Niko me nikada ne bi napao da sam u krivu. Sve što sam ikad napisala bila je samo istina i istina. Da lažem svi bi me ostavili na miru.
Ovako za "Glas Srpske" govori hrvatska književnica i publicista Vedrana Rudan, poznata po direktnom i provokativnom pisanju.
Kaže da uživa u svom uspjehu i otkriva zbog koga se hvata za pištolj, zašto nosi nož, čime su je naljutili Amerikanci i čime je dokazala svoju svemirsku nemoć.
- U koštac sa lažima, licemjerjem i predrasudama sredine hvataću se sve dok se ne uvede cenzura na internetu. Dakle, ne baš još dugo - kaže Vedrana Rudan.
Jedni je mrze, drugi obožavaju, a ona, kaže, voli one koji je čitaju. Na živce joj idu Anđelina Džoli i Karl Bilt, a u posljednje vrijeme i proleteri svih zemalja jer se ne ujedinjuju. Političari u BiH su joj dosadni.
- BiH je zemlja koje nema, zahvaljujući Amerima - smatra.
Iako je o rediteljskom prvencu Anđeline Džoli iznijela stav, kaže da ga nije gledala, niti će, jer nema živaca da gleda crnobijelu priču.
- Ne vjerujem da na svijetu postoje "loši momci", u ovom su filmu to, navodno, Srbi, i dobri momci žrtve. Posebno me razbjesnilo kad se ta intelektualno žestoko nevina Džoli obratila "srpskom narodu" i poručila mu da je "dobar". Dokle ćemo mi na ovim prostorima sačekivati kojekakve muške i ženske Džolije i slušati njihove pizdarije? - pita se Rudanova.
* GLAS: Novom knjigom otvorili ste još jednu tabu temu - ljubav i seks u trećem dobu. Jeste li zadovoljni prijemom u čitalačkoj publici?
RUDAN: Sve svoje knjige sam napisala za svoju dušu, a kako na ovome svijetu ima mnogo ljudi čija duša liči na moju, nemam nikakvih komunikacijskih problema sa svojim čitaocima. Ja volim njih, oni vole mene, drago mi je da me čitaju. Postoje pisci bez čitalaca sigurni u svoju genijalnost i uspjeh pedeset godina nakon smrti, ja takvo strpljenje nemam. Voli me sad, čitaj me sad! Najiskrenije, da nisam čitana, prestala bih sa pisanjem. Uživam u uspjehu, muk književnih kritičara ili njihovo pljuvanje uopšte me ne uznemiruju. Kritičari su i za Van Goga govorili da ne zna slikati. Mislite da sam pretenciozna, da o sebi imam visoko mišljenje? U pravu ste.
* GLAS: Smatrate da prije svega mi sami moramo da se oslobodimo predrasuda o Balkanu i da prestanemo da razmišljamo na taj način. Imate li recept, kako?
RUDAN: Obični ljudi vrlo teško izlaze na kraj sa manipulacijom. Desant na naše mozgove izvršili su korumpirani mediji, korumpirani političari, i jedni i drugi u šapama krupnog kapitala. Kad ti u bivšu Jugu uđe skocani Karl Bilt pa krene pljuvati po "divljim Balkancima" ja se za pištolj hvatam i pitam koliko je krvave love samo on, o drugima da se ne govori, dignuo na našoj nesreći. Nema šanse da ću "popušiti" priču kako smo mi "divljiji" od Engleza, Švajcaraca, Amera ili Izraelaca ili Francuza ili Nijemaca... Obama svakog utorka pošalje bespilotnu letjelicu da ubija "teroriste" diljem kugle zemaljske. Koji su njegovi kriterijumi? On, trenutno najveći ubica na kugli zemaljskoj, nije "divljak", a svima nama na ovim prostorima divljaštvo je u genima. Nije. Mi smo normalna, odvratna, surova, primitivna bića kao što je to Karl Bilt, njega sam se uhvatila jer još uvijek šeće ovim prostorima i prodaje nam priču o miru i ljubavi u "regionu". Svaki je čovjek "Balkanac" onoliko koliko je svaki Balkanac čovjek.
* GLAS: U jednoj kolumni kažete da "ova Jugoslavija više liči na koncentracioni logor nego na ono što nam je nekad svima bila domovina"?
RUDAN: Banke su nam otele budućnost naših unuka, dugovi nas dave, nemamo pravo na liječenje, školovanje, život bez gladi. Starci umiru sami u rupama bez struje i vode. Njihova djeca se vesele njihovoj smrti jer će privremeno dobiti krov nad glavom, dok ih banka ne otkrije. Okovani smo žicom koju je oko nas zategnuo krupni, svjetski kapital. Nikad nećemo izaći na livadu izvan žice, jer tamo žive naši gospodari koji su svijet organizovali tako da sa robovima koji za njih crnče nikad ne stupe u kontakt.
* GLAS: Koliko smo stvarno slobodni? Koliko je Balkan tabu tema?
RUDAN: I opet "Balkan". Nema slobode. Sve se cenzuriše, sve je pod kontrolom. Nesretnik u Požarevcu jednako je slobodan kao nesretnik u Njujorku. Kad to shvatimo, bićemo opušteniji. Možda je dobar osjećaj kad znaš da nigdje na svijetu ne postoji mjesto koje je bolje od onoga gdje jesi. Bez obzira šta nam govorili predstavnici lopovske Evropske unije ili generali NATO-a.
* GLAS: Veliku prašinu u regionu podigao je Vaš osvrt na film Anđeline Džoli naslovljen "U zemlji krvi i idiota". Šta Vas je posebno naljutilo i iznerviralo?
RUDAN: Film nisam gledala jer nemam živaca gledati crnobijelu priču. Ne vjerujem da na svijetu postoje "loši momci", u ovom su filmu to, navodno, Srbi, i dobri momci žrtve. Posebno me razbjesnilo kada se ta intelektualno žestoko nevina Džoli obratila "srpskom narodu" i poručila mu da je "dobar". Dokle ćemo mi na ovim prostorima sačekivati kojekakve muške i ženske Džolije i slušati njihove pizdarije? Srbi su "dobri"? Zašto su Srbi "dobri"? O čemu ona govori? Koji Srbi? Kako se oni zovu? Mogu li "Srbi" biti dobri? Niko tu sirotu ženu nije pitao koliko drže vodu "istine" o čitavim narodima jer su mediji plaćeni da Džoli, kada nas usreći svojim ukazanjem, pitaju šta je jela u Sarajevu i da li voli baklavu. Naravno da voli. Ja bih je pitala zašto je usvojila toliko šarene djece o kojoj uz najbolju volju ne može brinuti, umjesto da je usvojila nekog američkog crnčića? U Americi ima jednako napuštene i siromašne djece kao u Bangladešu ili Vijetnamu, ali teško da bi ona u pratnji takve djece daleko stigla. Istinu o Americi znaju samo njeni siromasi koji nisu u prilici pozdravljati "dobri srpski narod". Oni se bore za golo preživljavanje. Sve šta ona radi je u funkciji američke politike.
* GLAS: Rekli ste i da je cijela bivša Jugoslavija američka baza?
RUDAN: Ono što me u posljednje vrijeme baš zapanjilo je izjava bivšeg šefa CIA-e za Balkan, nebitno kako se lik zove, u emisiji "Ćirilica" Milomira Marića. Izjavio je da Ameri podržavaju Dodika, jer vole opake momke. A šta ako mnogi od nas koji živimo na ovim prostorima ne volimo "opake momke"? Ako nam ih je pun k...c? Ko nas šta pita? BiH je zemlja koje nema, zahvaljujući Amerima. Kosovo su otkinuli i pretvorili u američku bazu u neskladu sa svim mogućim međunarodnim zakonima. Čitavu su Hrvatsku pretvorili u rasadnik sirotana koji odlaze ginuti u Avganistan i boriti se protiv "terorizma". U našim lukama praće svoje ratne brodove i čistiti ih od osiromašenog urana. Bez obzira na to što su im hrvatski političari širom otvorili vrata d...a Republike Hrvatske, ipak moraju moliti vizu za ulaz u Ameriku i tamo odgovarati na pitanja da li će se u Americi baviti terorizmom. Naša ministarka inostranih poslova Vesna Pusić morala im je pismeno obećati da se u Americi neće baviti kurvanjem. Makedoniju čas pale, pa polijevaju hladnom vodom da bi nam pokazali da će rata opet biti... Trebam li još nabrajati?
* GLAS: Često kritikujete političare iz Vaše zemlje. Šta mislite o političarima u BiH? Ima li među njima neko ko Vas fascinira?
RUDAN: Ko bi me to u BiH mogao fascinirati u svakom smislu? BiH, kako sam već rekla, je zemlja koja ne postoji.
* GLAS: Ne libite se da kritikujete, čak ni papu. Koga ipak nikada nećete kritikovati?
RUDAN: Proletere svih zemalja. Zapravo i oni mi idu na živce. Zašto se ne ujedine?
* GLAS: I Vi sami često ste na meti kritika. Kako reagujete?
RUDAN: Niko me nikad ne bi napao da sam u krivu. Sve što sam ikad napisala bila je samo istina i istina. Da lažem svi bi me ostavili na miru. Ali, moram priznati da baš i ne osjećam da me mnogo napadaju. A i nema potrebe. Potpuno sam nebitna jer sam nemoćna. Ne bavim se kriminalom, nemam love, svojim pisanjem ne mogu ništa promijeniti, napadaju me povremeno da bi drugima koji bi me možda poželjeli slijediti utjerali strah u kosti. Ali ljudima nije ni na kraj pameti da se bune, oni analiziraju ko je prije dvadeset ili šezdeset godina ovdje kome prerezao vrat. Još uvijek se igraju četnika i ustaša pa im pravi horor u kome živimo ne dopire do mozga. Možda bi, da ga imamo.
* GLAS: Na kritiku je naišla i Vaša knjiga "Ljubav na posljednji pogled". Zbog čega?
RUDAN: "Ljubav na posljednji pogled" je meni najdraža knjiga. Njena je poruka jasna da ne može jasnija biti. Sačekaj da tvoj kućni zlostavljač čvrsto zaspi pa mu zarij nož u vrat. Žene me ne slušaju, što je još jedan dokaz moje svemirske nemoći. U Hrvatskoj se svakih deset minuta prebije jedna žena, godišnje hrvatski mužjaci ubiju bar njih osamdeset. Njima dobro, meni dobro. Ja ipak, za svaki slučaj, uvijek uza sebe imam nož.
* GLAS: Do kada ćete se hvatati u koštac sa lažima, licemjerjem i predrasudama sredine?
RUDAN: Dok se ne uvede cenzura na internetu. Dakle, ne baš još dugo.
Cenzura
* GLAS: Čime se trenutno bavite? Šta novo možemo da očekujemo?
RUDAN: Trenutno mnogo putujem i promovišem svoju novu knjigu "Kosturi okruga Medison" i dajem mnoge intervjue poput ovoga što sam ga dala vama. Sigurna sam da ga nećete objaviti. A ako ga objavite da ćete ga cenzurisati. Dajte, obradujte me, demantujte me.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.