Književnost

Nešić za NEZAVISNE: Poetski opus posvećen je zavičaju, rodu i jeziku

Nešić za NEZAVISNE: Poetski opus posvećen je zavičaju, rodu i jeziku
Nešić za NEZAVISNE: Poetski opus posvećen je zavičaju, rodu i jeziku

Bolje je biti u manjini, uz nužnu dozu mazohizma (Iako mala, katkad se čini nepremostiva da je šizma), stihovi su iz knjige izabranih i novih pjesama "Bolje je biti u manjini" srpskog pjesnika iz Hrvatske Đorđa Nešića. On je za ovu knjigu prošle sedmice proglašen laureatom dvije ugledne nagrade: "Odzivi Filipu Višnjiću", te Zmajeve nagrade Matice srpske, koja je ustanovljena daleke 1953. - četiri godine prije pjesnikovog rođenja.

Prva nagrada Đorđu Nešiću biće uručena u Orašcu, na Sretenje 15. februara, na Dan Prvog srpskog ustanka, odnosno Dan državnosti Srbije, dok će drugu primiti dan poslije u Novom Sadu, na svečanoj sjednici Matice srpske.

"Naša je zvijezda u daljini, na biblijsku sve liči priču, o progonjenom i goniču, bolje je biti u manjini", kaže još u nagrađenoj knjizi Đorđe Nešić, autor osam pjesničkih knjiga i Zavičajnog rječnika "Luk i voda".

S ovim pjesnikom, rođenim u Bijelom Brdu i adresom u Dalju, gdje radi kao upravnik Kulturnog i naučnog centra "Milutin Milanković", pričali smo o nagradama, rodoljublju, položaju Srba u Hrvatskoj, te statusu pisaca nekad i sad.

NN: Šta za Vas predstavljaju nagrade, od one Brankove koju ste dobili za prvu knjigu, pa sve do ovih danas - Zmajeve i Višnjićeve? Odnosno, koliko su nagrade relevantne u savremenoj srpskoj književnosti?

NEŠIĆ: Mislim da je jednom mladom autoru važno da dobije književnu nagradu jer onda bar nakratko baci svjetlo na njegovo djelo. Tako sam se bar ja osjećao kad sam dobio tu svoju prvu - Brankovu nagradu. Za sve poslije koje su dolazile, računajući i ove danas, ne mogu reći da su uticale, niti da će uticati na to da bolje pišem. Nego, kako je teklo vrijeme i kako sam prošle godine objavio knjigu izabranih i novih pjesama u Beogradu, ti stari reflektori su bili upereni u knjigu i podesilo se tako da knjiga dobije tri nagrade zaredom. Nagrada danas ima jako puno i ja, pravo da vam kažem, ne učestvujem u tom književnom životu i ne poznajem dovoljno dobro mehanizme i načine na koje se one dodjeljuju. Nadam se samo da su ove najveće nagrade za srpsku poeziju lišene principa "ja tebi, ti meni" ili kakve već priče o tome kruže. Bilo bi lijepo da je nagrada manje, a da je njihov značaj veći. Bojim se da je kultura već devalvirana u vremenu u kojem živimo, da je sve pomalo devalvirano, pa i nagrade. Nekad su pisci kad bi dobili značajniju književnu nagradu mogli da žive od nje po godinu dana, a danas nagrade uglavnom nemaju novčanu vrijednost.

NN: Višnjićeva nagrada baca naglasak na rodoljubivo pjesništvo. Koliko se rodoljublje i zloupotreba istog razlikuju danas u odnosu na vrijeme slavnog guslara?

NEŠIĆ: Hoću reći da mi je čast i zadovoljstvo što sam dobio nagradu koja nosi ime srpskog Homera, najvećeg srpskog guslara i da sam se našao u društvu značajnih srpskih pjesnika koji su dobili ovu nagradu. To svakako ima svoju težinu, a isto važi i za Zmajevu nagradu. Ovo što ste me pitali o rodoljublju danas stvarno zvuči pomalo anahrono i u svakom slučaju da se, bar u površinskom sloju, razlikuje shvatanje rodoljublja nekad i sad. Onako kako ga ja shvatam i kako sam shvatio nagradu za rodoljubivo pjesništvo jeste prije svega odnos prema zavičaju, ljubav prema svom zavičaju i svom rodu. To je suština cijele priče. Ja sam nekako i svoj poetski opus posvetio skupljanju zavičajnih slika, ljubavlju prema rodu i jeziku kojem pripadam, dakle srpskom jeziku kojim pjevaju svi Srbi koji žive u matici i izvan njenih granica, kao što je sa mnom slučaj.

NN: Dosta ste pisali o tom životu van matice, posebno o velikoj seobi Srba. Da li su Srbi završili svoje seobe u Slavoniji i da li je blizu vrijeme kada "ostaće samo grobovi" kao što kaže jedna Vaša pjesma, ili ipak ima nekakve nade za srpski živalj tamo?

NEŠIĆ: To mi je zaista teško pitanje i težak bi bio odgovor na njega. Mi smo vidjeli kako su dijelovi srpskog naroda, koji se selio sa Arsenijem Čarnojevićem, nestajali u morima na kojima su se našli. Mislim prije svega na one Srbe koji su otišli u Mađarsku, na krajnji sjever do Sent Andreje, pa i ovi južno u mađarskom dijelu Baranje koji su sticajem istorijskih prilika gotovo sasvim nestali. Bojim se da su i Srbi u Hrvatskoj zbog istorijskih prilika kakve su bile u posljednjem ratu svedeni na kritičku i malu masu. To su pretežno stari ljudi, mladi se još iseljavaju u Srbiju i druge zemlje, pa se bojim da će se ostvariti ono proročanstvo iz stiha - da će nas jednom biti samo u knjigama.

NN: Da li je i poezija ostala samo u knjigama za razliku od pozicije gdje je bila kad je stvarana pjesma "Početak bune protiv dahija"?

NEŠIĆ: Naravno da je pozicija poezije dijametralno suprotna u odnosu na ono vrijeme. Konkretno, i Filip Višnjić je svojim pjevom, pa i naši ostali guslari i epska poezija podsticali su  ljude i ondašnji narod na borbu za slobodu, na vrednovanje životnih vrlina dok je danas to nešto što zovemo rodoljublje često u zloupotrebi, pogotovo političara koji to koriste za svoje floskule ne bi li prikupili političke poene. Tu mislim na ono lažno rodoljublje koje se, prije svega, ogleda u političkom govoru. Poezija je, nažalost, danas na nekakvoj društvenoj margini i što se tiče izdavanja poetskih knjiga i što se tiče njenog uticaja na društveni život, ali poezija ni ne komunicira sa svakodnevnim, nego sa nečim što je vječno i u tom smislu ona neće nikad propasti.

NN: Povodom Višnjićeve nagrade biće objavljena i zbirka pjesama pod nazivom "Polog". Knjiga simbolizuje Vaš ostanak na rodnom tlu?

NEŠIĆ: U nekom smislu da, to je "polog" u onom smislu šta pjesnik može da ostavi za budućnost, za nekog budućeg čitaoca. To je, inače, knjiga izabranih i novih pjesama. Dakle, izabrao sam iz svojih ranijih knjiga nešto što je tematski uže vezano za to što je zavičaj, za to što je mjera, za to što su istorijske vrijednosti koje su utkane u našem rodu. Ja se nadam da će neki budući čitalac iz tih pjesama moći da pročita i sudbinu naroda kojem pripada i o kojem te pjesme govore.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije