Književnost

Pjesnik Aleksa Janković: Čitanje poezije lijek, a pisanje težnja ka dubinama

Pjesnik Aleksa Janković: Čitanje poezije lijek, a pisanje težnja ka dubinama
Foto: Ilustracija | Pjesnik Aleksa Janković: Čitanje poezije lijek, a pisanje težnja ka dubinama

BANJALUKA - To tvoje, to je razgovor čovjeka i Boga, zapisala je čuvena pjesnikinja Dara Sekulić u najkraćoj recenziji ikad napisanoj za jednu knjigu, a riječ je o knjizi "Crna riječ", poetskom prvencu mladog pjesnika Alekse Jankovića, koji će biti predstavljen večeras, s početkom u 19 časova, u Art klubu "Prostor".

Pored Dare Sekulić, recenziju za "Crnu riječ", doduše u onom klasičnom obliku, pisao je i Ranko Preradović Deda, te je tako Jankovićeva knjiga jedan od rijetkih pjesničkih prvenaca koji je zadovoljio kriterijume pažljivog čitalačkog oka dva književna barda.

Aleksa Janković knjigu je posvetio dimu cigarete, nepročitanim pjesmama i neprospavanim noćima, a šta ga je nagnalo da, kako to zapisa Deda, stupi na dosta klizavo spisateljsko tlo pričao je za "Nezavisne".

"'Možda će baš ova nova pjesma da bude ta koja će savršeno opisati ljudsko stanje, ili neki dio ljudskog života, ili će možda barem dati utjehu nekoj duši koja je slična meni'. Ovo je misao na koju me često podstaknu pred pisanje pjesme i vjerovatno je prvi put da sam je sročio. Inače mi je negdje duboko u glavi nevažno koja je tema pjesme ili koja mi je inspiracija", rekao je Janković. Ovaj mladi poeta, kako nam metaforički kaže i sama posveta u njegovoj knjizi, poeziju doživljava kao nešto neuhvatljivo.

"Budući da se poezija bavi psihologijom, odnosno duhovnošću čovjeka, njen cilj sam oduvijek posmatrao kao nešto izuzetno nedosežno, što mi ju je činilo samo još interesantnijom i uzbudljivijom. Ta potraga, stremljenje, težnja ka savršenom izrazu vrtoglavih dubina duše što je konstantno raspiruju i razjaruju stare ljubavi, nove ljubavi, poslovi, porodica, seksualnost, pripadnost, nacionalnost, politika, itd. Zato me taj cilj nikad ne obeshrabruje", ističe mladi pjesnik vođen Miljkovićevom mišlju "izgubi put ako putovanju smeta".

Janković je, kako nam sam otkriva, počeo pisati na početku Gimnazije iz razonode, da bi pred kraj srednje škole svoje pisanje ozbiljnije shvatio. Inače, rođen u Mrkonjić Gradu 1994. godine, Šantićev imenjak Janković završio je banjalučku Gimnaziju i danas studira na Odsjeku za engleski jezik i književnost Filološkog fakulteta Univerziteta u Banjaluci.

"Uprkos opasnosti da zvučim kao da se ulizujem profesorima, mogu reći da mi je studij prilično pomogao, pogotovo predavanja iz teorije književnosti i kreativnog pisanja. Mogu reći i da sam upisao taj odsjek zbog ljubavi prema poeziji i književnosti. To što sam stalno izložen novim piscima i radu na uređivanju teksta mi se pokazalo veoma korisnim kad je pisanje u pitanju", naveo je Janković, za kojeg je objavljivanje prvenca lična satisfakcija ili, kako je Šekspir rekao a narod usvojio, probijanje leda.

"Mislim da je jednom mladom pjesniku teško, ali i važno preći preko tog praga, ako stvarno pati od želje za pisanjem, jer ga čini posvećenijim pisanju. To barem mogu reći za sebe", iskren je Janković.

On kao uzore na koricama knjige, inače objavljene u izdanju književne zajednice "Vaso Pelagić", navodi Miljkovića, Disa, Šantića, Majakovskog, Ginzberga, Bodlera... Pored ovih pjesnika, koji već imaju osigurano mjesto u istoriji književnosti, Janković nam je rekao i to da iako živuće pjesnike ne smatra za uzore u tolikoj mjeri, uživa u poeziji i da kad god ima priliku pročita pjesmu nekog pjesnika 21. vijeka.

"Čitanje poezije mi nije samo pomagalo sa stilom i formom, nego mi je produbilo predstavu o značaju poezije. Često prijateljima kažem kako me čitanje poezije liječi. Svaki put kad me prođu trnci dok sam nadnesen nad nekim dobrim stihovima je put kad se osjećam veoma srećnim što sam živ. Tako jaki utisci se rijetko mogu zadržati pa ih skoro uvijek nekako prenesem na papir u pokušaju da obradim neka svoja osjećanja ili sirova promišljanja. Tako mogu reći da su za moje pjesništo uzori mnogo značili", govori Janković, zaključivši da i ovdašnja književnost ima dosta dobrih imena i potencijala, ali ono što je postala svakidašnja jadikovka jeste da niko u ovoj zemlji ne ulaže u kulturu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije