Mi ne pjevamo ljubavne srceparajuće pjesme, ne pjevamo o cvijeću i drveću, mi pjevamo o stvarnosti, a naša stvarnost je veoma surova. Bend kao što smo mi, zbog toga, jednostavno ne dobija dovoljno prostora jer establišment se boji nekog ko govori istinu, kazao je Oliver Dejanović, jedan od osnivača i bas gitarista banjalučkog Rock'n'Roll benda "SpidFrik".
Njega, pjevača Mirka Ponjevića, kao i cijelu ekipu benda, koju još čine gitarista Milan Petrović i bubnjar Nikola Pekez, sreli smo nakon što su završili snimanje pjesme "Sloboda". Pjesma će biti objavljena 10. februara na četvorotomnoj kompilaciji "Invasion from the East", za "Miner Recordings", izdavačku kuću iz Švajcaske, koja se na ovoj kompilaciji bavi Ex-Yu bendovima. Banjalučka publika novu pjesmu "SpidFrika" moći će i uživo da čuje u petak u "Garijevoj pivnici" na "Mini Rock'n'Roll festu", kao i u DKC "Incel" 20. februara. Isuviše povoda bilo je da pričamo s momcima iz "Spid Frika", koji je osnovan 2008. godine i iza sebe, pored singlova, ima jedan album nazvan po bendu.
NN: Nezahvalno je pričati o sopstvenom djelu, ali pošto pjesma još nije objavljena, možete li nam reći o kakvoj slobodi pjeva "SpidFrik"?
PONJEVIĆ: Mi ćemo sad prvi put u istoriji čovječanstva parafrazirati sebe, neću reći cijeli tekst nego samo refren, koji glasi: "Sloboda je daleko iza vrata tvoga straha", što apsolutno znači da je, i kada otvoriš ta vrata, sloboda daleko.
NN: Dakle, mi ovdje i sada ne živimo slobodu?
DEJANOVIĆ: To što mi živimo je iluzija slobode. Okovan si masom stvari, a od tog puta ne možeš da odstupaš puno. Čim kreneš neko te povuče i kaže: ne, ne može, tu je kredit, tu je posao, tu su žena i djeca. Čovjek jednostavno da bi imao slobodu mora sam u svojoj glavi da shvati šta radi i kako želi da radi, da nije preduslovljen shvatanjima okoline, koja je statična i ne može da makne iz mjesta. On možda i bi, ali se boji i samim tim ne može spoznati slobodu, jer ona počinje u glavi.
NN: Da li je muzika, samim tim, nekakav izraz slobode ili izduvni ventil za sve obaveze koje čovjek ima danas?
PONJEVIĆ: I jedno i drugo. Izduvni je ventil nama lično koji se tim bavimo i koji to slušamo, a definitivno izraz slobode jeste što se usuđujemo pričati o tim temama i što se usuđujemo suočiti sa stvarima koje naš život, hajde recimo, unesrećuju ili ga čine težim nego što bismo možda mi htjeli da on stvarno jeste. Zapravo, sva naša muzika, pa tako i ova pjesma "Sloboda", obraća se običnom čovjeku i govori o običnom čovjeku na prelijepom srpskom jeziku. Priča o problemima svakog od nas i nije riječ ni o kakvom nerazumljivom žanrovskom izrazu, nego je u pitanju odličan, direktan, jasan, čvrst Rock'n'Roll koji saopštava istinu na najbrutalniji i najdirektniji način.
NN: Isuviše vremena se priča o propasti Rock'n'Rolla, a uvijek isplivaju neki ljudi koji to i slušaju i sviraju.
PONJEVIĆ: To je smiješno, smiješne su teme: propast ili smrt r Rock'n'Rolla. Propast Rock'n'Rolla se desila davno i nikad se neće desiti. To je naprosto tako. Ako pogledamo naše društvo u cjelini, propast Rock'n'Rolla je evidentna. Danas vladaju kokain, turbo folk i narodnjaci. Vladaju tipovi koji se lože da budu kriminalci i curice koje bi da budu starlete, šta god. Pornografija nam se servira za doručak, ručak i večeru i totalno smo otišli u aut. Sa druge strane, ta neka Rock'n'Roll supkultura nije ništa slabija, nego čak i jača u odnosu na neke decenije iza nas. Nekad smo mi rokeri važili za smrdljive čupavce, koji su kao narkomani i problematičan dio društva, a ako danas malo osmotrimo onda ćemo shvatiti da najbolji studenti, najobrazovaniji i najmirniji ljudi su ti ljudi koji dolaze, u najširem smislu riječi, iz Rock'n'Roll miljea.
NN: Gdje onda ti ljudi danas mogu čuti živu Rock'n'Roll svirku?
DEJANOVIĆ: Postoji mnogo mjesta gdje sviraju bendovi za žurke. Oni publiku poslužuju zvukom kao što je i konobari poslužuju pićem. Govorim o tezgaroškim bendovima. Kada na takva mjesta dođu autorski bendovi, dobiju odgovor - znate, ljudi ne znaju vaše pjesme. Dobro, kako će naučiti ako nikom ne dozvoljavaju prvu svirku? Ljudi nekako moraju dobiti priliku i da nauče te pjesme. Jednostavno, naša svijest treba da se odlijepi od toga da kopira već postojeće bendove, uglavnom te koji su stari po 20 i više godina.
NN: U to ime, da bi se podržala autorska muzika, u Banjaluci je skoro pokrenuta akcija "Slušaj domaće".
PONJEVIĆ: To je odlična stvar, jer je akcija dovela tu temu u naše mozgove - da pričamo o tom šta smo mi, šta stvaramo, kakva smo scena, da budemo samosvjesni. Ali ono što ja hoću da kažem jeste da je Rock'n'Roll, prije svega, bunt i dok god postoji razlog za bunt postojaće i autorski Rock'n'Roll. Ja mislim da mi živimo u društvu gdje razloga za bunt ima na svakom ćošku. E sad, to što većina ljudi koji se bave Rock'n'Rollom sviraju tuđu muziku umjesto da stvaraju sopstvenu, stvar je individue.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.