BANJALUKA - Miljenko Jergović, jedan od najznačajnijih pisaca južnoslovenskog prostora danas i ovdje, nastupio je u velikoj koncertnoj sali Banskog dvora u četvrtak uveče pred oko 450 ljudi i tako napravio mali presedan u književnom životu grada, vrativši pisanu, ali i usmenu riječ na pijedestal.
"Hvala svima jer ste došli, iako ja zapravo ne znam šta vi od mene očekujete. Ja ništa ne znam raditi, ne znam ni svirati ni pjevati ni glumiti...", obratio se Jergović publici na početku večeri i sam zatečen brojem prisutnih.
"IMPERATIV" U MISIJI POPULARIZACIJE KNJIŽEVNOSTI
Naravno, toliki broj prisutnih na nekoj književnoj večeri nije novina u Banskom Dvoru. Isti broj duša bio je prisutan i na posljednjem gostovanju Dobrice Ćosića u Banjaluci prije nešto više od deset godina. Na promociji knjige Emira Kusturice "Smrt je neprovjerena glasina" 2010. godine koncertna sala Banskog dvora takođe je bila puna. Takav uspjeh ponovili su kasnije i vladika Grigorije, Nele Karajlić i još neke istaknute ličnosti koje su predstavljale svoja književna djela.
Ono što je, međutim, novina u gradu na Vrbasu, a vezano je za gostovanje Miljenka Jergovića, jeste da je prvi put 450 ljudi došlo zbog nekog ko je isključivo pisac i ne bavi se nijednim drugim poslom, osim pisanjem. To je, zaista, presedan. Dobrica Ćosić, ma koliko veliki pisac bio, bavio se i politikom. Kusturica je reditelj, Grigorije je crkveni čovjek, Karajlić je muzičar, i njihova primarna ili sporedna zanimanja, htjeli mi to priznali ili ne, donijela su određenu popularnost njihovim knjigama. Sa druge strane, Udruženje za promociju i popularizaciju književnosti "Imperativ", koje je organizovalo razgovor s Miljenkom Jergovićem, ovom i sličnim večerima uveliko opravdava ime udruženja. Naime, oni su pokazali i dokazali da književne promocije mogu biti popularne, a da pisac kojeg predstavljaju ne dolazi iz neke popularnije branše od književne, niti da je, daleko bilo, pripadnik rijaliti svijeta.
Šta je i ko je Miljenko Jergović, koji se, doduše, osim književnošću bavi i novinarstvom, ali novinarstvom vezanim isključivo za pisanje, pokušale su saznati i, slobodno možemo reći, u tom pokušaju uspjele, moderatorke programa Vanja Šušnjar-Čanković i Kristina Ljevak.
SVI U BOSNI IMAJU NAJMANJE DVA ŽIVOTA
Miljenko Jergović u sat i četrdeset pet minuta pričao je o mnogim temama, a razgovor je započeo osvrćući se na život takozvanog običnog čovjeka pogođenog ratovima devedesetih na Balkanu, te posljedicama koje su ti ratovi ostavili na nas. Svi mi na Balkanu, posebno u BiH, istakao je Jergović, imamo najmanje dva života, a ta dva života teško da mogu imati veze jedan sa drugim. Jedan život, naveo je, imali smo do 1992. godine, a drugi imamo od kad smo shvatili da se taj prvi život neće vratiti.
"Između 1992. i 1995, 1996, 1997. smo svi mi čekali da se dogodi neko čudo i da se naš onaj prethodni život nastavi, da stvari dođu u normalno stanje. Zapravo je trebalo dugo da shvatimo da stvari nikada neće doći u normalno stanje i da možemo ili da crknemo ili da počnemo živjeti drugi život. E, sad taj drugi život, koji je u jednom trenutku započeo s onim prvim životom gotovo da nema nikakve veze. Ja kada se sjećam svog prethodnog života vrlo se živo sjećam ljudi, života, komunikacije, ali kao da se sjećam kroz filter ili televizijski ekran", rekao je Jergović. Pored ovoga, prisutni su od Jergovića saznali da se pacifizam može dokazati samo smrću, da književnost nema terapeutsku ulogu dok pišemo, nego kada čitamo, te da je ona istinsku društvenu ulogu imala isključivo u Sovjetskom Savezu u 20. vijeku i malo gdje više na planeti Zemlji kroz istoriju.
Moderatorke su se doticale tema iz nekih od Jergovićeve 43 dosad objavljene knjige, tako da se pisac zadržao na razgovoru o književnim stereotipima u temama o holokaustu i Sarajevskom atentatu.
UKOLIKO ĆETE PISATI O VRAGU, BUDITE SAM VRAG
"Ako želite pisati prozni tekst o različitim likovima, vi morate za svaki svoj lik imati potpuno razumijevanje. Vi morate biti svaki svoj lik. Dakle, ako ćete pisati prozu, hajde sad da zaoštrimo stvari do kraja, ako ćete pisati o Hitleru, onda dobro pripazite. Ili ćete pisati prozu od koje ćete sami u sebi poginuti ili ćete pisati gluposti i budalaštine. Nema smisla vraga potezati za rep, a kasnije kukati i nema smisla pisati o vragu ukoliko nećete biti sam vrag. Ne u svom životu, nego u tekstu", rekao je, između ostalog, Jergović, dok se govorilo o njegovom romanu "Ruta Tannenbaum". Opisujući život jevrejske djevojčice u vremenu holokausta, kako je istakao, njemu je bilo posebno stalo da sruši plačljivi stereotip o žrtvama i da ta djevojčica bude neugodna, nepristojna, bezobrazna i nesimpatična.
Stereotipnim opisivanjem žrtava, zaljučio je on, ne odajemo počast njima, nego olakšavamo savijest nas živih.
Knjiga "Nezemaljski izraz njegovih ruku", koja govori o Sarajevskom atentatu, nastala je, saznali smo, iz revolta jer je Gavrilo Princip, kako se bližila stogodišnjica atentata 2014. godine, cijeli svijet počeo da zauzima čvrsta određenja u odnosu na taj čin, a ta određenja su se naravno razlikovala. Jergović je pričao i o knjizi "Selidba", gdje piše o istoriji jedne "kuferaške" porodice vezane za sarejevski Sepetarevac, kako su kritičari ocijenili, ne štedeći nikoga, a ponajmanje sebe i svoje bližnje.
"Pisanje ima jedino smisao ukoliko boli. Ukoliko ne boli, onda ne moraš ni pisati, nego idi izvadi zub. Bezbolno vađenje zuba je puno bolja stvar od bezbolnog pisanja", zaključio je Jergović.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.