Trebinjski profesor, književnik i književni kritičar Radoslav Milošević dugo je istraživao lik i djelo velikog pjesnika Jovana Dučića, te je o detaljima o njegovom životu, koji nisu bili poznati javnosti, govorio za "Nezavisne". Ovim putem je pokušao čitalačkoj publici približiti barem dio Dučićevog života od toga da je konačno potvrđen tačan datum njegove smrti, kao i podaci o njegovoj rodnoj kući.
Podaci o rođenju
Prema njegovim riječima, nema sumnje da je veliki srpski pjesnik i jedan od najznamenitijih Trebinjaca Jovan Dučić rođen 15. februara 1874. godine, čime je pobio ranije pretpostavke da je rođen po nekima 1871, a po drugima 1873. godine.
Najmjerodavnijom se, međutim, uzimala 1873. godina, utvrđena prema školskom Protokolu za 1880/81. školsku godinu, prema kojem je mali Jovan upisan u prvi razred, ali Milošević tvrdi da postoje i živa predanja, ali i dokument po kome je ipak rođen godinu kasnije.
"Podatke sam pronašao u arhivu Matičnog ureda Skupštine opštine Trebinje u novembru 2000. godine, neposredno nakon sahrane pjesnikovih zemnih ostataka u rodnom gradu, gdje u popisnoj knjizi stanovništva opštine Trebinje, a na osnovu popisa iz 1931. godine, dopunjenog podacima iz popisa od 1910. godine, stoji da je rođen 15. februara 1874. od oca Andrije Dučića i majke Joke, rođene Sušić", ispričao nam je profesor Milošević u Dučićevoj biblioteci u Trebinju, gdje se čuvaju njegove testamentom zavještane knjige rodnom gradu.
O Dučićevoj rodnoj kući
Milošević tvrdi da, iako postoji imanje Dučića u prigradskom naselju Hrupjela gdje i sada žive njegovi potomci, to ipak nije njegova rodna kuća, niti je to kuća koju je svojevremeno slikala Beta Vukanović, nego da se pjesnik rodio u naselju Podgljivlje, gdje su Dučići nekad živjeli i gdje su ostali samo temelji zarasli u draču, koji se sada i ne vide.
Dučićev otac Andrija je, naime, na ulasku u Trebinje, u Podgljivlju, gdje su postojale četiri turske kule, kupio te stare građevine zajedno sa svojim rođakom Mihailom, potom su ih prepravili u "kuće za stanovanje na dvije vode" i tu je doveo za suprugu udovicu Joku Glogovac sa dvoje djece.
"Joka je, nakon smrti svog bivšeg muža Šćepana Glogovca, ostala udovica sa dvoje djece, Sokom i Ristom, a onda se preudala za Andriju Dučića koji je kao trgovac radio kod Šćepana. Kad su se Dučićevi roditelji vjenčali, kupili su kuću u komšiluku."
Imanje u Hrupjelima, koje se i danas naziva Dučićevina, bilo je, u stvari, imanje Jovanovog djeda po ocu, gdje se Dučićeva majka odselila sa djecom nakon što je umro njegov otac. Tako je mali Jovan tu proveo djetinjstvo, odatle je pošao u školu i, na kraju, odatle se otisnuo u svijet.
Potomci
Pored polubrata Riste i polusestre Soke, Dučić je imao stariju, rođenu sestru Milevu, koja se kasnije udala za Ristu Ćelovića i odmah po rođenju kćerke Ljeposave umrla, a ta kćerka se kasnije udala u Jagodinu, za izvjesnog Maksimovića, sa kojim je rodila sina Vladimira, pukovnika kraljeve vojske koji je poginuo u odbrani Beograda 6. aprila 1941. godine.
Tako se i ugasilo Andrijino sjeme sa kćerkine strane, ali je kao direktni potomak i uzdanica ostao mladi Jovan, koji je od Kraljevine Jugoslavije dobio stipendiju i otišao na studije u svijet, ali i pored blistave karijere, ni on se nije oženio te se i ovaj izdanak loze Dučića s njim ugasio.
"Zato što je na taj način ugašeno sjeme Andrije Dučića, indirektni potomci se, po nekom nepisanom i prećutnom pravilu, zavjetuju da se Jovanovo ime i ne ponavlja kod daljih potomaka", dodaje Milošević.
Ljubavni život velikog pjesnika
Njegov život i bogata diplomatska i pjesnička karijera, koja je doprinijela da do današnjih dana ostane "najvećim trebinjskim gosparom", doprinijeli su da se, osim slavom ovjenčanih priča, o njemu ispredaju i one druge, za koje profesor Milošević, koji se dugo bavi Dučićevim životom i djelom, tvrdi da su više spletkaroške negoli istinite, a radi se o njegovom ljubavnom životu...
Budući da su ovo duboko intimne stvari koje mnogo zadiru u privatnost i o njima se još uglavnom dosta ćuti, profesor Milošević dodaje da nisu nepoznanice da je trebinjski mezimac žena imao različite ljubavne idile: od one sa učiteljicom iz bogate trgovačke porodice u Bijeljini Magdalenom - Magom Živanović, što im je dalo nadimke bijeljinskih Romea i Julije jer njoj nisu dozvolili da se uda za tada sirotog učitelja, pa sve do avantura s udatim ženama.
Zbog skandala 1925. godine s izvjesnom gospođicom Fogel koja je imala tek 19, a Dučić 50 godina, morao je napustiti diplomatsku službu u Bernu, pa je 1927. imenovan za ambasadora u Kairu, ali je ova afera imala toliko dalekosežne posljedice da se prije desetak godina pojavila Švajcarkinja Karol Minter tvrdeći da je unuka Jovana Dučića, kćerka njegovog vanbračnog sina kome je majka Antoanet Fogel dala ime po ocu - Žan (Jovan), a prezime svog muža za koga se kasnije udala i koji je priznao dijete kao svoje.
"Vjerujem da je sve protiv njega montirao njegov prethodnik u Bernu - Milutin Jovanović, sa kojim se u junu 1927. u zgradi Ministarstva inostranih poslova u Beogradu slučajno susreo i tu su se potukli, zbog čega su obojica suspendovana s posla, da bi se Dučić u diplomatiju vratio u novembru 1929. godine poslije intervencije kralja Aleksandra lično, što u svojoj knjizi tvrdi i Radovan Popović", kaže Milošević.
Dodaje da postoje i sudski procesi vezani za njegove afere sa "za" i "protiv" svjedocima, među kojima je, prema njegovim tvrdnjama, najviše laži.
"Mnoge su laži o njegovom nemoralnom životu i potomcima, tako da se na sudovima dokazivalo i kasnije dokazalo da su lažne tvrdnje udate žene Jovanke Todorović, glumice iz Zagreba, koja ga je optuživala da je s njim rodila sina, a koji se kasnije objesio. Tada se dokazalo da je otac mladića bio neki inspicijent u Zagrebačkom kazalištu, a koliko sam ja mogao da saznam od njegovih rođaka, on nije želio potomstvo jer, navodno, njegovi nisu imali sreće u životu pa nije želio nesreću svom potomstvu", kaže Milošević.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.