Radmilo V. Radovanović, koji je upravo završio zbirku ljubavne poezije "Mladi Adonis", kaže da je vrijeme pjesnika da živi svoj dan, i to da ga živi simultano, na dva načina: kao da se nikad neće završiti i kao da će se upravo završiti.
On smatra da umjetnik bilo koje vrste, pa i književnik, nikad u potpunosti ne "odraste", ali i da živi u nadi da će status književnka biti riješen.
NN: Najčešće teme Vašeg pjesničkog stvaralaštva su iz grčke mitologije, po čemu ste prepoznatljivi. Otkud baš ta tematika?
RADOVANOVIĆ: Teme svih mojih pjesničkih knjiga povezane su sa antikom. Kada sam na poklon, u četvrtom razredu osnovne škole, dobio Rječnik o mitovima stare Grčke Aleksandra Zamurovića, koji je objavljen davne 1937. godine, pronašao sam se i počeo da proničem u sebe i svoje likove. Ali, događaji - harpije, bespogovornost vaskolikog, ličnog, fizičkog i duhovnog stradanja ušli su u moje pjesme. Bez obzira na njihovo stilsko uobličavanje, pisane su asocijativno "verifikovanim" uporednim radom duše i teških sprava iz ličnog i kolektivnog vremena.
NN: Koliko su takve pjesme prihvaćene u našem književnom miljeu?
RADOVANOVIĆ: Mislim da sam prihvaćen i na ovim našim prostorima, ali najviše pažnje, ipak, privlačim u Srbiji. To zaključujem po publikovanju mojih pjesama tamo. Svi relevantni časopisi i književna glasila publikovali su moje pjesme u Srbiji. U ovoj godini moje pjesme su objavili "Bdenja" iz Knjaževca, "Bibliopis" iz Negotina, "Književne novine" iz Beograda, "Trag" iz Vrbasa, "Novo stvaranje" iz Leskovca, "Savremenik" iz Beograda... U Mostaru su "Motrišta" objavila moj ciklus pjesama. Časopisi "Riječ" iz Brčkog i "Putevi" iz Banjaluke nedavno su o meni objavili kritičke zapise.
NN: Kojim se temama još bavite u svom stvaralaštvu?
RADOVANOVIĆ: Ne bavim se samo antikom. Moj dijapazon je širok. Teme su mi i zavičaj, socijalne teme, svakodnevica, ljubav. Pjesma u svim oblicima. Stvaralačko vrijeme. Katren i sonet. Znači, sve što se tiče pjesničkog umijeća. Jesam izabrao najteži stvaralački oblik izražavanja. To je put poetske mitologizacije, kreativnog potvrđivanja u okviru zadatog mitskog okvira, odnosno obrasca. Tu najviše savijam svoju pjesničku auru, to radim himničkim stilom i ritmom. Moji mitski likovi su autorski umnoženi subjekti. Jedan moj kritičar je rekao: "Radovanović nas provodi kroz paklove naše 'Raskošne tamnice'". Putevi pjesme su vergilijevski putevi.
NN: Kakvo razumijevanje pronalazite u svom gradu?
RADOVANOVIĆ: Šta misle moji sugrađani o meni, šta misle oni prijatelji iz ostalih 12 gradova gdje sam živio? Mislim da me poštuju jer i ja poštujem njih. Svakog svog čitaoca neizmjerno cijenim i nastojim da svojim stihom proniknem i u njegovu dušu. Pratim "utrobni sjaj" mimezisa preko slika i simbolične matrice sve do mitološke završnice.
NN: Uopšte, kako je umjetniku u sadašnjici?
RADOVANOVIĆ: Književniku u ovom bremenitom vremenu ostalo je da radi i živi u skladu s vremenom, a to znači bremenito. Lijepo mu je, jer umjetnik bilo koje vrste, pa i književnik, nikad u potpunosti ne "odraste". On živi u svojim djelima, zajedno sa svojim junacima, s jedne strane gledano. A s druge strane je njegovo breme kojim je opterećen izuzetno, jer je, uglavnom, prepušten sam sebi, svojim snalaženjima, dovijanjima, gdje neizostavno gubi dio sebe, svoga dostojanstva. S treće strane, ili iz trećeg ugla gledano, on živi u nadi da će status književnka biti riješen, da će mu biti dostupni fondovi za tu djelatnost pa da će se i brže puniti.
Vrijeme pjesnika je da živi svoj dan, i to da ga živi simultano, na dva načina, kao da se nikad neće završiti i kao da će se upravo završiti. Breton je rekao: "Istinski život je drugdje". To drugdje je ovdje i u ovom trenutku. Jalovi današnji svijet, kružni pakao, to je ogledalo čovjeka kome je uskraćena sposobnost poetizovanja.
NN: Da li imate u planu iskazati se i kroz neku drugu književnu vrstu?
RADOVANOVIĆ: Uvijek nešto radim. Uvijek nešto nosim u sebi, postepeno odlažem na stranice svog rokovnika. Dorađujem, izgrađujem, uljepšavam i pripremam. Upravo sam završio i spremio zbirku ljubavne poezije "Mladi Adonis". Ovaj rukopis su potpisala dvojica poznatih književnika: Miroslav Todorović iz Niša i Nenad Grujičić iz Novog Sada. Kažu da se u posljednje dvije decenije nije pojavio bolji rukopis ljubavne poezije. To će da prosude budući čitaoci. Sad se isključivo bavim poezijom.
U svome domagu imam i nosim tri romana. Ali zato treba vrijeme i mjesto koje me ne drži na jednom mjestu. Pjesnici prošlog i ovoga vijeka posvetili su riječ riječju.Veličali su je čak i negiranjem. Te pjesme u kojima se riječi okreću same sebi, neponovljive su.
Biografija
Radmilo V. Radovanović rođen je 28. avgusta 1957. godine u Divinu kod Bileće. Školovao se u Trebinju i Mostaru. Objavio je 15 pjesničkih zbirki kod najpoznatijih izdavača bivše države. Neki od njih su: "Raskošna tamnica", "Tamnica školjke", "Oči bezdana", "Banket ukletih", "Pusta obala, o Tetida".... Član je Udruženja književnika Srpske i Udruženja književnika Srbije. Živi u Mrkonjić Gradu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.