Književnost

U Banjaluci promovisan roman "Sjećanje šume" Damira Karakaša

U Banjaluci promovisan roman "Sjećanje šume" Damira Karakaša
Foto: Jelena Đurđević | U Banjaluci promovisan roman "Sjećanje šume" Damira Karakaša
Milan Rakulj

BANJALUKA - U prijatnoj i nekonvencionalnoj atmosferi crvenog salona Kulturnog centra "Banski dvor", večeras je promovisan roman "Sjećanje šume" Damira Karakaša.

Veče je održano u organizaciji Udruženja za promociju i popularizaciju književnosti "Imperativ", a moderator programa bio je pisac Bekim Sejranović. Dvojica pisaca prisjetili su se svojih nomadskih života u Evropi, gdje se jedan otisnuo sa gitarom, a drugi sa harmonikom u ruci.

Ipak, naglasak književne večeri bio je na pisanju i književnom zivotu na teritoriji bivse Jugoslavije, gdje Karakaš uz porodicu i troje djece u vremenu koje ni najmanje nije naklonjeno knjizi, danas uspjeva da živi i preživi od književnog rada.

Do sada su Karakaša, iako je bio u užem izboru mnogih značajnih književnih nagrada, jednostavno zaobilazila ovakva priznanja.

Međutim i priznanje ovakve vrste za Karakaša došlo je u vidu "Kočićevog pera", koje dodjeljuje Zadužbina "Petar Kočić Banjaluka, Beograd", a koje će Karakašu biti uručeno sutra u Zagrebu.

Karakaš je naglasio da je Petar Kočić značajan pisac za njega, jer su ga još u djetinjstvu potresale njegove priče. 

"Kroz mećavu" je jedna životna literatura, naglasio je on, koju sam nosio duboko u sebi tokom svog životnog i stvaralačkog puta.

Damir Karakaš
Damir Karakaš

Damir Karakaš rođen je 1967. godine u Lici. U Zagrebu je studirao agronomiju, pravo, novinarstvo, a nekoliko godina je radio i kao novinar crne hronike "Večernjeg lista" u Splitu.

Na kraju večeri bilo je mnoštvo pitanja iz publike, među kojima i ona o deklaraciji o zajedničkom jeziku, koju je Damir Karakaš potpisao. Za trenutak prijatnu atmosferu večeri narušile su upadice iz publike, da li taj jezik treba zvati samo srpskim ili ne, na šta je Karakaš odgovorio da ne treba biti isključiv, nego uključiv prema jeziku. Deklaraciju je lako potpisati u Francuskoj, ali ne i u Hrvatskoj kaže Karakaš, gdje je imao slično iskustvo. Tamo ga je, naime, jedan mještanin na planini u Lici pitao zašto je potpisao deklaraciju, a pisac nije mogao vjerovati da je ovaj i znao pravo značenje riječi deklaracija.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije