Muzika

Boki Milošević, klarinetista čije je djelo obilježilo epohu

Boki Milošević, klarinetista čije je djelo obilježilo epohu
Foto: N.N. | Boki Milošević, klarinetista čije je djelo obilježilo epohu

BEOGRAD - Ako istinski želite da naučite da svirate, za jedan instrument potrebna su dva života, riječi su Božidara - Bokija Miloševića, koji je preminuo u nedjelju uveče u 87. godini u Beogradu.

Njegovo ime u istoriji srpske muzike zauvijek će ostati zabilježeno pored instrumenta pod nazivom klarinet. Taj instrument počeo je da svira po završetku osnovne škole, daleke 1947. godine. Tri godine poslije iz rodnog Prokuplja, u kojem je živio od rođenja (1931), doći će u Beograd. U glavnom gradu nekadašnje velike Jugoslavije Miloševićev talenat čekao je usavršavanje kod legendarnog Vlastimira Pavlovića Carevca, najpoznatijeg kao kompozitora pjesme "Svilen konac". Ostalo je istorija.

"U Prokuplju sam svirao po igrankama. To je bio jedini način da se napravi muzički kontakt s publikom. Kada sam bio đak sedmog razreda gimnazije u Prokuplje je, sa svojim orkestrom, došao čuveni violinista Radio Beograda Vlastimir Pavlović Carevac. Imali su koncert u Domu armije. Na večeri, u hotelu 'Evropa', Carevac me čuo dok sam svirao klarinet. Želevši da me upozna, zamolio je da me pozovu. Sav ustreptao, stao sam ispred maestra Carevca, koji mi je ovako rekao: 'Momak, večeras si položio audiciju za Narodni orkestar Radio Beograda. Završi osmi razred gimnazije i dođi u Beograd'", sjećao se u jednom intervjuu Boki Milošević.

Od samoukog svirača, preko akademskog obrazovanja na Muzičkoj akademiji, do šefa Narodnog orkestra Radio-televizije Beograd, profesora Muzičke škole "Josip Slavenski" i člana Beogradske filharmonije, dakle, zvaničnih funkcija koje je obavljao i titula koje je stekao, Boki Milošević svoje ime proslaviće kao solista i izvođač na koncertima po cijelom svijetu. Pedesetih godina prošlog vijeka nastupao je u Izraelu, u Londonu, Beču, Berlinu, u Sjedinjenim Državama, u Kolumbiji, Gvatemali, Kanadi i Meksiku. Tokom turneje u Sovjetskom Savezu 1971. godine komponuje "Vlašku oluju". Od 1984. do 2003. objavio je ukupno šest albuma, ali i od šezdesetih godina mnoštvo singlova i kompilacija.

Pored Carevca, put do muzičke ikone Boki Milošević tabao je i preko znanja muzičkog urednika Radio Beograda, još jedne kultne figure u istoriji naše muzike - Đorđa Karaklajića. Karaklajićev prvi dirigent u pomenutom orkestru Boki Milošević postaće 1951. godine, a najčuveniji orkestar (Narodni orkestar RTB) u zemlji od blizu 20 miliona ljudi pod svoje vođstvo preuzeće 1976. godine.

Na vijest o njegovoj smrti reagovao je Vladan Vukosavljević, ministar kulture i informisanja Srbije.

"Životni rad Bokija Miloševića u Narodnom orkestru RTS, u kojem je svirao i kojim je rukovodio, pedagoški rad, ali pre svega njegovo neponovljivo umeće i osećanje vrhunskog instrumentaliste, vidljivo su ugrađeni u muzičku baštinu našeg naroda. Od široke publike voljen, uvažen od stručne javnosti. Ako je u našoj narodnoj muzici, kada pomenemo violinu prvo ime na koje pomislimo Carevac, ili za tamburicu Janika Balaž, na pomen klarineta suvereno prvi bio je i ostaje Božidar - Boki Milošević", navodi Vukosavljević u telegramu saučešća porodici Bokija Miloševića. Vukosavljević je dodao da je za umjetnika najveće priznanje kada ga poistovjećuju s njegovim instrumentom.

"Pored drugih odličja, Milošević je bio nosilac priznanja za vrhunski doprinos nacionalnoj kulturi. Bokija više nema među nama, ali će nas neodoljivi zvuci njegovog instrumenta, u brojnim zapisima, podsećati na velikog umetnika", zaključio je Vukosavljević.

Milošević je iza sebe ostavio četvoro djece iz tri braka. Na osnovu posljednje supruge Biljane iz Gradiške dobio je državljanstvo Republike Srpske, čime se ponosio. Biće sahranjen u četvrtak u Aleji zaslužnih građana u Beogradu.

Njegova kćerka Gordana Jovićević oprostila se zauvijek od oca objavom na svom Facebook nalogu.

"Za mnoge si bio umetnik, za nas 'samo' naš tata. Putuj, moj Božidare. Ljubi te ćera tvoja", napisala je Gordana uz porodičnu fotografiju i tako dirnula svoje pratioce na pomenutoj društvenoj mreži.

Pjevačica narodne muzike Merima Njegomir kaže da je Milošević bio izuzetan umjetnik, koji je svoju vještinu rado dijelio s ljudima.

"Boki je bio moj prijatelj i jako mi je žao što je sve ovako završilo. On je bio jako vredan čovek, koji je svako jutro ustajao u 6.30 i vežbao klarinet pola sata. Čak i kada je bio na vrhuncu karijere nije odustajao od te rutine. Svojim radom, posvećenošću muzici, obeležio je epohu. Unapredio je Narodni orkestar RTS revolucionarnim uvođenjem nekoliko istrumenata u taj sastav. Bokijeve kćerke Tijana i Ksenija su vrhunski istrumentalisti Beogradske filharmonije", rekla je Njegomirova.

Trubač Dejan Petrović se sjeća Miloševića kao učitelja i vrhunskog instrumentaliste.

"Milošević je bio gost na jednom od mojih koncerata i tada sam pomislio da vredi što se uopšte bavim muzikom kada takav majstor deli scenu s mojim orkestrom. Bio je autor čije je delo obeležilo epohu", kazao je Petrović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije