Književnost

Slavni književnici koji su krili identitet

Slavni književnici koji su krili identitet
Foto: Ilustracija | Slavni književnici koji su krili identitet
Dragana Raduški

RIM - Od Džordža Eliota pa sve do Džona le Karea, pisci veoma često posegnu za anonimnošću koju im nudi pseudonom i to nije ništa novo u književnom svijetu.

Ipak, ovaj fenomen je ponovo aktuelizovan italijanskom senzacijom Elenom Ferante i njenim upornim naporima da sakrije svoj pravi identitet.

Naime, u najnovijem obrtu jedne od najintrigantnijih književnih misterija u novijoj istoriji, iza imena najprodavanije italijanske autorke Elene Ferante krije se prevodilac Anita Raja.

Za Anitu anonimnost je bila izbor nastao iz želje da izbjegne sve zamke slave, ali i osude kritičara. Neki od njenih prethodnika nisu imali taj luksuz.

Naime, Alberto Moravija, jedna od najvećih figura italijanske književnosti 20. vijeka, rođen je kao Alberto Pinkerle. On se odlučio da "ispusti" svoje jevrejsko prezime kako bi izbjegao progon Benita Musolinija i njegovog fašističkog režima, koji je vladao od 1922. do 1943. godine.

Takođe, i prvi roman Natalije Ginzburg objavljen tokom fašističkog perioda pojavio se pod imenom Alesandra Tornimparte. Iz sličnih razloga Đakomo  Barsini postao je Đakomo Marči i pod tim imenom je objavio nekoliko knjiga.

Zbog pseudonima i žiriji velikih književnih takmičenja imaju velikih problema. Tako je, recimo, francuska nagrada "Gonkur" 1975. godine dodijeljena Emilu Ajaru za "Život prije nas", a žiri nije znao da se iza ovog pseudonima krije pisac Roman Gari. Akademija "Gonkur" mu je nagradu dala, a da nije znala o kom je autoru riječ. Gari je istinu razotkrio u posthumno objavljenoj knjizi. Riječ je o knjizi "Život i smrt Emila Ajara".

Ipak, za Garija kažu da je bio majstor maskiranja. Naime, ovaj pilot iz Drugog svjetskog rata, diplomata i režiser, decenijama je varao književni establišment.

Kako je tečno znao i engleski i francuski, često je prevodio sam sebe i slao tekstove pod raznim pseudonimima.

"Roman Gari je koristio pseudonime djelomično zbog svog provokativnog pisanja, a djelomično zato što je bio pristalica književnog koncepta 'totalni roman', gdje je autor bio glavni lik u svojoj knjizi", kaže Mario Baudino, italijanski novinar.

Baudino kaže da su novinari upravo ti koji su uspjeli da otkriju najveći broj pseudonima. Tako on navodi primjer Džona le Kare, pravog imena Dejvid Kornvel, koji je počeo pisati špijunske trilere još dok je radio za MI6, britansku obavještajnu agenciju.

Zanimljiv je i slučaj Mohameda Mulesehula, koji je počeo pisati još dok je bio oficir u alžirskoj vojsci. On je za svoj pseudonim izabrao ime svoje supruge Jasmine Hadra, kako bi izbjegao vojnu cenzuru. Pravi identitet je otkrio tek kada se preselio u Francusku.

Takođe, zanimljivo je da je Stiven King jedan od najpoznatijih primjera kako ime puno znači. Naime, King je imao ugovor s izdavačem da objavljuje jednu knjigu godišnje. Kako bi zaobišao tu klauzulu u ugovoru, on je čitavu serija romana napisao pod pseudonimom Ričard Bakman.

Zanimljivo je da je King želio da na ovaj način provjeri da li svoj uspjeh duguje talentu ili činjenici da je već izgradio ime u svijetu književnosti. Odgovor je dobio nakon što je prodaja Bakmanovih romana naglo porasla kada je otkriveno da ih je napisao upravo King.

Nešto slično je pokušala i nobelovka Doris Lesing. Naime, ona je svom agentu poslala rukopis pod imenom Džejn Somers, a njen izdavač je jednostavno odbio rukopis.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije