Drago mi je što u Banjaluku dolazim u novembru, jer sam vidio da je to mjesec u kojem će biti mnoštvo kulturnih događaja. Moj koncert prema tome dolazi kao višnja na šlag na torti, kazao je Vlado Podany, poznati bh. kompozitor i pijanista.
On će u Narodnom pozorištu RS (NP RS) u Banjaluci održati solistički koncert 26. novembra s početkom u 20 časova, a biće to veče namijenjeno svim ljubiteljima dobrog i kvalitetnog zvuka. Bogata biografija ovog muzičara teško da može stati u nekoliko rečenica, ali je važno napomenuti da je sarađivao s gotovo svim velikim pjevačima i bendovima, a potom se posvetio studijskom i autorskom radu, koje je takođe pretočio u brojne projekte.
U intervjuu za "Nezavisne" Podany je kazao da će se potruditi da nastavi dobar niz koncerata koje je dosad imao u Banjaluci, da se ovaj nastup održava zahvaljujući podršci kompanije "TeleGroup", te najavljuje treći album.
NN: U pripremi je Vaš četvrti koncert u Banjaluci, ranije ste nastupali u Kulturnom centru Banski dvor i dva puta na tvrđavi Kastel, sada ste u Narodnom pozorištu RS. Šta novo donosite za našu publiku?
PODANY: Biće to malo drugačiji koncert i u samoj postavci i u onome što ću da radim. Već nekoliko mjeseci je u pripremi novi album, koji će najvjerovatnije na proljeće biti objavljen na inostranom tržišu, a moja namjera i namjera kompletnog produkcijskog tima je da to izdanje krene iz Beograda. Moja prethodna dva albuma nisu bila plasirana na tržištu Srbije i želja mi je da s ovim novim povučem i te prethodne i održim neku zajedničku promociju tamo. Posljednji put sam u Banjaluci svirao sa 30 ili 40 ljudi na bini, a ovaj put ću biti sam. Jedan potpuni zaokret u priči, ali sam potpuno siguran u ono što će se dogoditi. Sviraću na matrice, jer sam snimio cijeli album, on će u NP RS biti prikazan u nekom audio-obliku i publika će moći da uživa u načinu na koji ja izvodim te kompozicije. Sviraću isključivo svjetske hitove.
NN: Kada smo posljednji put razgovarali rekli ste da su Sarajevo i Banjaluka još jedini gradovi u BiH koji Vas inspirišu na stvaranje. Da li je to još tako?
PODANY: Naš je usud što smo se rodili ovdje, što jedemo ovdje i dišemo vazduh i imamo te ljude oko sebe koje imamo. E, sad treba kupiti odavde što je najbolje. Ne postoji inspiracija u smislu da ja kažem da sam, pošto živim ovdje, inspirisan više nego da, recimo, živim u Švedskoj, Finskoj. Ali, ne radi se o tome, već o onome što ti pokupiš iz svog okruženja. Kada si okružen dobrim ljudima to u svakom slučaju donosi dobre rezultate, jer čovjek iz svog okruženja dobija motivaciju za rad. Na moj kreativni rad ne utiču vremenske prilike, već mi smetaju samo loši ljudi. Ja sam čovjek koji je rođen u Jugoslaviji, to je naša tvorevina kada smo svi živjeli pod jednom kapom i mogli smo da idemo gdje smo željeli, a ja se i dan-danas tako ponašam. Počeo sam karijeru na toj teritoriji i zbog svih stvari koje se dešavaju moje okruženje je u manjim granicama i u tim manjiim granicama ne pravim nikakvu razliku. Tamo gdje se dobro osjećam ja se i vraćam i kupim što je najbolje, ali isto tako i donosim što je najbolje. Zato ponovo dolazim u Banjaluku, jer sam siguran da je konekcija bila ok, da je to publika super prihvatila, razmijenili smo prilično suptilne emocije na koncertima i sasvim je logično da ću se potruditi da ovaj put što više ponudim.
NN: Poznato je i da izvodite neke starije svjetske hitove pop-rok muzičara ali u Vašem aranžmanu. Koliko je zahvaljujući tome nekadašnja pop kultura postala dio klasike?
PODANY: Zbog naglog napretka tehnologije većina današnjih mlađih autora nije zakačila analogno doba, kada se u studiju sjedilo i moralo znati svirati i komponovati da bi mogao nešto da uradiš. Danas se ide linijom manjeg otpora, imaju gotove semplove, razmišljaju na način da će to da skrpe, zalijepe u računaru i gotova pjesma. Ali, tu nema kreacije i rada. Danas možemo slobodno da kažemo da se ne događaju dobre pjesme, ali ne mogu se ni dogoditi jer današnji autori nemaju znanja. Njima je vodilja novac i oni odmah gledaju - koliko su uspješni u komponovanju jednako je para. S umjetnošću se tako ne mogu dešavati stvari i umjetnost to ne trpi. Ona postoji onog trenutka kada je slušate jer nijedna pjesma nije odsvirana isto dva puta. Međutim, tehnologija je sada pokvarila taj niz lijepih stvari, dragost kada vi odsvirate istu pjesmu na dva različita načina. Danas više nema dobrih pjesama, pametni ljudi želeći da izvode muziku i dalje potežu za pjesmama starim tri ili više decenija pa biraju sedam-osam pjesama i radije njih sviraju i unose neki svoj kreativni element koji vam dopušta da date svoj otisak prsta na taj aranžman, ali ne tako da povrijedite tu kompoziciju.
NN: Ipak, i tu se može desiti da se ode u drugu krajnost, pa da pjesma ne podsjeća na original uopšte.
PODANY: Dosta autora danas to radi i odmah idu u džez, ali to se tako ne radi, treba se ponašati s pjesmom kao sa živom osobom i to je jedini način da možeš s njom da razgovaraš. To je samo zato što imate ljude koji žive muziku i imate ljude koji se bave muzikom. Oni koji se bave muzikom sigurno imaju svoj posao od sedam do 15 časova, onda popodne uzmu svoju gitaricu, malo sviraju i smetaju na tržištu, a takvih je 90 posto. S obzirom na to da sviram od sedme godine, pohađao sam sve moguće muzičke škole koje postoje i imam pravo da kažem da mi se ne sviđa trenutna situacija na prostoru BiH. Još stari vuku te konce, još drže visok nivo kvaliteta muzike i to se vidi po Bregoviću, "Parnom valjku", Bajagi, "Leb i sol". Oni jedino mogu da iniciraju mlađe da se priključe kompletnoj porodici muzičara i održe taj nivo kvaliteta.
NN: Očigledno je da edukacije nedostaje, ili nema dovoljno zainteresovanosti za nju. Ali, koliko BiH ima talenata i potencijala?
PODANY: Talenat je u principu zamjenska riječ za nekoga ko je na izvjestan način dobio neki energetski tač na rame, da mu se kaže ti si predodređen za to. Nije talenat nešto što niko nema, svi imaju talenat za nešto, imaju tu dozu energetskog smisla koji te usmjerava da jednu stvar radiš najbolje, taman da je to od vezenja goblena do kvantne fizike. Ne umanjujem ničiji doprinos i ko god je u stanju da da nešto on treba da da. Kada je muzika u pitanju radi se o nepravilnoj edukaciji. Najteži je put shvatiti da si to što jesi i onda uložiti trud u edukaciju, vježbanje, kako bi umijeće rada na tom polju dobilo svoju krunu. Mi nemamo edukovane djece jer ona bježe od edukacije. U dva navrata sam imao, uslovno rečeno, privatnu školu sa željom da prenesem znanje, ali i neke karakterne osobine koje mladi nemaju, a to je strpljenje, jer ne može se naučiti svirati i komponovati za dva-tri mjeseca i izaći na binu za četiri. A onda dođu mediji i iskusni menadžeri koji koristeći slabosti te djece potpuno ih ubiju u pojam i od osnovne njihove želje da budu uspješni muzičari unište im taj svijet za pola sata. Doživljavao sam kako momci i djevojke po tim šouovima doživljavaju slomove živaca i ne samo da se više neće baviti njome nego je neće ni slušati.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.