U Bijeljini je večeras predstavljena knjiga Cvijetina Ristanovića "Svakidašnje priče", u kojoj autor u 20 priča evocira događaje iz djetinjstva, odrastanja i rata.
Ristanović je rekao novinarima da su sve priče u zbirci bliske svakodnevnom životu i da u njima nema mašte.
"Zato se i zovu `Svakidašnje priče`. Nisam se udaljavao od života jer smatram da književna riječ prvenstveno treba da kazuje o životu, ali tako da je razumljiva običnom čitaocu", naveo je Ristanović.
On je istakao da je čitaocima koji prate njegov rad i kritičarima vjerovatno čudno što je u poznim godinama napisao prvu zbirku priča, ali da je još od djetinjstva zavolio ovu formu.
"Jedan ruski kritičar je za pisce priča napisao - Oni su znali da pišu tako da riječima bude tijesno, a mislima prostrano. Dok sam bio učenik Učiteljske škole u Bijeljini napisao sam nekoliko priča i jedna od njih objavljena je 1960. godine u prvom broju bijeljinskog lista za književnost i kulturu `Brazde`. Međutim, tek u penziji sam se vratio ovoj formi", naglasio je Ristanović.
Jedan od recenzenata zbirke, pisac Ranko Pavlović iz Banjaluke, ocijenio je Ristanovićeve priče kao zanimljive, uvjerljive i istinite.
"Za razliku od današnjih, recimo postmodernista, gdje priču ne možeš lako uhvatiti za rep, kod njega je priča precizna, jasna. Ono što je veoma važno, junake gradi na njihovom psihološkom proživljavanju, pa bi njegove priče mogle da posluže i kao dopunska literatura za izučavanje psihologije", dodao je Pavlović.
Profesor Miomir Milinković, takođe, rencenzent "Svakidašnjih priča", rekao je da je Ristanovićeva knjiga zanimljiva jer ga publika poznaje kao književnog istoričara i kritičara.
"On ovom knjigom otkriva svoj do sada nepoznati profil - dar za umjetničko oblikovanje stvarnosti. U zbirci evocira događaje iz djetinjstva, prije rata, tokom i nakon rata. Ali on ne opisuje rat, nego na osnovu ratnih ožiljaka saznajemo sve ratne tegobe koje su zadesile Republiku Srpsku - rastanci, smrt, pobjede i porazi", kaže Milinković.
Cvijetin Ristanović rođen je 1937. godine u Modranu kod Bijeljine. Učiteljsku školu završio je u Bijeljini, Višu pedagošku školu u Tuzli, a Filozofski fakultet /grupa Jugoslovenske književnosti/ u Novom Sadu.
Postdiplomski studij - smjer za nauku o književnosti završio je na Filološkom fakultetu u Beogradu, gdje je i doktorirao.
Bavi se književnom kritikom i istorijom književnosti, a radove je objavljivao u časopisima i listovima "Izraz", "Lica", "Srpska vila", "Brazde" i drugim.
Do sada je objavio 10 knjiga, među kojima "Kazivanje kao ogledalo života" (1990), "Epik i lirik Petar Kočić" (1995), "Prostori djetinjstva" (2002) i "Vrednovanje književnog teksta" (2014).
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.