Umrijeću a toliko toga nisam pročitao, riječi su koje je gotovo svako od nas nekad čuo, ili ih u pisanoj formi usput negdje vidio i pročitao, a više se ne sjeća ni kad ni gdje.
Znamo samo da ih je izgovorio ili zapisao strastveni čitalac i sjetimo ih se svakog 23. aprila na Svjetski dan knjige i autorskih prava.
Baš tog datuma tekuće 2016. godine navršava se tačno četiri vijeka od dana kada su zvanično u knjigu umrlih upisani, nikad življi, Migel de Servantes i Vilijem Šekspir. U tih četiri stotine ubraja se i posljednja 21 godina koliko ima da je na generalnoj konferenciji UNESCO-a u Parizu 23. april upisan kao dan kada se praznuju knjiga i pisana riječ.
"Postoji samo jedna knjiga, postoji samo jedan dan i jedan pisac. Ovo je sve deo njegove biografije, a u toj prvoj knjizi opisano je sve što će se dogoditi u poslednjoj", kazao je kratko za "Nezavisne" akademik Matija Bećković povodom ovog datuma, a na pitanje da li knjiga zvanično ima svoj svjetski dan možda zato što je ugrožena, odgovorio je još kraće i jasnije.
"Tako trenutno izgleda, ali to je sve prolazno. Ono što je večno ne može biti ugroženo", riječi su akademika koji kao i Jan Kot Šekspira smatra svojim savremenikom, dok Servantesa vidi kao nekog ko se tek danas rodio. Oni su van vremena, dodao je njihov gospodar u srpskom jeziku Matija Bećković. Njegov pjesnički sabrat s ove strane Drine Ranko Preradović, zvani Deda, rekao nam je da je za njega Servantesov "Don Kihot" jedna od najznačajnijih knjiga na svijetu i da tu završavaju svi jubileji vezani za velikana iz Španije.
"Ne samo za mene, nego za cijeli svijet ako svijet uopšte više računa na knjigu, 'Don Kihot' je osnova, polazna i završna tačka. Takođe, tu je sve što je napisao Šekspir, jedna od značajnijih ličnosti i utemeljitelj literature poput mnogih drugih njemu ravnih", kazao je Deda koji, bez obzira što se Međunarodni dan knjige praznuje na datum smrti "utemeljitelja literature", tu stvar smatra pomodarstvom kao što su, kako je rekao, dan pasa, dan mačaka, dan trave, dan lišća, dan ovoga, dan onoga i dan čega sve ne. Zbog tog pomodarstva, a nikako zbog ugroženosti, dodaje on, i knjiga je dobila svoj dan. Knjiga može biti ugrožena, smatra ovaj pjesnik, samo na lokalnom, a nikako na globalnom nivou.
"Ne radi se samo o Republici Srpskoj, nego o širem balkanskom području gdje vladaju oskudica i bijeda, a u toj bijedi se knjige hvataju samo oni koji razumiju da u njoj mogu naći utjehu i neki spas, a takvih nije velika brojka", kaže Preradović, koji ipak dobru stranu ovog dana, poput 21. marta, Svjetskog dana poezije, vidi u tome što se tada organizuju književne manifestacije i što se stvari i kod nas koliko-toliko pokrenu sa mrtve tačke. S tim u vezi, književnik Zdravko Kecman smatra da se o knjizi treba govoriti kako tada, tako i u svakoj drugoj prilici.
"Treba koristiti priliku i onda kad je ona službena, ali i onda kad je to interaktivni razgovor i besjedništvo između pisaca i čitalaca. Pisci i čitaoci se sigurno znaju ispričati o knjizi mnogo bolje nego što bi se, recimo, ispričali o nekom rialiti programu", kazao je Kecman. On je podsjetio da je izdavačko preduzeće "Kuća poezije", čiji je on urednik, ustanovila nagradu "Evropski atlas lirike" koja ima ulogu da promoviše našu književnu sredinu u međunarodnim okvirima.
"Zahvaljujući tome u goste nam dolazi i dosta stranih pisaca koji u svim svojim obraćanjima spominju Šekspira, Tolstoja, Servantesa… Oni grade na njihovim temeljima svoju književnu viziju, tako da se ne može graditi ni kuća, a ni književnost bez temelja, a zna se kada su nastali temelji", dodao je Kecman. Smatra da je za dobrobit knjige neophodno govoriti i o važnosti prevodioca, koji su izuzetno bitni u svijetu, a pogotovo kod malih naroda.
Obilježavanje Međunarodnog dana knjige, mišljenje je književnice Aleksandre Čvorović, bitno je kako bi se skrenula pažnja na važnost kulturne baštine koja knjigu najviše čuva. Kao pjesnikinja i bibliotekar, Čvorovićeva smatra da ljudi danas uopšteno mnogo čitaju, ali je kvalitet sadržaja upitan.
"Ono što se mijenja jeste način pristupa knjizi, odnosno toj pisanoj građi i ona ide iz te papirne forme u elektronsku, tako da se u tom kontekstu ne smanjuje čitanje, već samo pristup", navela je Čvorovićeva.
Njen stariji kolega, prozni pisac i profesor u penziji Tihomir Levajac napominje da mnogi šire priču da je knjiga u krizi, te da je pala u stranu zbog nadiranja drugih oblika prezentacije, poput likovnog ili televizije.
"Moje mišljenje je da će knjiga preživjeti i da nju ne može tako lako potisnuti momentalni trend. A to mislim zbog sljedećeg: Davno je rečeno da je telefon produžetak sluha, da je mikroskop produžetak čula vida, čovjek se najviše kroz istoriju bavio obradom zemljišta pa recimo da je plug produžetak ruku, kao što je i sablja, dok je knjiga u kontekstu ove priče produžetak uma i duha, a taj produžetak ništa ne može da zamijeni", pojasnio je Levajac. On ipak, smatra da je obilježavanje Međunarodnog dana knjige mali doprinos opstanku knjige, ali i da će bez tog dana, a i s njim knjiga opstati.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
