Pozornica

Brankica Sebastijanović: Deca su divna publika jer i dalje veruju u bajku

Brankica Sebastijanović: Deca su divna publika jer i dalje veruju u bajku
Foto: N.N. | Brankica Sebastijanović: Deca su divna publika jer i dalje veruju u bajku
Nevena Vržina

Brankica Sebastijanović je perspektivna mlada glumica koju je regionalna publika upoznala kroz ulogu Eve u "Sinđelićima", te zavoljela zahvaljujući roli Ljiljane u seriji "Samac u braku", a potom i potpuno ostala hipnotisana njenim glumačkim umijećem i ljepotom u nastavku filma "Zona Zamfirova", gdje je igrala Zonu.

Ova uloga na neki način postavila je nivo te odredila u kom pravcu treba dalje da ide njena glumačka karijera. U posljednje vrijeme Sebastijanovićeva je više posvećena pozorištu, i to onom najdražem - za djecu.

Rođena je u Sarajevu 1990. godine, ali je odrasla u Staroj Pazovi. Glumu je završila na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. U intervjuu za "Nezavisne" Sebastijanovićeva je otkrila koliko joj znače praznici i porodica, ali je pričala i o aktuelnoj predstavi "Uspavana lepotica" u kojoj igra.

NN: Osim brojnih uloga u serijama i filmovima po kojima Vas je regionalna publika zapazila, upravo će ovih dana biti izvedena predstava "Uspavana lepotica" u kojoj tumačite glavnu ulogu, a namijenjena je djeci. Kako je bilo raditi na ovom projektu i koliki Vam je izazov i s te strane što je namijenjena najmlađem naraštaju?

SEBASTIJANOVIĆ: Bilo je rasterećujuće. Vremenom glumac zaboravi kako je to imati lak proces, pa mu rad na ovakvim predstavama dođe kao odmor. Deca su divna publika zato što i dalje veruju u bajku, dok odrasli ne. Njih je teško ubediti da bajka postoji. Deci samo treba dati iskrenost i ona su srećna.

NN: Čini mi se da ste tokom ove godine više bili posvećeni radu u pozorištu nego na filmu. Koliko Vas teatar ispunjava i gdje se Vi više pronalazite?

SEBASTIJANOVIĆ: Jesam. Dosta sam snimala u poslednje vreme, tako da mi je pozorište nedostajalo. I dalje mi nedostaje, ne mislim da sam dovoljno u pozorištu koliko bih želela. Teško je glumcu da se opredeli samo za jedno. Ako se opredeli, onda on za mene nije suštinski glumac. Gluma je gluma i ja je volim kao takvu.

NN: Jeste li skloni da u ovo praznično vrijeme sumirate utiske o prethodnoj godini? Razmišljate li o tome šta je moglo drugačije i bolje, ili ipak to vrijeme iskoristite da što više budete sa svojom porodicom?

SEBASTIJANOVIĆ: Nisam, nekako mi brzo prođe taj odlazak godine - dok se okrenem već je počela nova. Ne donosim novogodišnje odluke, mada bih možda mogla da počnem. Ono što uvek nekako znam jeste koje su mi bile greške u prošloj godini. Trudim se da te greške više ne ponavljam.

NN: Posljednjih godina ponovo su aktuelne serije koje za male ekrane prikuju cijele porodice. "Sinđelići", sada "Senke nad Balkanom", "Koreni" te "Istine i laži" podsjećaju nas na zlatno doba našeg serijskog programa. Čini se da sada više nego ikad možemo parirati i svjetskim produkcijama.

SEBASTIJANOVIĆ: Da. Približavamo se polako svetskom trendu, primat uzimaju serije u odnosu na filmove. Ima mnogo dobrih svetskih serija i nadam se da ćemo barem zagrebati taj put. Mi imamo mnogo talentovanih mladih reditelja, nadam se njihovom vremenu i prostoru. Možda će oni doneti nešto novo.

NN: Lik Zone je definitivno jedan od kultnih ženskih likova domaće književnosti. Imali ste čast da ga u drugom dijelu filma utjelovite upravo Vi. Činjenica je da nema baš mnogo jakih ženskih likova. Slažete li se da nedostaje više ženskih likova koji bi, baš kao što je to slučaj sa Zone, izvukli ono najbolje iz glumice?

SEBASTIJANOVIĆ: Stiče se utisak da scenaristi imaju više poverenja u muške protagoniste, a ne shvataju da su upravo žene te koje teraju muževe u bioskop. Retko se pojavi dobra ženska uloga pa onda glumicama često izostaje mogućnost da biraju između nekoliko uloga. Znaš da kada se pojavi naslovna ženska uloga, da ti se to neće baš tako često dešavati. E sad, da li takve uloge izvuku ono najbolje iz glumice, to je pitanje. Mnogo je odgovornosti na tome kako je lik napisan.

NN: Postoji li osim glume još nešto u čemu podjednako uživate i u čemu biste možda mogli da zamislite sebe i profesionalno?

SEBASTIJANOVIĆ: Ne zasad, mada istražujem. Ne mogu trenutno sebe da zamislim ni u jednoj drugoj profesiji. Kao dete sam mislila da ću biti hirurg, malo je kasno da sad upisujem medicinu.

NN: Nedostaju li Vam studentski dani? Znam da većina glumaca taj period pamti kao najdraži zbog druženja i zajedničkih trenutaka sa drugarima sa klase. Kakva su Vama sjećanja na taj period?

SEBASTIJANOVIĆ: O da! Sutra bih se vratila na fakultet. To je bio najbezbrižniji i najlepši period mog života. Tada ti je najveća briga da što bolje spremiš ispit iz glume. Doduše, bilo je tu i teških trenutaka - analize, preispitivanja, gubljenja samopouzdanja... Moj profesor Vladimir Jevtović je govorio: "Fakultet dramskih umetnosti - dakle drama". To je ujedno i bio najveći nivo utehe koji na fakultetu možeš da dobiješ. Ipak, bez obzira na to, jako mi nedostaje taj način rada, ta posvećenost, ti zadaci.

NN: Kakvi su planovi što se tiče nekog narednog perioda? Hoćemo li Vas gledati u nekim novim TV ulogama i postoji li uloga koju priželjkujete? 

SEBASTIJANOVIĆ: Trenutno ne snimam, spremam uloge u pozorištu. Ima dosta uloga koje bih volela da odigram. Volela bih da se desi neki tekst za koji ću u potpunosti moći da kažem da oslikava mene kao umetnika.

Komentare na ovu vijest mogu postaviti samo prijavljeni čitaoci.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Molimo vas da vaša iskustva i zapažanja prilikom korištenja aplikacije za komentarisanje podijelite sa nama.

Pošaljite komentar

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije