Dvadeseti vijek ostaće upamćen po mnogobrojnim književnim zvijezdama koje i dan-danas blistavo sjaje na svjetskom kulturnom nebu.
Na tom istom nebu možete ugledati jednu sjajnu zvijezdu koja nam dolazi sa druge strane svijeta, iz Čilea, u kojem se uvijek rado sjećaju svog Nobelovca.
On je Pablo Neruda, pjesnik ljubavi i politike, čovjek koji nije trpio nepravdu, koji se borio za istinu, a ta ga je borba, kako stvari stoje, vrlo skupo koštala. Uz Nerudu smo se zaljubljivali, sastajali i rastajali, plakali i smijali se. Neruda je uvijek tu negdje u nama.
Kao beba ostao bez majke: Priča Pabla Nerude, kome je to umjetničko ime, a i pseudonim pod kojim je objavljivao svoje radove, počinje davne 1904. godine u čileanskom gradu Paralu. Bilo je to dvanaestog dana mjeseca jula, kada je na svijet došao Rikardo Neftali Rejes, sin željezničara i učiteljice, koja je samo mjesec dana nakon rođenja sina preminula od tubrekuloze. Nedugo poslije majčine smrti, Rikardov otac pronalazi novi posao u mjestu Temuko, u kojem će mlađani Rikardo provesti svoje djetinjstvo.
Pisanje će mu donijeti prvu nagradu na proslavi proljeća, u čiju čast piše pjesmu "Praznična pjesma", koja će kasnije biti objavljena pod pseudonimom Pablo Neruda. Novo ime, nastalo u čast češkog pesnika Jana Nerude, pratiće ga kroz čitav život, a legalizovaće ga zvanično tek 1946. godine.
Književnik u diplomatskim vodama: Osim književne karijere, Neruda može da se pohvali i izuzetnom diplomatskom karijerom, koju započinje 1927. godine, a zahvaljujući kojoj će obići svijet. Tako je u Buenos Ajresu upoznao Federika Garsiju Lorku, koji će postati njegov bliski prijatelj.
Godinu dana kasnije, kada je već buknuo građanski rat u Španiji, ubistvo Nerudinog bliskog prijatelja Lorke promijeniće, ne samo njegov stil pisanja već u neku ruku i njegov život.
Pred izbijanje drugog svjetskog rata, Narodni front Čilea postaviće Nerudu na mjesto konzula u Parizu 1939. godine, a 1945. čileanske vlasti postavljaju Nerudu za senatora.
Nagrada za mir: Kao senator odlučuje da iznese na vidjelo zloupotrebu vlasti i crne rupe u samom sistemu, što će ga skupo koštati. Prvo je proganjan od strane režima, a onda biva i prinuđen da zatraži azil u prijateljskoj Argentini. Potražiće spas u Evropi 1949. godine, između ostalog, u Italiji i Francuskoj, a godinu dana kasnije dobiće i međunarodnu nagradu za mir. Nakon dvije godine biće mu dozvoljeno da se vrati nakratko u domovinu, koja će mu dodijeliti nagradu Staljin za mir.
Pjesnik ljubavi, čovjek koji je proputovao čitav svijet, jednog dana dobiće i prvo pravo međunarodno priznanje, koje je zaslužio svojim djelima koja i poslije toliko decenija ne prestaju da blijede.
Nobel zaokružio njegov rad: Na njegovu adresu 1971. godine stići će Nobelova nagrada za književnost, koja je na najbolji način zaokružila njegov dugogodišnji rad. Nobelovoj nagradi prethodila je nominacija za predsjednika države, koje se Neruda odrekao u korist Salvadora Aljendea, koji će ga ubrzo nominovati ambasadorom u Parizu. Dvije godine kasnije, već ozbiljno bolestan, Neruda se vraća u Čile, gdje će i umrijeti 23. septembra 1973. godine, dvije nedjelje pošto je njegov prijatelj svrgnut s vlasti. Poslije njegove smrti, posthumno će biti objavljena i njegova biografija pod naslovom "Priznajem da sam živio".
Oprečne teorije o smrti Nerude
Forenzičari u Čileu nedavno su ukazali na to da inicijalni testovi na posmrtnim ostacima pjesnika nobelovca Pabla Nerude potvrđuju da je imao uznapredovali karcinom u doba kada je umro.
Njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su prošlog mjeseca kako bi se istražile optužbe da su ga otrovali agenti Pinočeove tajne službe.
Nerudin bliski saradnik kazao je da je slavni pjesnik otrovan na Pinočeov zahtjev. Manuel Araja, njegov vozač i lični asistent, kazao je da ga je Neruda zvao iz bolnice u kojoj se nalazio i rekao mu da se osjeća loše nakon što je primio injekciju u područje trbuha.
Zagovornici teorije da je ubijen tvrde da se vojska bojala da će Neruda otići u egzil u Meksiko i tamo voditi kampanju protiv Pinočeovog režima.
Citati
"Volim te ne znajući kako, ni kada, ni odakle, volim te iskreno, bez gordosti, tako te volim jer ne znam voljeti drugačije".
"Ljubav je tako kratka, a zaborav tako beskrajan."
"Ne jadikuj mnogo nad sitnim bolovima, jer bi sudbina mogla početi da te liječi - krupnim."
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
