BANJALUKA - Književni časopisi i danas, kao i nekad, imaju svoju ulogu i mjesto u književnom životu. Istina je da ta uloga nije ista ni približno značajna kao nekad, ali ista je stvar i sa književnošću i kulturom uopšte, kazala je književnica Tanja Stupar-Trifunović.
Ona je za "Nezavisne" pričala u svojstvu glavne i odgovorne urednice "Puteva", časopisa za književnost, umjetnost i kulturu.
Kultura je u našem životu, ironično kaže urednica "Puteva", svedena na formu ili zabavu za neozbiljne i dokonjake.
"Ozbiljni ljudi se bave ozbiljnim stvarima - ozbiljno upropaštavaju sve što stignu, a 'neozbiljni' se i dalje bave kulturom, časopisima i te ostatke kulturnog života nose kao neke komade poderane odjeće i krpe od njih što stignu. U tom smislu i književni časopisi izlaze kod nas istom dinamikom, kada se nešto 'skrpi' i 'sakupi'", precizira današnje u odnosu na nekadašnje stanje Stupar-Trifunovićeva, dok je njen kolega po peru Slobodan Jović nešto optimističniji. Zajedno sa Nemanjom Milovanovićem i Markom Tomićem, on je u Loparama osnovao i već četvrtu godinu uređuje časopis za jezik, književnost i duhovnost "Bokatin Dijak", kojem, prema ocjeni ljudi iz književnosti, mogu da pozavide mnogo veće sredine od one u kojoj izlazi.
"Vjerujem da književni časopisi odolijevaju, i što je važnije, da će izdržati u ovome vremenu, koje nije naklonjeno književnosti, a posebno književnoj periodici. Sve dok u knjižarama možemo listati nove brojeve 'Povelje', 'Krajine', 'Koraka', 'Letopisa', 'Srpskog književnog lista' i dr., znači da postoje ljudi svjesni značaja periodike i koji nastoje da joj vrate nekadašnji ugled. Časopisi su duša književnosti, a čitanje onog što oni donose jedan je od načina da se duša sačuva", kazao je Jović, urednik za književnost u "Bokatinom Dijaku". On smatra da neredovno objavljivanje časopisa obesmišljava njegovo postojanje. Za kvalitetnu publikaciju potreban je entuzijazam koji bi trebalo da podrže i razumiju oni koji sprovode tzv. kulturnu politiku, istakao je Jović, te dodao da, nažalost, to nije slučaj, a problem je i u tome što je entuzijazam potrošiva kategorija.
"Mi radimo u 'štampariji entuzijazma' Naši najpoznatiji pisci pomažu nam u tom entuzijazmu! Prevodioci, takođe! Na primjer, Pavić nam je 'poklonio' svoju posljednju priču o Danteu - bez honorara! Albahari, takođe! I mnogi drugi! Poslao nam je pismo Zagajevski, u kojem čestita na časopisu, gdje su i prevodi njegove poezije", kazao je Milenko Stojičić, književnik, predsjednik Podružnice književnika Banjaluka te član redakcije "Književnika", časopisa koji izlazi pri ovoj podružnici. On navodi da đavo tehnologije ne može "pročitati", odnosno uništiti tijelo časopisa u sadašnjoj grafičkoj formi.
"Miris i muzika šuštanja papira (alhemija čitanja) je neuništiva. 'Hladni elektroni', internetsko čitanje, ne mogu ništa knjizi ili časopisu! Internet, elektronski časopisi su samo 'fusnote' štampanje forme knjige! Što rekao Bećković - Bog nam je odozgo 'bacio' knjigu a ne nešto drugo! Problem je u 'ekonomskom zaboravu' knjiga i časopisa! To boli pisce, časopise i čitaoce", besjedi Stojičić, koji otkriva da je, sa jedne strane, nedavno Kongresna biblioteka iz Vašingtona tražila da kompletira sve brojeve "Književnika", dok sa druge strane Komisija Ministarstva kulture RS ovom časopisu nije dodijelila ni marku.
"To je nama, zaista, kompliment! Pogotovo kad se 'otkriju' članovi tzv. komisije! Prije su to - 'komisioni'", oštar je Stojičić, a finasijska situacija nije idealna ni u uredništvima ostalih sagovornika. Tanja Stupar-Trifunović otkrila nam je da "Putevi" izlaze zahvaljujući izdavaču Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci Republike Srpske, kao i povremenoj podršci mikrokreditnog društva "Mikrofin", dok Jović ističe da "Bokatin Dijak" ima skromnu podršku Ministarstva prosvete i kulture RS i opštine Lopare, te donatora, odnosno "dobrih ljudi" koji su preplaćeni na časopis. Iako su sredstva isuviše skromna, slažu se naši sagovornci, čitalačko interesovanje postoji, ali ono je tek toliko da njima daje motivaciju za rad, ali ne i osjećaj da časopisi imaju uticaj na formiranje književne scene.
"Sa tiražima od 300 do 600 primjeraka teško se može uticati na književnu scenu, za razliku od vremena kada se štampanjem teksta u 'Delu', 'Književnoj reči' ili 'Književnosti' praktično postajalo piscem. Uzgred, nijedan od ovih časopisa danas ne postoji, a neki od njih štampani su i u 7.000 primjeraka", podsjetio je Jović. Književna scena je: nevidljiva, maglovita, razuđena, zaključuju urednici književnih časopisa od kojih danas, kako su nam rekli, veći uticaj na vrednovanje književnih djela imaju internet portali i televizija. Da li, stoga, digitalizacija i činjenica da se sve tri časopisa o kojima smo pisali mogu naći i u elektronskom obliku ohrabruje, pitanje je koje će ovaj put ostati retorsko.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.