Poznati dječji pjesnik Ljubivoje Ršumović ponovo je nedavno boravio u Trebinju i ponovo se "kao dete" oduševio ovim gradom, ali više njegovim svetinjama, manastirom Tvrdoš i Mrkonjićima, rodnim selom svetog Vasilija Ostroškog, gdje je na temeljima njegove kuće podignuta crkva.
"Potrebno je da se uvek iznova oduševljavate starim stvarima, starim znamenitostima i onim što vas čini srećnim jer će vas to zauvek ostaviti detetom, a to je nešto najlepše što se može i zamisliti", rekao nam je pjesnik.
Dodaje da je tako odgajao i svoju djecu za koju smatra da su zauvijek ostali djeca, da tako vaspitavaju i njegovu unučad i da je najsrećniji čovjek na svijetu jer je uvijek okružen djecom, kojoj je samo potrebno pjevati pjesme i učiti ih da vole knjigu, što je jedan od preduslova vječnog djetinjstva.
U intervjuu za "Nezavisne" govorio je o jeziku mladih, značaju knjige, ali i poeziji generalno.
NN: Činjenice govore da se danas čita više nego prije, ali ne knjiga. Iz godine u godinu knjige su sve jeftinije i dostupnije, ali su pored šarolike internet ponude postale neatraktivne. Da li smatrate da knjiga danas gubi na svom značaju?
RŠUMOVIĆ: Naravno da nije jer je ne može ništa pobediti. Knjigu ne mogu pobediti ni dvoglave, troglave aždaje elektronike, niti Facebook, niti internet, niti ikakav net na ovome svetu jer knjiga uvek pobeđuje, a dokazuju to i vaše "Dučićeve večeri poezije", vaša "Kočićeva pera," "Višnjićevi susreti" i svi ostali susreti ljudi od pera na kojima se sluša i poezija i kritika, na kojima se kupuju i nastaju knjige, jer knjiga uvek pobeđuje i ne može je nikakva maloletna elektronika pobediti.
NN: Kako onda tumačite komunikaciju mladih preko poruka i skraćenica?
RŠUMOVIĆ: Jeste, oni se dopisuju i komuniciraju skraćenicama u kojima se glagol "mislim" kuca sa "msm" i slično, ali te njihove skraćenice i te šifre su takođe deo jednog literarnog folklora koji moramo da poštujemo. To ne znači da knjiga nestaje, naročito kada znamo da dve i po hiljade godina postoji u raznim oblicima, da se poezija odavno i piše i čita.
NN: Mnogi kažu da živimo u vremenu kada su prave vrijednosti pomjerene, a stvari postavljene naglavačke. Umjetničke vrijednosti se manje cijene, a poezija je na drhtavim nogama. Da li smatrate da je poezija upala u neku vrstu krize?
RŠUMOVIĆ: Ja sam siguran da poezija nije u krizi i to mogu da kažem veoma samouvereno zato što sam svedok da to nije tako, jer sam često u žirijima koji ocenjuju poeziju dece koja počinju da pišu. Zato u mome rodnom mestu, mome Ljubišu, stvaram jedan centar u koji će dolaziti talentovana deca preko cele godine koja će se tu, zajedno sa mojim kolegama, pesnicima, pedagozima, psiholozima, usavršavati u poeziji i učiti veštini pisanja i veštini življenja literarnog života. A ako se na ovaj način neguje poezija - ona nikada ne može doći u krizu.
NN: Gdje je onda, po Vašem mišljenju, kotirana poezija Republike Srpske?
RŠUMOVIĆ: Na vrlo visokom mestu, ako je suditi po publici na svim ovim pobrojanim manifestacijama. Doduše, to u ova ružna vremena nije slučaj svuda, ali drago mi je da ovde jeste, drago mi je da je to tako u zavičaju Jovana Dučića, gde mi se čini da i poezija sama nekako drugačije zvuči. Uostalom, ovde i tišina drugačije zvuči, u Tvrdošu, u Mrkonjićima, gde je rođen preosvećeni vladika, sveti Vasilije Ostroški i gde tišina nosi veliko uzbuđenje.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.