Muzika

Ivan Kovačević za "Nezavisne": Vrh u muzici je kada ona ljudima menja živote

Ivan Kovačević za "Nezavisne": Vrh u muzici je kada ona ljudima menja živote
Foto: N.N. | Ivan Kovačević za "Nezavisne": Vrh u muzici je kada ona ljudima menja živote

"Barcelona Gipsy balKan Orchestra" (BGKO), popularni internacionalni sastav sa sjedištem u Barseloni, trenutno je na svojoj balkanskoj turneji, a prvi koncert tokom nje održan je utorak uveče u Gradskom pozorištu "Jazavac" u Banjaluci.

Mješavina muzičkih žanrova iz multietničkih sredina i kultura Balkana, Aškenaza i sefardskih Jevreja, Roma, Otomana i Arapa, koja je u direktnoj vezi s različitim porijeklom članova benda, ni ovaj put publiku nije ostavila ravnodušnom.

Članovi orkestra Sandra Sangjao (Španija, Katalonija) - vokal, Matija Širosa (Italija) - harmonika, Žilijen Šanal (Francuska) - gitara, Stelios Togijas (Grčka) - udaraljke, Ivan Kovačević (Srbija) - kontrabas, Hoakin Sančes (Španija) - klarinet i Oleksandar Sora (Ukrajina) - violina, međutim, najveće su simpatije pobrali i publiku u sali "Jazavca" podigli na noge izvedbama pjesama iz Bosne, Srbije i Makedonije. "Put putuje Latif-aga", "Koje li je doba noći", "Makedonsko devojče", samo su neke od pjesama koje su u izvanrednoj interpretaciji BGKO dobijale novu dimenziju i u kojima je publika, vjerujemo, uživala i sinoć, kada je trebalo da bude održan drugi koncert u Banjaluci. Nakon prvog koncerta, pak, svoje utiske za "Nezavisne" podijelio je Ivan Kovačević, kontrabasista orkestra.

NN: Drugi put ste u Banjaluci, izveli ste i jednu staru sevdalinku u kojoj se čak i pominje ovaj grad. Kakvi su utisci?

KOVAČEVIĆ: Tako je. Mora malo po sevdahu da se udari. Banjaluka je nama praktično prvi susret kada ulazimo na Balkan, tako da je to nama strašno emotivno. Juče smo bili u Sloveniji, u Mariboru, i tu je blizu granica Balkana, ali kada dođeš u Banjaluku kažeš - to je to. Stigli smo, na Balkanu smo i to se oseća. Ljudi nas ovde jako vole, cela organizacija je takva, ljudi nas ugoste, prijatni su, pomognu nam i jako su otvoreni za saradnju, tako da koncert na kraju ispadne kao stvar koja je jako uigrana u celoj toj priči.

NN: Ima li razlike kada svirate u pozorištima kao večeras u odnosu kada svirate na otvorenom ili u većim salama, gdje se ne sjedi, gdje se pleše, pije pivo i gdje je mnogo veći auditorijum?

KOVAČEVIĆ: Uvek ima razlike, ali mi smo toliko svirali u teatrima i toliko smo svirali na otvorenom da već znamo šta je ono što publika hoće u određenom momentu. Otprilike to je ono što nas vodi.

NN: Važno je da u ambijentima kao i u vašoj muzici ima različitosti.

KOVAČEVIĆ: Da, svugde ima različitosti. Cela ideja u našem konceptu jeste da provedemo ljude kroz razna osećanja. Da ih provedemo kroz radost, kroz tugu, da ih provedemo kroz setu, kroz nostalgiju, da čovek kada izađe s našeg koncerta zaista oseti neku promenu. Da čovek nije ono isto što je bio kada je ušao. To je neka ideja, to je ono što nam ljudi govore da zaista dožive. Mi se jako dugo bavimo muzikom i mislim da je to ono čemu muzičar mora da teži. To je vrh muzike, jer kada ti dođe neko i kaže ti - promenili ste mi život, nemate veće nagrade i kompilmenta. Ljudi koji sviraju često misle da je dobro kada im neko dođe i kaže - jao, jako ste dobar muzičar, odlično svirate. Ne, dobrih muzičara ima jako puno u svetu i to je davno prestao da bude bilo kakav faktor, za mene bar. Ova grupa je jednostavno to uspela da uradi, jako mnogo nam ljudi pišu da smo im napravili neki klik u životu. Emocije, to je to.

NN: Svi članovi grupe dolaze iz različitih zemalja, ali zajedničko im je prebivalište...

KOVAČEVIĆ: Tako je, svi živimo u Barseloni jako dugo. Ja sam tamo 17 godina, to je već pola života. Upoznali smo se svirajući jedni s drugima, onaj zna ovog, ovaj zna onog i onda je došlo do tog spoja ljudi koji su poreklom iz različitih zemalja. Ali Baselona je takva, Barselona je totalno umetničko ludilo. Pri tome je to grad koji kada privuče ljude da promene svoju sredinu, uglavnom se radi o ljudima koji ne idu trbuhom za kruhom. To nije ta poenta. Ljudi u Barseloni traže hranu za dušu. Barselona nije kao gradovi u Nemačkoj ili u Austriji, gde ljudu idu prvenstveno zbog lakše socijalne situacije, to je jedna sasvim druga priča.

NN: U Barseloni ste snimili evo već drugi album "Avo Kanto"?

KOVAČEVIĆ: To je disk koji je nastavak prvog. Mi smo pre dve godine snimili disk "Od Ebra do Dunava" i to je bio neki naš način da spojimo ljude između dve velike reke koje se neće nikada spojiti i nekako da uokvirimo tu priču. Šta se dogodilo? Kada smo napravili prezentaciju i počeli da putujemo s tim diskom, počeli smo da upoznajemo neke nove ljude, počeli smo da postavljamo neke nove melodije, da sviramo neke nove pesme i jednostavno ovaj drugi disk je spoj svega što smo naučili zahvaljujući Ebru i zahvaljujući Dunavu. Zašto onda ne bismo napravili disk koji će biti samo dopuna prvog? Ljudi nas često pitaju zašto oba diska imaju sličan dizajn. Jedva se razlikuju. To je namerno urađeno, kao da je dupli disk jer se zapravo radi o nastavku.

NN: Sljedeće sedmice imate koncert u Beogradu, na kojem će nastupiti i gosti.

KOVAČEVIĆ: Koncert u Sava centru će biti veliki zalogaj. Gostovaće Bora Dugić i Boban Prodanović. S njima smo imali prelepu saradnju u Barseloni, u najlepšem teatru u kojem može tamo da se svira, Grčkom teatru, Teatru Grek. Pošto su nas zvali da tamo sviramo, mi smo rekli - daj da zovemo nekog, da napravimo nešto specijalno. To je naš grad, mi u njemu sviramo stalno, ali ovo je bila specijalna prilika. Zvali smo Boru Dugića i Bobana Prodanovića i zaista je to bio doživljaj. Mnogo smo naučili od njih i publika je zaista uživala, tako da nam je u cilju da dovodimo što više majstora balkanske muzike.

NN: Pretpostavljam da je u Kataloniji zahvaljujući vama balkanska muzika izuzetno popularizovana?

KOVAČEVIĆ: Apolutno jeste, zato što pre nikada tu nije stigla. Balkanska muzika je stigla i u Francusku i u Englesku i sve to znamo, ali u Španiju nije nikada stigla onako kako to zaslužuje. To je vrlo neobično. Znaju svi ko je Kusturica i ko je Goran Bregović i to je to. Mi smo doveli Boru Dugića i niko pojma nije imao o njemu. Naravno došlo je preko hiljadu ljudi zato što nas znaju, tako da mi to koristimo i pokušavamo da proguramo i mnogo smo uspeli u tome. Medutim, to nije bilo namerno, jednostavno nas je zateklo tako.

NN: Kada ste pomenuli Emra Kusturicu, u jednom trenutku dok sam vas gledao večeras, izgledali ste kao da ste izašli iz nekog njegovog filma. Da li ste nailazili na slične asocijacije?

KOVAČEVIĆ: Naravno, uvek nam ljudi govore tako nešto i uglavnom ljudi se vezuju za ono prvo što znaju vezano za Balkan i tu muziku. Jeste tačno da smo mi gledali te filmove i da su izvršili određen uticaj na nas i, naravno, ne može da se pobegne od onoga što te hrani godinama, to je sastavni deo naših života.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije