak i veći podrazumijeva pisanje za djecu.

NN: Kakva je sudbina Vaše drame "Kod vječne slavine" s obzirom na to da je kao pobjednik konkursa Beogradskog dramskog pozorišta (BDP) trebalo da bude izvedena tamo, a ne u NP RS?

KOJOVIĆ-TEPIĆ: Tužna je sudbina te drame, ali ja treba da budem politički korektna i da ne pričam na tu temu. Trebalo je da se igra u BDP-u i onda je došlo do smjene vlasti u svim beogradskim institucijama. Jedan od uslova konkursa na kojem je pobijedila ova drama bio je da se postavi u toku sezone na scenu. Ali nije postavljena. Savjet mojih prijatelja iz Srbije koji se bave pozorištem jeste da ih tužim, ali ja nemam ni živaca ni želje za tim. Što se tiče NP RS, imam informacije da bi drama trebalo da bude postavljena na sceni "Petar Kočić".

Komentare na ovu vijest mogu postaviti samo prijavljeni čitaoci.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Molimo vas da vaša iskustva i zapažanja prilikom korištenja aplikacije za komentarisanje podijelite sa nama.

Pošaljite komentar

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije