Nakon što je objavio pjesnički prvenac "Dva metra tišine", te za isti dobio nagradu "Čučkova knjiga" u Han Pijesku, pjesnik Mile Lisica u izdanju "Grafida" iz Banjaluke objavio je i drugu zbirku poezije "Kada te budu vrištale ruke".
Mile Lisica (1986) rođen je u Ključu, djetinjstvo je proveo u selu Medna pored Mrkonjić Grada, a od 1995. nastanjen je u Banjaluci, gdje je danas apsolvent na Poljoprivrednom fakultetu. Promocija njegove druge knjige biće održana u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci Republike Srpske 24.maja u 19 časova, a pored pjesnika govoriće i recenzent obje Miletove knjige, pisac i novinar Goran Dakić.
Po ocjeni Dakića, "nevjerovatnom lakoćom pjevanja" Lisica je prvom knjigem krenuo u osvajanje depatetizovanog ljubavnog izraza, dok je drugom ponešto od tog prostora samouvjereno i osvojio.
"Naslov druge knjige 'Kada te budu vrištale ruke' je moj vrisak poslije tišine koja je počela sa prvom knjigom 'Dva metra tišine'. U oba slučaja radi se o ljubavi", kazao je za "Nezavisne" Mile Lisica, koji je u posljednjih godinu dana osvježio pjesničku scenu Republike Srpske, ako tako možemo reći, pošto ovaj pjesnik nije član nijednog udruženja književnika, i kako primjećuje njegov recenzent, ne sjedi u mnogobrojnim žirijima, ne druguje sa ostalim pjesnicima i ne piše recenzije i kritike. Njegov opus jednostavno svodi se na ljubavnu poeziju.
"Ljudi misle da je voleti lako. Još ako i pišeš o tome - onda ti duplo nije lako. Ta mi je moja maksima pala na pamet pošto sam iščitao novu, drugu knjigu (ljubavne) poezije pesnika Mileta Lisice. A odmah potom usledila je i moja odavna dilema: nisu li, zapravo, sve knjige na ovom svetu ljubavne? U vreme kad je sve oko nas kiselo, očajno i šugavo, pitanje je da li pesnik i ima drugog izlazla osim u ljubavi", piše povodom knjige "Kada te budu vrištale ruke" pjesnik Boro Kapetanović.
Sam Lisica priznaje da u pjesmama koje piše još od osnovne škole postoji mnogo toga autobiografskog, dok Dakić kaže da je u njegovim stihovima nemoguće ne prepoznati mladalačku bol koja je nastupila usljed neuzvraćene ili naglo završene ljubavi, ali je isto tako nemoguće ne primijetiti da to nije spomenarska, salonska poezija prepuna otrcanih fraza i plačnih uzdisaja. Zaključujemo, otud i nagrada "Čučkova knjiga" za Miletovu prvu knjigu, koja je mladom stvaraocu svakako bila jak vjetar u leđa.
"Za mene to priznanje znači mnogo, jer je moj rad i trud primijećen, posebno mi je drago što nagrada nosi ime Branka Čučka, koga veoma cijenim kao pjesnika, moj je uzor i volim da čitam njegove pjesme. Sama nagrada me podstakla da pišem više", rekao je Lisica, ističući i to da je nagrada jedan od glavnih razloga što se njegova druga knjiga pojavila tako brzo poslije prve.
Pored Čučka imena koja mu znače na ovdašnjoj književnoj sceni, kako nam je rekao, jesu Tanja Stupar-Trifunović i Aleksandra Čvorović, a koliko je mogao primijetiti "iz sjenke", književna scena u Republici Srpskoj ima i te kako mnogo nedostataka. Jedan od glavnih je taj što ne postoji nikakav podsticaj za pisce, posebno one mlađe generacije.
"Mnogo više bi se trebalo isticati pisanje stihova, treba nam mnogo više kulturnih manifestacija i dešavanja koji bi mlade podstakli da pišu i da objavljuju svoja djela, jer danas je jako teško objaviti knjigu ako nemaš nekog da ti pomogne u smislu da te uputi gdje i kako. Znam to po sebi. Teško je anonimcu doprijeti do čitaoca", ističe Lisica.
On je naglasio i to da su pjesme koje mladi autor ima i eventualno želi da objavi ovdje i sada tek početak dogotrajnog procesa do "ukoričenja". Stoga je obje svoje knjige sam finansirao, a treću koju trenutno piše poslaće na neki od konkursa. Na pitanje da li književna publika u njegovom trećem književnom djelu može očekivati društveno angažovanu poeziju ili možda prozu, ima djelimično potvrdan odgovor.
"I dalje ću se držati ljubavi, mada nikad se ne zna. Imam mnogo ideja i zamisli, važno je da inspiracije ne manjka. Čak imam i neke zamisli za roman, ali o tome je još rano govoriti", zaključio je priču za "Nezavisne" Mile Lisica, u čijoj poeziji po, čini nam se istinitim, riječima Bore Kapetanovića, oni koji nisu "ožeženi" ljubavlju nemaju šta da traže, "jer ni ljubav, kao ni život uostalom, nije pizdolika pukotina pa da se samo raskomotimo i uživamo."
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.