Književnost

Pjesnik nikad ne odraste

Pjesnik nikad ne odraste
Pjesnik nikad ne odraste

Radmilo V. Radovanović, koji je upravo završio zbirku ljubavne poezije "Mladi Adonis", kaže da je vrijeme pjesnika da živi svoj dan, i to da ga živi simultano, na dva načina: kao da se nikad neće završiti i kao da će se upravo završiti.

On smatra da umjetnik bilo koje vrste, pa i književnik, nikad u potpunosti ne "odraste", ali i da živi u nadi da će status književnka biti riješen.

NN: Najčešće teme Vašeg pjesničkog stvaralaštva su iz grčke mitologije, po čemu ste prepoznatljivi. Otkud baš ta tematika?

RADOVANOVIĆ: Teme svih mojih pjesničkih knjiga povezane su sa antikom. Kada sam na poklon, u četvrtom razredu osnovne škole, dobio Rječnik o mitovima stare Grčke Aleksandra Zamurovića, koji je objavljen davne 1937. godine, pronašao sam se i počeo da proničem u sebe i svoje likove. Ali, događaji - harpije, bespogovornost vaskolikog, ličnog, fizičkog i duhovnog stradanja ušli su u moje pjesme. Bez obzira na njihovo stilsko uobličavanje, pisane su asocijativno "verifikovanim" uporednim radom duše i teških sprava iz ličnog i kolektivnog vremena.

NN: Koliko su takve pjesme prihvaćene u našem književnom miljeu?

RADOVANOVIĆ: Mislim da sam prihvaćen i na ovim našim prostorima, ali najviše pažnje, ipak, privlačim u Srbiji. To zaključujem po publikovanju mojih pjesama tamo. Svi relevantni časopisi i književna glasila publikovali su moje pjesme u Srbiji. U ovoj godini moje pjesme su objavili "Bdenja" iz Knjaževca, "Bibliopis" iz Negotina, "Književne novine" iz Beograda, "Trag" iz Vrbasa, "Novo stvaranje" iz Leskovca, "Savremenik" iz Beograda... U Mostaru su "Motrišta" objavila moj ciklus pjesama. Časopisi "Riječ" iz Brčkog i "Putevi" iz Banjaluke nedavno su o meni  objavili kritičke zapise.

NN: Kojim se temama još bavite u svom stvaralaštvu?

RADOVANOVIĆ: Ne bavim se samo antikom. Moj dijapazon je širok. Teme su mi i zavičaj, socijalne teme, svakodnevica, ljubav. Pjesma u svim oblicima. Stvaralačko vrijeme. Katren i sonet. Znači, sve što se tiče pjesničkog umijeća. Jesam izabrao najteži stvaralački oblik izražavanja. To je put poetske mitologizacije, kreativnog potvrđivanja u okviru zadatog mitskog okvira, odnosno obrasca. Tu najviše savijam svoju pjesničku auru, to radim himničkim stilom i ritmom. Moji mitski likovi su autorski umnoženi subjekti. Jedan moj kritičar je rekao: "Radovanović nas provodi kroz paklove naše 'Raskošne tamnice'". Putevi pjesme su vergilijevski putevi.

NN: Kakvo razumijevanje pronalazite u svom gradu?

RADOVANOVIĆ: Šta misle moji sugrađani o meni, šta misle oni prijatelji iz ostalih 12 gradova gdje sam živio? Mislim da me poštuju jer i ja poštujem njih. Svakog svog čitaoca neizmjerno cijenim i nastojim da svojim stihom proniknem i u njegovu dušu. Pratim "utrobni sjaj" mimezisa preko slika i simbolične matrice sve do mitološke završnice.

NN: Uopšte, kako je umjetniku u sadašnjici?

RADOVANOVIĆ: Književniku u ovom bremenitom vremenu ostalo je da radi i živi u skladu s vremenom, a to znači bremenito. Lijepo mu je, jer umjetnik bilo koje vrste, pa i književnik, nikad u potpunosti ne "odraste". On živi u svojim djelima, zajedno sa svojim junacima, s jedne strane gledano. A s druge strane je njegovo breme kojim je opterećen izuzetno, jer je, uglavnom, prepušten sam sebi, svojim snalaženjima, dovijanjima, gdje neizostavno gubi dio sebe, svoga dostojanstva. S treće strane, ili iz trećeg ugla gledano, on živi u nadi da će status književnka biti riješen, da će mu biti dostupni fondovi za tu djelatnost pa da će se i brže puniti.

Vrijeme pjesnika je da živi svoj dan, i to da ga živi simultano, na dva načina, kao da se nikad neće završiti i kao da će se upravo završiti. Breton je rekao: "Istinski život je drugdje". To drugdje je ovdje i u ovom trenutku. Jalovi današnji svijet, kružni pakao, to je ogledalo čovjeka kome je uskraćena sposobnost poetizovanja.

NN: Da li imate u planu iskazati se i kroz neku drugu književnu vrstu?

RADOVANOVIĆ: Uvijek nešto radim. Uvijek nešto nosim u sebi, postepeno odlažem na stranice svog rokovnika. Dorađujem, izgrađujem, uljepšavam i pripremam. Upravo sam završio i spremio zbirku ljubavne poezije "Mladi Adonis". Ovaj rukopis su potpisala dvojica poznatih književnika: Miroslav Todorović iz Niša i Nenad Grujičić iz Novog Sada. Kažu da se u posljednje dvije decenije nije pojavio bolji rukopis ljubavne poezije. To će da prosude budući čitaoci. Sad se isključivo bavim poezijom.

U svome domagu imam i nosim tri romana. Ali zato treba vrijeme i mjesto koje me ne drži na jednom mjestu. Pjesnici prošlog i ovoga vijeka posvetili su riječ riječju.Veličali su je čak i negiranjem. Te pjesme u kojima se riječi okreću same sebi, neponovljive su.

Biografija

Radmilo V. Radovanović rođen je 28. avgusta 1957. godine u Divinu kod Bileće. Školovao se u Trebinju i Mostaru. Objavio je 15 pjesničkih zbirki kod najpoznatijih izdavača bivše države. Neki od njih su: "Raskošna tamnica", "Tamnica školjke", "Oči bezdana", "Banket ukletih", "Pusta obala, o Tetida".... Član je Udruženja književnika Srpske i Udruženja književnika Srbije. Živi u Mrkonjić Gradu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije