Književnost

Kusturici i Negrišorcu uručene nagrade Branko Ćopić

Kusturici i Negrišorcu uručene nagrade Branko Ćopić
Kusturici i Negrišorcu uručene nagrade Branko Ćopić
Agencije

BEOGRAD - Nagrade "Branko Ćopić" uručene su danas u Srpskoj akademiji nauka i umetnosti reditelju i piscu Emiru Kusturici za knjigu "Smrt je neprovjerena glasina", dok je nagrada za najbolje pjesničko ostvarenje pripala Ivanu Negrišorcu za zbirku pjesama "Svetilnik".

Kusturici je priznanje uručio akademik Svetozar Koljević, a Negrišorcu akademik Matija Bećković.

"Kao i njegovi veliki prethodnici, i Kusturica je imao izuzetno zanimljiv životni put širokog raspona, a u ovom memoarskom delu dao je autentičnu sliku svojih sarajevskih dana, kao i sopstvenog prebivanja i putovanja širom Evrope i Amerike", naglasio je Koljević.

On je dodao da je "to je učinio raskošno osećajno i intelektalno prelomljeno kroz prizmu ličnog i porodičnog života i dokazao da je i u naše vreme moguće voleti svoju zemlju i steći svetsku slavu".

Kusturica je opravdao odluku da napiše prigodni govor riječima da "ideja o njemu kao piscu nije zaživjela u njegovoj porodici, oni u to ne vjeruju, pa će ova nagrada i besjeda podići mu rejting kao pisca kod nje".

"Nagrada obnavlja sjećanje koje nije uknjiženo kao obična radost nego kao vatromet uspomena koje su pratile čitanje moje prve knjige 'Magareće godine', koje su pred moje oči stigle kao pošiljka iz Beograda i na njoj je pisalo 'Mom Emiru za deseti rođendan! Tetka Biba'", počeo je laureat svoju urnebesnu priču o susretu sa Ćopicem i literaturom uopšte.

Nakon što je prepuni svečani salon SANU zasmijavao do suza, Kusturica je konstatovao da je "nemoguće zaboraviti tu jesen i radost koju mu je pričinio Ćopić" i "'fala Bogu što nije moguće zaboraviti sliku na kojoj su njegov otac sa našim velikim piscem, posebno kada se zna da je to jedna od rijetkih dragocjenosti koja je spasena iz građanskog rata u Bosni".

Jednoglasnu odluku o laureatima donio je Upravni odbor Zadužbine Branko Ćopić u sastavu: akademici Svetozar Koljević (predsjednik), Matija Bećković, Milosav Tešić (potpredsjednik), Dušan Kovačević i dopisni član Nada Milošević-Đorđević.

Koljević je u ime UO saopštio da su razmotrili više značajnih književnih ostvarenja objavljenih u prošloj godini, a posebnu pažnju privukla su im prozna djela "Ispod tavanice koja se ljuspa" Gorana Petrovića i "Mi različiti" Veselina Markovića, a među pjesničkim "Dokle pogled dopire" Nikole Vujčića i "Plamen i rosa" Slobodana Rakitića.

Koljević je povodom uručenja nagrade koja nosi Ćopićevo ime izgovorio besjedu koju je naslovio "Branko Ćopić i Nasradin hodža" u kojoj je upoređivao narodnu mudrost i smisao za humor u pričama o Hodži sa Ćopićevim opusom, nalazeći mnoge dodirne tačke i prepoznavši da se iza šala krije "duboka tuga".

U kraćem osvrtu na poruke Ćopićevog djela akademik, rodom iz Bosne, naveo je da je prepoznao da je u zbirci priča "Bašta sljezove boje" Ćopić dočarao sliku svijeta i ljudskog života kao mješavinu suza i smijeha i naslutio još 1970. da se u svijetu "umnožavaju crni konji i crni konjanici" i "mrke ubice sa ljudskim licem", ali "čak i taj okvirni mrak ozaren je svjetlošću ljubavi i povjerenja unuka prema djedu".

Koljević je zatim sažeo svoje viđenje Kusturicine ispovjedne, memoarske knjige kojom je dao "značajan doprinos bogatoj tradiciji srpske memoarske literature od vremena Simeona Piščevića i Prote Matije do memoarskih zapisa Miloša Crnjanskog i Ive Andrića".

Akademik Bećković je u ime UO obrazložio odluku da nagrada za poeziju pripadne Negrišorcu kroz pjesmu spjevanu za ovu priliku sačinjenu od naslova pjesama iz nagrađene zbirke.

"'Svetilnik' se mogao zvati 'Pametnik', 'Molitvoslov' i 'Časošlov', on sve to i jeste i još ponešto", nastavio je Bećković i objasnio da je Negrišorac nabasao na davno zaboravljeno blago, riznicu riječi poput: arenar, arhondar, rusofor, trpezar, prosfor, dohijar, eremija sasudohranitelj... i odgurnuo još jednu brešu na još jednoj ustavi na glavnom toku srpskog jezika u kome životne snage nisu presahle.

Akademik je podsjetio na decenijski zaborav srpske kulture prema svetinjama, pa i Hilandaru, u koji su neki posvećenici stizali krijući se od države i naroda čuvajući da se ne preturi svijeća zapaljena prije osam vijekova.

"Više pesama ispevano je o Hilandaru i Bogorodici Trojeručici u naše vreme nego u svim prethodnim, kao da ono što im dugujemo tek sada nadoknađujemo", rekao je  Bećković stavljajući u taj kontekst i nagrađenu knjigu i izrazio zadovoljstvo što je baš ona ponijela nagradu Ćopićeve zadužbine.

Laureat je besjedu u znak zahvalnosti za nagradu koja nosi Ćopićevo ime posvetio njegovoj poemi "Ježeva kućica".

Izrazivši žaljenje što u svom životu nije imao djedu kakav je bio Ćopićev, Negrišorac je kazao da su mu njegove knjige zamijenile nekog dragog rođaka koji bi mu na suptilan i djeci razumljiv način otkrivao tajne i mudrosti života.

Posebno mjesto je za njega imala "Ježeva kućica" koju je čitao svojoj ćerci, prenoseći joj važne poruke koju nosi mudri ali bodljikavi Ježurko Ježić.

Negrišorac je zahvalio članovima UO što su ga "prepoznali u lepoj zajednici sa Ćopićem".

STOP!

nije sloboda govora

zalbe.vzs.ba

Govor mržnje je krivično djelo!

huškanje, diskriminacija, prijetnje i uvrede po nacionalnoj, vjerskoj, rodnoj ili bilo kojoj drugoj osnovi

neće biti tolerisane

na našem portalu

Komentare na ovu vijest mogu postaviti samo prijavljeni čitaoci.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Molimo vas da vaša iskustva i zapažanja prilikom korištenja aplikacije za komentarisanje podijelite sa nama.

Pošaljite komentar

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Izdvojeno
Najčitanije