Muzika

Dejan Terzić za "Nezavisne": Cijeli život tragam za identitetom

Dejan Terzić za "Nezavisne": Cijeli život tragam za identitetom
Foto: Ilustracija | Dejan Terzić za "Nezavisne": Cijeli život tragam za identitetom

Dejan Terzić, poznati njemački muzičar, porijeklom Banjalučanin, u okviru festivala "Jazz Fest Sarajevo" 7. novembra sa svojim ansamblom "Axiom" nastupiće u gradu na Vrbasu.

Dobitnik prestižne njemačke diskografske nagrade ECHO za najboljeg njemačkog instrumentalistu - bubnjara rođen je u gradu na Vrbasu 1970. godine, a tri godine kasnije sa porodicom odlazi u Njemačku, gdje i danas živi.

Sa šest godina počeo je svirati klavir, a sa 12 bubnjeve. Studirao je u SAD i Njemačkoj, a danas radi kao profesor na prestižnoj muzičkoj akademiji u Bernu, u Švajcarskoj. U razgovoru za "Nezavisne" Terzić govori o gostovanju u Banjaluci, "Jazz Festu", ali i položaju džez scene.

NN: Koliko Vam znači nastup u rodnom gradu?

TERZIĆ: Nastup mi znači zaista mnogo i već sad mi je žao što to nismo uradili mnogo ranije. Ja nisam bio u Banjaluci mnogo godina. Otišao sam iz rodnog grada kao dijete od tri godine. Naravno, cijeli život se vrti oko potrage za identitetom - a taj proces je teži ako se izgubi neki odnos prema rodnom gradu. Ja sam posjećivao Banjaluku tokom djetinjstva, ali te posjete su zaustavljene tokom rata devedesetih godina prošlog vijeka. Ta nesrećna situacija me postavila u potpuno nezavidan položaj jer dom više nije bio tamo gdje jeste. Od tada mi je bilo teško vratiti se, jer su i svi moji rođaci napustili Banjaluku i nisam više imao razloga da se vratim. Mogu sa sigurnošću reći da se borim sa potragom za identitetom cijeli svoj život, i muzički i privatno, a činjenica da sam izgubio povezanost sa rodnim gradom me postavila u potpuno drugu perspektivu.

NN: Nastupate u sklopu "Jazz Festa". Koliko je, po Vašem mišljenju, ovaj festival značajan za razvoj kulturne scene naše države?

TERZIĆ: Ja mislim da je "Jazz Fest Sarajevo" vrhunski festival te muzike. Najbolji džez je tamo gdje ga najmanje očekujete. Takav festival je, naravno, jako značajan za razvoj svake kulture u Bosni i Hercegovini. Slično kao Sarajevo film festival u svijetu kinematografije, "Jazz Fest" je muzički festival jako značajan za razvoj kulturne scene države. Naravno, ne može jedan festival godišnje promijeniti cijelu kulturnu scenu, ali može je inspirisati. Ja mislim da se to dešava otkad je Edin Zubčević počeo da radi na festivalu prije 21 godinu.

NN: Najavili ste da ćete na banjalučkom koncertu predstaviti album "Prometheus". Možete li nam reći nešto više o tom albumu?

TERZIĆ: Sastav "Axiom" postoji tek od 2015. godine, ali svi se znamo kao muzičari već dugo godina. Sa saksofonistom Krisom Spidom sam radio od 2000. godine, a poznajemo se od 1989. i snimili smo zajedno nekoliko albuma, tako slično i sa basistom Metom Penmanom.

Bojana Zulfikarpašića znam od 1980. godine, kad je još svirao bubanj u bendu sa mojim rođakom, ali nikad nismo stigli zajedno da sviramo - do 2015. godine. Naše porodice su na neki način povezane pa sam uvijek slušao o njemu, a i on o meni. Moj stric je bio njegov prvi muzički učitelj.

Kad sam počeo pisati muziku za "Axiom", pokušao sam da stvorim atmosferu gdje bi se svi mogli dobro osjećati, i ja kao autor bih mogao predložiti moju ideju konceptualne muzike za 2016. godinu.

U svakom slučaju, ovaj materijal se ukršta sa različitim žanrovima, a posjeduje i nijansu avangarde, i uvijek ostavlja prostor za improvizaciju. Kris i Met žive u Njujorku i ideja izdavačke kuće je bila da snimamo u Njujorku. Od trenutka kad je album izašao, radili smo nekoliko turneja i na taj način naša muzika raste.

NN: Vaša muzika je bila inspirisana i Balkanom, a osim toga odakle još crpite ideje za stvaralaštvo.

TERZIĆ: Inspiraciju uzimaš tamo gdje je nađeš. Ja volim da slušam modernu klasičnu muziku, minimalizam, stvaraoce kao što su Stiv Rajh, Ligeti, Šonberg, ali isto tako volim džez kao iz džez istorije. Nekad mi i moji studenti daju inspiraciju. Znači, moja muzika sada nije samo inspirisana zvukom Balkana, ima tu i mnogih drugih inspiracija. Ali, naravno, bavio sam se dugo godina balkanskom muzikom, i ja sam to obradio na tri albuma sa bendom "Underground".

NN: Kakva je pozicija džez scene danas u svijetu?

TERZIĆ: To je zbilja teško odgovoriti. Mislim da je to od zemlje do zemlje jako različito, i tako su afinitet i mogućnosti za tu muziku jako različiti. Ja mislim da je inspiracija koja se postiže iz te muzike još jaka. Mislim da mladi ljudi to hoće da rade cijeli život, da se bave muzikom profesionalno. Ideja o džezu je jaka, i to će uvijek biti umjetnička forma koja zbog svoje snage ne može umrijeti. Postavimo stvari ovako: ako bi sve zgrade opere izgorjele preko noći, ako bi svi pisani materijali i note nestale u plamenu, i kada ne bi bilo pisanog muzičkog materijala, jedino bi džez muzičari mogli nastupiti bez tih pisanih materijala i mislim da upravo to govori mnogo o njegovoj improvizaciji. Takođe, klasični džez je doživio niz promjena tokom godina, i to je činjenica. Otvorio se prema drugim žanrovima. Došli smo do tačke kada ljudi nisu sigurni da li je to još džez ili nešto drugo, ali to više nije bitno jer sve je to muzika, a muzika je kao hrana. Ako ti se nešto ne sviđa, ti posežeš za nečim drugim.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije