Bob Dylan je od strane magazina Life proglašen kao jedan od 100 najvažnijih amerikanaca 20-tog vijeka. Takođe, 2016. godine je dobio i Nobelovu nagradu za književnost.
Dylan je prešao sa folk-a na rock dokazujući da ova dva različita roda muzike mogu biti nadahnuće jedan drugome. Tokom svoje karijere imao je mnogo hitova.
Pomenuću Blowin' in the Wind, Like a Rolling Stone, All Along the Watchtower, Knockin' On Heaven's Door, Lay Lady Lay i Mr. Tambourine Man. Svi nabrojani hitovi nisu samo učinili Dylan-a velikim folk-rock muzičarom - oni su pomogli i stotinama drugih umjetnika da se proslave pjevajući ih u svojim verzijama. Listu najpoznatijih čine imena kao Byrds, Jimi Hendrix, Rod Stewart, Bob Marley, Eric Clapton, Guns 'N' Roses i Ministry.
Dok je studirao više vremena je provodio u kafićima svirajući
Bob Dylan se rodio kao Robert Allen Zimmerman, 24. maja 1941. godine u gradu Duluth, Minnesota, a odrastao je u malom gradu Hibbing u istoj državi, kao sin vlasnika skladišta. Dok je bio srednjoškolac, počeo je da svira gitaru i harmoniku nastupajući u tinejdžerkom sastavu nazvanom Golden Chords.
Upisao se na University of Minnesota i tu je više vremena provodio svirajući po lokalnim kafićima nego studirajući. Nakon jedne godine napustio je studije i doputovao autostopom u New York. U to doba uzima ime Bob Dylan prema pjesniku Thomas Dylan-u. Nastupao je po kafićima Greenwich Village-a.
U početku karijere inspirisao se muzikom Woody Guthry-a i išao je da ga posjeti u bolnicu gdje je ovaj ležao bolestan. Do kraja 1961. godine, Dylan je već imao potpisan ugovor sa kompanijom Columbia.
Dylan-ov debi album izlazi početkom 1962. godine i sadržavao je uglavnom obrade tradicionalnih folk pjesama. Njegov drugi album, Freewheelin' Bob Dylan (1963.), sadržavao je mnogo njegovih protestnih pjesama kao što je pjesma Blowin' in the Wind. Ova pjesma je ustoličila Dylan-a kao političku figuru i postao je jedan od najpopularnijih folk-rock muzičara i kompozitora.
1964. godine izdao je album The Times They Are A-Changin' i on je nastavio da gradi svoju reputaciju kao protestnog pjevača, a sljedeći, Another Side of Bob Dylan je pokazao i njegovu drugu stranu.
1965. godine izlazi Bring It All Back Home koji postaje njegov prvi platinasti album i sadrži mješavinu akustičarskih i električarskih pjesama koje su iznenadile njegove folk obožavaoce. Nakon proljetne turneje po Engleskoj snimio je dokumentarni film Don't Look Back. Dylan je definitivno šokirao svijet kada je na Newport Folk Festival-u (ljeta 1965. godine) uključio svoju gitaru u pojačalo. To je bio povod da ga optuže "da se prodao rock-u".
Prodaja njegovih ploča je išla brzo, mnogobrojni popularni bendovi su snimali svoje verzije njegovih pjesama i pojavilo se mnogo članaka o njemu u novinama. Zbog svega nabrojanog, nije čudo da je blues & rock orijentisani album, Highway 61 Revisted postao njegov najveći album do sada.
Dospio je na Top 10 i imao na drugom mjestu top liste pjesmu Like a Rolling Stone. Idućeg proljeća, Dylan izdaje dupli album - Blonde on Blonde, koji je smatran klasičnom pločom dekade. Na Top 10 bile su pjesme Rainy Day Woman No. 12 & 35 i Positevly 4th Street. Album je bio i komercijalni i umjetnički uspjeh. Uprkos tekstovima koji su često bili enigmatični i uprkos njemu, kao "teškoj" ličnosti, Dylan je postao prvorazredna rock zvijezda.
Nažalost, u julu 1966. godine je doživio tešku saobraćajnu nesreću na motoru, sa teškim povredama i to ga je na dvije godine odvojilo od muzičke scene. Dylan je većinu vremena proveo sa porodicom. On i njegov prateći sastav, The Band, snimili su neki materijal, ali nikada nisu imali namjeru da ga publikuju. Neke od novih pjesmama, napravljenih na kućnom magnetofonu, došle su do ruku pirata i izdate su kao piratski materijal koji je u velikom broju cirkulisao među njegovim obožavaocima. Kulminacija svega je bila činjenica da je taj isti materijal zvanično izdat 1975. godine na albumu nazvanom The Basement Tapes.
Bob Dylan se vraća na muzičku scenu 1967. godine albumom John Wesley Harding. Njegov muzički stil poprima mnogo više duhovnosti i to vjerovatno proizilazi iz činjenice da se suočio sa smrću. Najbolji primjer daje pjesma Age of Aquarius. U svoje pjesme je uveo i dosta country prizvuka. Godine 1969. izdaje album Neshville Skyline, snimljen u Neshville-u uz pratnju country muzičara.
Radio je i jedan duet sa Johnny Cash-om. Album je dospio na Top 10 zahvaljujući uspjehu pjesme Lay Lady Lay. 1970 izlaze albumi Self Portrait (dupli) i New Morning, ali nisu bili baš tako dobro primljeni. Dylan se povlači u izolaciju. 1971. godine, Dylan izdaje knjigu pod nazivom Tarantula i iznenada se pojavljuje na humanitarnij predstavi Concert for Bangladesh. Album sa te predstave, koji je bio izdat kao kompilacija, dobija Grammy nagradu - Album godine.
Iduće godine glumio je u filmu Pat Garett and Billy the Kid i za njega je napisao filmsku muziku koja je uključivala i hit singl - Knockin' On Heaven's Door.
1973. godine napušta kompaniju Columbia i potpisuje ugovor sa Asylum Records. Oni mu izdaju kolekciju pjesama pod nazivom Dylan.
1974. izdaje album Planet Waves koji je bio broj 1 na Top 10 i poduzima veliku svjetsku turneju koja se snima i izdaje kao album uživo - Before the Blood.
Ponovo potpisuje za kompaniju Columbia i oni mu 1975. godine izdaju ploču pod nazivom Blood on the Tracks. Bio je to još jedan uspjeh na 1. mjestu top liste koji mu je donio Grammy nagradu - Umjetnik godine. Započeo je turneju nazvanu Rolling Thunder koja je uključivala između ostalih i umjetnike kao Joan Baez, Joni Mitchell, Arlo Guthrie i Allen Ginsberg. Tokom te turneje izlazi mu sljedeći studijski album - Desire. Opet je na prvom mjestu top liste. Nadalje izdaje album uživo - Hard Rain.
1978. godine na tržište dolazi album Street Legal i Dylan najavljuje da prelazi u hrišćansku vjeru. Kao posljedica nove vjere izlazi 1979. godine album nazvan Slow Train Coming. Bio je to album na 3. mjestu top liste i prodao se u preko milion primjeraka.
Albumi Saved (1980.) i Shot Of Love (1981.), takođe obrađuju religiozne teme. Na javnim nastupima Dylan izvodi samo ovaj, religiozni materijal, a time mnogo ljuti svoje dugogodišnje obožavaoce.
1982. godine, Dylan se prikljanja Judaism-u i i pravi hodočašće u Izrael.
Njegov naredni album, 1983. godine izdati Infields je producirao Mark Knopfler i vraća ga klasicnim temama. Album dobija dobre kritike. Skoro cijelu dekadu, Dylan boravi na turnejama sa grupama kao što su Tom Petty and his Heartbreakers i Grateful Death. 1988. godine, Dylan se priključuje supergrupi Traveling Wilburys koju čine Petty, George Harrison, Roy Orbison i bivši član grupe Electric Light Orchestra Roy Wood. Ova supergrupa izdaje dva albuma.
1989. godine izdati album, Oh Mercy dobija dobre kritike najavljujući njegov povratak koji je potvrđen 1990. godine albumom Under the Red Sky.
1990. godinu, Dylan provodi na turneji i slikajući u slobodno vrijeme. Albumi Good As I Been To You (1992.) i World Gone Wrong (1993.), predstavljaju povratak ka folk muzici, a usput mu opet donose nagradu Grammy.
1997. izdaje album Time Out of Mind, dobiva dobre kritike i nominovan je za tri Grammy nagrade - jedna od nih je i Album godine.
2016. godine dobija Nobelovu nagradu za književnost, o čemu su mediji pisali da ju je odlučio odbiti ali se ipak pojavio na dodjeli nagrade.
©NES Radio
Grad Sarajevo 87,7 MHz
Grad Banja Luka 88,4 MHz
Regija Kotor Varoš 89,7 MHz
Regija Tuzla 95,5 MHz
Regija Bihać 99,3 MHz
Regija Banja Luka 106,4 MHz
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
