Književnost

Miloš Bojinović povodom "Rječnika glamočkog govora": Riječi su voda bez obala

Miloš Bojinović povodom "Rječnika glamočkog govora": Riječi su voda bez obala
Foto: Velibor Tripić | Miloš Bojinović povodom "Rječnika glamočkog govora": Riječi su voda bez obala

Miloš Bojinović, književnik i penzionisani profesor srpskog jezika i književnosti, koji je svoj radni vijek proveo u glamočkoj i banjalučkoj Gimnaziji, pokazao se i dokazao i u vukovskoj misiji koja je trajala gotovo cijeli njegov život, a plodove rada je dala tek u novije vrijeme. Naime, Bojinovićev "Rječnik glamočkog govora", objavljen u izdanju Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) iz Beograda 2015. godine, dopunjen je i proširen, te autor uskoro očekuje drugo izdanje.

Rječnik, za koji je Uređivački odbor na čelu s akademikom Slobodanom Remetićem konstatovao da je vrlo rijetka i originalna leksikografska jedinica do sada objavljena preko Drine, u prvom izdanju imao je 5.450 riječi. U posljednje tri godine, međutim, Bojinović je sakupio još 2.070 riječi, tako da bi drugo izdanje ovog rječnika trebalo da sadrži ukupno 7.520 izraza, što je vrlo ozbiljan fond riječi, koje su bile pred izumiranjem. Koliko je ovo bio obiman rad te koliki je značaj samog rječnika Miloš Bojinović pričao je za "Nezavisne".

NN: Sama činjenica da je "Rječnik glamočkog govora" objavljen u izdanju SANU govori o njegovom značaju?

BOJINOVIĆ: Za ovaj rječnik je značajno to što se u njemu nalaze riječi koje su pomalo zaboravljene i koje su otišle u stilsku rezervu. Njegov značaj je i u tome što se tu nalaze riječi koje nikad nigdje nisu zapisane u srpskim rječnicima. To su originalne riječi nastale u području glamočke opštine i one su rezultat načina života u specifičnim uslovima. Pravo da vam kažem, mene je iznenadilo što je SANU objavio ovaj rječnik i ponosan sam na to, jer sam njime skrenuo pažnju na jednu regiju. To nije samo rječnik glamočkog narodnog govora, jer se Glamoč nalazi okružen srpskim opštinama kao što su Kupres, Grahovo, Drvar, Petrovac je malo dalje, ali tu su još i Ključ, odnosno Ribnik, Šipovo i Mrkonjić Grad, tako da je to govor cijele te regije.

NN: Koliko dugo i na koji način ste prikupljali riječi?

BOJINOVIĆ: U ranom djetinjstvu sam čuo, vidio i osjetio specifičnost govora mojih komšija. Specifičnost je u lakonskom govoru. Sve je u poslovicama. Kad slušate starca od osamdeset godina da priča, njegovom govoru ništa nemate oduzeti ni dodati, kao da je to pisao profesionalni književnik. Kad sam otišao u Jajce u srednju školu, vidio sam da se govor mog kraja mnogo razlikuje od govora u Jajcu. Onda se pojačala želja da te riječi prikupljam, tako da sam išao od sela do sela, od pojedinca do pojedinca, uglavnom starije populacije i napisao ovo što sam napisao. To je trajalo više od 40 godina sve do danas, kada bi ovaj rječnik trebalo da bude konačan, mada to nikad nije konačno, jer riječi su voda bez obala.

NN: Ima li glamočka regija (klima i reljef) ikakve veze sa riječima?

BOJINOVIĆ: Naravno da ima. Uslovi života i mjesto gdje čovjek živi određuju mnoge stvari u njegovoj ličnosti. Prije svega određuju karakter i temperament, a potom i način života, pa se čovjek prilagođava tim uslovima. Glamočka regija, koju zbog veličine nazivaju i balkanskim Tibetom, sadržana je od Glamočkog polja koje je okruženo sa 12 šumovitih planina. Interesantno je reći da u ovom polju tokom godine duva 12 vjetrova. Samo su dva stalna, bura i jugovina. Ostali su lokalni vjetrovi.

NN: I ti vjetrovi su donijeli riječi?

BOJINOVIĆ: Apsolutno! Nigdje, recimo, nećete pronaći riječ palac - već na glamočkom području - koja simbolizuje  vjetar koji u toku ljeta duva kratko ili od Kupresa ili sa juga, i on za 3-4 dana jednostavno spali travu. Tako su i tu klima i reljef uslovili pojavu riječi.

NN: Koje su leksičke osobine glamočkog govora?

BOJINOVIĆ: U glamočkom govoru vidljiva su tri sloja riječi. Većinu čini slovenska leksička baza, jer naši preci kada su došli pod raznim istorijskim okolnostima donijeli su većinsku slovensku bazu sa sobom. Međutim, u tom kraju se prepliću i uticaji drugih civilizacija, što je veoma značajno i uočljivo u ovom rječniku. U govoru Glamočana imate riječi iz sanskrita, iz persijskog jezika, iz grčkog jezika, iz arapskog, iz feničanskog, i to je sve došlo sa Turcima. Prije toga, uticaj Ilira je bio jako vidljiv. Recimo, riječ omar, koja označava omanje pošumljeno brdo okruženo livadom, je ilirskog porijekla, a potom i riječ struga. Struga je kapija kuda prolaze ovce. "Uh, što strugnu kao munja", kažemo kad neko prolazi brzo ili kad bježi. Zatim, imamo uticaj Rimljana, Latina i, naravno, uticaj njemačkog jezika, jer sve nove stvari koje smo imali došle su sa njemačkog govornog područja za vrijeme Austrougarske, kao što se danas uveliko javljaju i uticaji engleskog jezika. Ipak, do danas, najznačajnije za ovaj rječnik jesu originalne riječi nastale upravo na području glamočke regije.

NN: Možete li navesti neke od tih originalnih primjera?

BOJINOVIĆ: Te riječi su se ispoljile u glagolu, u imenici i u pridjevu. Na primjer, riječi koje nigdje nisu zabilježene osim u Glamoču jesu riječ ajkati, što znači ne voditi računa, potom amulj, što označava žito koje ima primjese kukolja. Riječ belava, koja označava treću, odnosno četvrtu kategoriju sira, takođe je originalna glamočka riječ, zatim bara, što označava vrstu koze. Batalac je krompir koji je pokvaren, i to su sve imenice. Što se, s druge strane, tiče glagola, jer naš jezik je inače glagolskog tipa, imate nazive koji sadrže ne samo imenovanje radnje, nego pomalo i psihološke primjese. Recimo, akrati, nabasati, oterkaviti, nadovrandisati se, navranjiti, to su sve glagoli nastali na području glamočke regije. Tamo se kaže: "Idi, ženo, nosi strašilo u konopljište, eno vrabaca navranjili se". Navranjili, znači navadili. Trnapiti znači slučajno naići, na primjer: "Eno Riste trnapi u birtiju, sad će se napiti".

NN: Koliko se taj govor razlikuje od ostatka istočnohercegovačkog dijalekta i od govora drugih dijalekata srpskoga jezika?

BOJINOVIĆ: Narodni govori su svugdje otprilike približno slični, a naravno da istočnohercegovački dijalekat, odnosno govor Trebinja, Nevesinja, Bileće, Ljubinja, Gacka itd. ima svoje specifičnosti. Recimo, mi kažemo za sud u kojem se izliva mlijeko da se hvata kajmak karlica, a Hercegovci kažu škip. Ima, dakle, manjih razlika, međutim akcenat je najkarakterističniji koji zbližava i istočnohercegovački i zapadnohercegovački dijalekat. Kada se kaže zapadnohercegovački, misli se na ovdašnji krajiški govor. Vuk Karadžić nikad nije bio u Bosni i nikad nije bio u prilici da čuje kako govore Krajišnici, a kako govore Hercegovci je, naravno, čuo. On je 1836. godine u Dubrovniku čuo i glas H i ubacio ga je u slova. Inače, u glamočkom govoru nikad nisu postojali glasovi H i F. Jedan glas je došao sa Turskom, a drugi s Austrijom, i Vuk je osjetio potrebu za tim.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije