Književnost

Marko Vidojković za "Nezavisne": Naš spas iz užasa je u domenu naučne fantastike

Marko Vidojković za "Nezavisne": Naš spas iz užasa je u domenu naučne fantastike
Foto: N.N. | Marko Vidojković za "Nezavisne": Naš spas iz užasa je u domenu naučne fantastike

Hteo sam da osmislim recept kojim bismo se brzo i efikasno izvukli iz kanala u kome smo zaglavljeni već decenijama - za to nam je potrebna intervencija komunista iz paralelnog univerzuma. Dakle, naš brzi spas iz užasa je u domenu naučne fantastike.

Ovako je priču o svom posljednjem romanu "E baš vam hvala" za "Nezavisne" počeo srpski pisac Marko Vidojković.

"E baš vam hvala" je prvi njegov roman koji se bavi naučnom fantastikom (SF) i trenutno je najprodavanija knjiga izdavača "Laguna".

"Inače, volim taj žanr, ali ovu knjigu nisam pisao iz bilo kakvog drugog razloga, osim iz potrebe da se obračunam sa vremenom u kom živim i sredinom u kojoj živim. Želeo sam da nam podarim makar jednu pobedu, u moru poraza u kojem se davimo. U stvarnom životu, pred nama je duga borba da budućim generacijama ostavimo životni prostor dostojan ljudi. Što se mog narednog romana tiče, neću ostati gluv na to što je publika tako lepo reagovala na ovu knjigu, tim pre što već imam razrađenu ideju za novu, koja bi trebalo da bude smeštena u istu SFRJ iz ove knjige", kazao je Vidojković.

NN: Jesu li seks i droga koji su gotovo neizostavni u Vašim romanima ovdje izbačeni zbog pridobijanja šire čitalačke publike?

VIDOJKOVIĆ: Inicijalno, ne razmišljam o publici kada pišem knjigu. Ne potcenjujem svoje čitaoce, misleći da će im se ono što sam napisao svideti na osnovu broja "snošaja" ili "izvučenih lajni" u tekstu. Jednostavno, u akcionoj, naučnofantastičnoj, satiričnoj i pre svega partizanskoj knjizi, kakva je ova, eksplicitne scene seksa su nepotrebne, a sve droge zastupljene u knjizi su legalne, makar u paralelnom univerzumu. SFRJ nije mesto raspalih narkomana i alkosa, kao što je slučaj u našoj dimenziji.

NN: Da li "E baš vam hvala" nastoji da kritikuje one koji su srušili Jugoslaviju i cjelokupno tadašnje društvo koje je to dozvolilo?

VIDOJKOVIĆ: Upravo to bi trebalo da bude jedan od efekata ove knjige - ne šta bi Jugoslavija mogla da postane da se nije raspala, jer ona se raspala, već kakva bi danas bila Jugoslavija da je zaista onakva kakvom su je prikazivali malim pionirima, tokom osamdesetih. Pokušaji da se socijalizam i Jugoslavija spasu jedva da su se mogli primetiti u lavini nacionalizma koja se sručila na nas po padu berlinskog zida i nestanku Sovjetskog Saveza. Maltene svi komunisti spremno su bacili petokrake i prihvatili ono što im je tada izgledalo kao nova realnost, a zapravo je bila krvava stupica, u kojoj ćemo, čini se, ostaviti i svoje kosti.

NN: Jeste li idealizovali Jugoslaviju i da li mislite da bi, da smo ostali u njoj, život danas bio bolji?

VIDOJKOVIĆ: To nije moglo da se desi, jer da je moglo, desilo bi se. Ono što se desilo, pokazuje koliko je licemeran i lažan jugoslovenski socijalizam zapravo bio. Za nas, male Jugoslovene nije bio, ali oni koji su nas vaspitavali u socijalističkom duhu nisu u taj duh verovali. Detinjstvo u Jugoslaviji bilo je verovatno najlepše koje može da se zamisli i kada se setim detinjstva, meni je lepo. Kada gledam jugoslovenske filmove, meni je lepo. Kada slušam jugoslovensku muziku, meni je lepo. I to je otprilike to. Jugoslaviju ne mogu ponovo da stvaraju oni koji su je uništili, već eventualno neke buduće generacije, pod uslovom da ih uopšte bude.

NN: Šta za Vas danas predstavlja prostor bivše zemlje?

VIDOJKOVIĆ: Moju nekadašnju domovinu, a danas tužni skup s...anih država, sa Srbijom kao naj....nijom od svih. Ne zanosim se suludim idejama da je to nekakva moja zemlja. Kako može moja zemlja da bude zemlja za koju je neko poginuo. Pošto sam anarhista, za mene je sam koncept države odvratan i tlačilački. Ako neko želi da pogine za nekakvu državu, nemam ništa protiv, samo u tome ne želim da učestvujem. Jasno mi je da su većini na ovim prostorima potrebne država i nacija, ne bi li se osećali kao kompletne osobe, međutim, ja sam se kao najkompletnija osoba osećao kada sam protiv sebe imao upravo državu u kojoj živim, a takav slučaj je i danas.

Pravnik, pisac, novinar i muzičar

Marko Vidojković rođen je u Beogradu, 1975. godine. Po obrazovanju je pravnik. Objavio je romane "Ples sitnih demona", "Đavo je moj drug", "Pikavci na plaži", "Kandže", "Sve crvenkape su iste", "Hoću da mi se nešto lepo desi odmah", "Kandže 2: Diler i smrt" i "Urednik", kao i zbirke priča "Bog ti pomogo" i "Pirče s dijagnozom".

Za roman "Kandže" dobio je nagrade "Kočićevo pero" i "Zlatni bestseler". Bio je urednik u časopisima "Maxim" i "Playboy". Trenutno je gitarista i prateći vokal u bendu "Crveni vetar".

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije