Kod nas je harmonika, nažalost, dugo godina smatrana za narodni instrument i instrument koji nije dostojan klasične muzike. Posljednjih nekoliko decenija otvorili su se smjerovi u muzičkim školama, a zatim i na nekim muzičkim akademijama, kazao je Stojan Bojić.
Ovaj mladi harmonikaš odrastao je u Banjaluci, ljubav prema harmonici razvio je veoma rano, a počeo je da svira ovaj instument u petom razredu osnovne. Njegovo muzičko obrazovanje nakon Banjaluke i Istočnog Sarajeva nastavljeno je na postdiplomskim studijima u Moskvi, gdje je trenutno ne trećem ciklusu studija. Ova godina mu je posebno uspješna jer je u roku od samo tri mjeseca osvojio tri prve nagrade, od kojih i jedan gran pri, na tri takmičenja u Rusiji. Upravo o ovim priznanjima, školovanju i životu u Rusiji, solističkom koncertu koji planira da naredne godine održi u Banjaluci, Bojić je govorio u intervjuu za "Nezavisne".
NN: Nakon završene magistrature na akademiji u Moskvi, upisali ste i treći ciklus studija na istom. Koliko ste zadovoljni obrazovnim sistemom tamo, na koji način stvari u tom segmentu funkcionišu?
BOJIĆ: Opšte je poznato da je Rusija bila i biće zemlja kulture i umjetnosti. Zemlja iz koje potiču mnogobrojni poznati pisci, kompozitori, slikari, uopšteno umjetnici. To je možda ono što me je uvijek vuklo i na neki način podstaklo da poslije završenog prvog ciklusa studija na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Istočnom Sarajevu nastavim svoje školovanje baš u toj zemlji. Mnogo toga sam naučio u toku školovanja u Istočnom Sarajevu, a za znanje koje sam stekao kao akademski muzičar akordeonista i za sve nagrade i priznanja u toku školovanja najviše je zaslužan moj profesor harmonike dr Zoran Rakić. Kao ambiciozan student želio sam da naučim još više i da proširim svoje znanje, te sam po završetku akademije magistarske studije upisao u srcu Rusije, u glavnom gradu Moskvi, na čuvenoj Ruskoj muzičkoj akademiji Gnjesini. Na akademiji koja ima svoju istoriju i dan-danas važi za jednu od najboljih u svijetu i koja je za vrijeme postojanja izvela veliki broj stručnjaka i eminentnih profesora današnjice iz svijeta harmonike. Magistarske studije na ovoj prestižnoj visokoškolskoj ustanovi završio sam u junu 2016. godine s ukupnim prosjekom ocjena 10,0 odbranivši završni rad na temu "Djela za harmoniku u stvaralaštvu Dražana Kosorića". Mogu reći da sam u toku školovanja naučio mnogo i digao svoje znanje o ovom instrumentu, izvođaštvu na istom i muzici uopšte na viši nivo, ali ni tu nisam stao, već sam nastavio svoje usavršavanje.
NN: Školovanje u Rusiji doprinosi kako Vašem muzičkom obrazovanju, ali u posljednje vrijeme i nagradama, od kojih su tri prve na takmičenjima osvojene samo u posljednja tri mjeseca. O kakvim se takmičenjima radilo, ali i koliki je značaj ovih priznanja za Vas?
BOJIĆ: U toku svog akademskog školovanja nastupao sam na velikom broju takmičenja kako kod nas, tako i u inostranstvu, i osvojio veliki broj nagrada i priznanja. Uglavnom su to bile prve nagrade. Takmičio sam se u Srbiji, Italiji, Portugalu, Rusiji pa čak i u dalekoj Kini. Tri puta sam bio predstavnik BiH na Svjetskom kupu i Svjetskom trofeju harmonike. Iskustva koja sam sticao poslije svih tih takmičenja, slušajući druge izvođače, pohađajući seminare i masterklasove eminentnih profesora iz svijeta harmonike, uticala su na to da budem sve bolji kao izvođač i osvajam sve bolje rezultate. Svaka nagrada mi je na poseban način draga, a sve zajedno mi daju jednu veliku motivaciju u daljem radu i školovanju.
NN: Koliko Vam lično prija život u Rusiji, kakvi su ljudi i vidite li sebe u budućnosti tamo?
BOJIĆ: Rusiju uopšte ne doživljavam kao nešto strano. U Moskvi sam već tri godine i taj grad doživljavam kao svoj drugi dom. Svaki odlazak u Moskvu mi je na neki način dolazak, osjećaj kao kad od kuće idem kući. Ljudi su dosta slični nama, žive sličan život, vole naš narod. Možda je to nešto što je uticalo na to da se u Moskvi osjećam tako prijatno. Trenutno imam nekoliko ponuda za posao na fakultetima u Rusiji i to je ono što me navodi na razmišljanje o budućnosti i daljem životu tamo. Iskren da budem, i pored svega toga, mogućnosti za napredovanjem i zaposlenjem, najsrećniji bih bio kada bi mi se ukazala prilika za posao u Banjaluci i da sve to znanje koje sam stekao u toku svog obrazovanja prenesem na naše buduće učenike ili studente i samim tim na neki način doprinesem razvoju harmonike kao akademskog instrumenta u našoj državi.
NN: Sarađujete i sa kompozitorom iz Banjaluke Daliborom Đukićem, koji je za Vas napisao i jednu kompoziciju. O čemu se zapravo radi?
BOJIĆ: Ove godine sam imao čast da prvi put kompozitor svoje djelo posveti meni, s obzirom na to da mi se kompozitor Dalibor Đukić javio s prijedlogom da napiše nešto specijalno za mene. U nedostatku originalne literature pisane za harmoniku, ideja me oduševila i odmah sam dao svoj prijedlog kako bih želio da buduće djelo zvuči. Nastala je kompozicija pod nazivom "Balkanika", pisana na narodne motive modernim kompozicionim tehnikama, kao neki spoj modernog i tradicionalnog. Budući da obrazovani muzičari poštuju i cijene našu tradicionalnu muziku i melizmatiku, smatram da će djelo doživjeti veliki uspjeh i vrlo brzo naći svoje mjesto u repertoarima mnogih akordeonista kako kod nas tako i van granica naše države. Ja sam je već uvrstio u svoj repertoar za svoj završni rad - koncert, koji će biti sljedeće godine u junu, a premijera se očekuje uskoro u Moskvi.
NN: Koji su to kompozitori čija djela najčešće izvodite?
BOJIĆ: Lično meni se najviše sviđa muzika sovjetskih kompozitora za harmoniku, ali isto tako u mom repertoaru se mogu naći djela zapadnih autora kao i transkripcije klavirske muzike. Jedini problem nama akordeonistima predstavlja nedostatak originalne literature s obzirom na to da je harmonika kao akademski instrument vrlo mlad. Posljednjih godina javlja se sve veći broj kompozitora koji pišu baš za ovaj instrument, što raduje sve iz svijeta akademske harmonike.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.