BEOGRAD - Radivoj - Raša Popov, junak našeg djetinjstva sa jedne i erudita koji se oglašavao kroz književnost, novine i televiziju sa druge strane, u srijedu u večernjim satima u Beogradu napustio nas je i u vječnom počinku pridružio velikanima prošlosti i istorije kojima se neizmjerno divio. Omiljeni prijatelj i dječji pjesnik, veliki znalac, dragocjen, neponovljiv, zagonetkar, odgonetkar, dosjetkar, enciklopedija koja je hodala i duša koja je mislila - ovim riječima su se prijatelji i kolege pisci juče opraštali od Raše putem medija i društvenih mreža.
"Ljubavna nervoza i ljubavna grozničavost nas današnjih ljudi posledica je našeg kratkotrajnog boravka na planeti Zemlji", rekao bi Raša u sličnim prilikama. To je shvatio nakon što je pročitao naučnofantastičnu dramu Dragutina Ilića čiji se junak iz današnjice nekim čudom prebacuje u Pariz za milion godina. Tamo su ljudi već postali besmrtni i kada se "junak našeg doba" zaljubio u jednu Parižanku, ova mu je rekla: "Polako, imamo vremena." Tako je Raša Popov, kako je govorio, uz ovu palilulsku sliku (jer je porodica Ilić isto kao i on živjela na Paliluli) shvatio da mi, današnji ljudi nemamo vremena i da treba da ga iskoristimo na što ljepše i plemenitije stvari.
Rođen 1933. u Mokrinu, čiji je, pored Mike Antića, postao najčuveniji izdanak, veoma rano se zainteresovao za knjigu. Ona će ga odvesti na školovanje u Novi Sad, a potom i u Beograd, u kojem pedesetih godina prošlog vijeka upisuje Filološki fakultet. Pored književnosti i novinarstva, nauka o jeziku će ga provesti kroz mnoge svjetske metropole. Po povratku je uvijek nadahnuto govorio o Šekspirovom Stratfordu ili Servantesovom Madridu. No, Raša se nije divio samo njima, nego i savremenicima. Za vrijeme studija, kada mu je najbolji prijatelj bio sada čuveni režiser Dušan Makavejev, sa strahopoštovanjem je slušao Vinavera, Daviča, Popu, Andrića. Kasnije je, kada se prestao stidjeti svojih pjesama i upustio u izdavačke vode, sa nekima od njih i drugovao.
Pričao je da je u "Poslednoj šansi", beogradskoj kafani kod tašmajdanskog parka, Vaska Popu znao slušati kako besjedi po šest sati. Ono čega se sjećao po dolasku kući bi zapisivao u svoj dnevnik. Nikada kasnije nije čitao te dnevnike, koje je pisao skoro pedeset godina i koji se danas prostiru dva metra na policama u njegovom stanu na Paliluli.
"Rekao sam svojoj deci da, kad otputujem s ovog sveta, to odnesu u rukopisno odeljenje Matice srpske i da ostanu tamo gde se čuvaju rukopisi mnogih naših pisaca iz prošlosti", kazao je Raša u intervjuu za "Nezavisne" prije godinu i po dana kada je dobio Dositejevu nagradu. Poslije te nagrade, kojoj se radovao kao malo dijete, dobio je i nagradu "Duško Radović", a prije je dobio i mnoge druge.
Najčuvenija je Godišnja nagrada Radio Beograda, koja mu je uručena daleke 1967. Sve nagrade dobio je za ono što je objavljivao, jer naspram onog neotkrivenog, koje se krije u Rašinim dnevnicima, domaćoj kritici i književnoj javnosti odavno je poznato Rašino publikovano i transparentno blago. Riječ je, naravno, o njegovim knjigama. Iako je široj javnosti najpoznatiji po kultnoj emisiji "Fore i fazoni", čuvene su i čika Rašine knjige za djecu i odrasle "Dva oka", "Gvozdeni magarac", "Žabac koji ne zna da ćuti", "Trulež zglave", "Šešir bez dna", "Lažljiva usta istine", "Vozom posred ulice", "Bio sam srećni konj", "Bajke za XXI vek", "Čarobnjakov SMS", "Mali zeleni", "Mokrinski patuljci", "Usamljena princeza". Ipak, kako je u djetinjstvu više volio istoriju od književnosti, Raši je najdraža knjiga koju je napisao bila "Zadimljena istorija".
"Tu sam ispričao priču o 16 vladara i 10 mudraca. Počeo sam sa Sokratom, a završio sa Hokingom... ...To je istorija sveta u kratkim pričama. Prvo ispričam obične istorijske podatke o toj ličnosti, a onda na dve strane nešto što liči na naraciju, na pripovetku o tim mudracima... ...Inače, ja sam uvek govorio kao mlad dečko da sam želeo da budem istoričar, a onda sam otišao da studiram književnost, ali eto - sad sam ipak ispao neki popularni istoriograf", govorio je Raša u već pomenutom intervjuu. Inače tako istorijski nastrojen Raša je bio i veliki detaljista. Kada bi pričao ili pisao o nekom istorijskom događaju kao što je, recimo, bombardovanje Beograda u Drugom svjetskom ratu, on bi obavezno pomenuo da su Narodnu biblioteku bombama gađale njemačke štuke, a da je čuvar biblioteke dan ranije pobjegao u pravcu Lapova. Uvijek je imao detalj i pouku više od drugih.
"Često znam reći i deci i odraslima. Vi morate voleti knjige samim tim što ste Srbi, jer mi smo jedini narod kome je u jednom od ratova neprijatelj spalio čitavo pamćenje naroda. Zbog toga moramo dvostruko voleti knjigu nego drugi narodi", učio nas je čuveni Raša Popov, čovjek koji je svjesno ili nesvjesno diveći se istoriji čovječanstva ušao u istoriju književnosti.
Drugi o Raši
Nenad Grujičić, pjesnik
"Raša Popov je bio čestit i drag gost i učesnik 'Brankovog kola'. Nenametljiv, mio, nasmejan, poput dečaka razrogačen i začuđen nad svakodnevnim čudima života i sveta. Apsolutno neponovljiv i nezamenjiv po mnogo čemu. Od njega se moglo puno naučiti šta je javni nastup i kako se izvodi. Pamtim zajedničke odlaske još pre rata, Brankovim tragom u Beč, Slavonski Brod, Vukovar, Zemun, Tamišvar, Sremske Karlovce... Govorio je o Branku nadahuto, zanosno, romantično, sli uvek sa novim i retkim detaljima iz Brankovog života, sa preciznim beleškama iz starih knjiga i svezaka."
Ljubivoje Ršumović, pjesnik
"Bila je privilegija što smo delili neko vreme sa velikim pesnikom i pripovedačem čiji je intelekt nadilazio sve što smo očekivali i čemu smo se nadali. Bio je velikan našeg vremena, renesansna ličnost."
Branko Stevanović, pisac
"Ljubivoje Ršumović je uvek isticao da je zadatak pesnika za decu ne da se spusti na nivo deteta, nego da dosegne nivo deteta, da se popne na nivo dece. Raša Popov je jedan od retkih među nama kome je to u potpunosti uspelo."
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.