Pozornica

Danka Žugić za NEZAVISNE: Nasilje ne bira društveni status

Danka Žugić za NEZAVISNE: Nasilje ne bira društveni status
Danka Žugić za NEZAVISNE: Nasilje ne bira društveni status

"Trag ljudskih zuba" govori o sudbinama mnogih porodica, života, ličnosti..., obilježenim nasiljem u porodici, o problemima o kojima se šapuće ili ćuti", riječi su glumice Danke Žugić, kojima opisuje komad "Trag ljudskih zuba".

Ova predstava u režiji Ljiljane Blagojević i produkciji "CreArta", agencije za produkciju iz Bijeljine, gostovaće u Narodnom pozorištu RS (NP RS) u Banjaluci, 22. novembra, s početkom u 20 časova. Drama Mirjane Ojdanić u kojoj, pored Žugićeve, igraju i Katarina Barjaktarević i DJ Hello Bongo, u NP RS moći će se pogledati besplatno, a nastala je u okviru akcije "Stop nasilju nad ženama". Žugićeva je u intervjuu za "Nezavisne" otkrila detalje ove predstave, zašto i kako je nastajala, ali i reakcije s prethodnih igranja.

NN: Kakvu priču donosi predstava "Trag ljudskih zuba" i na koji način je razmatran pojam nasilja koji i jeste okosnica priče?

ŽUGIĆ: Predstava govori o dvije žene koje su na prvi pogled potpuno različite. Jedna potiče sa sela i tip je neobrazovane žene koja smatra da je nasilje nešto što je sasvim normalno. Međutim, dolazi do momenta kada više fizički ne može da podnese tu količinu nasilja. Iz tog razloga dolazi u sigurnu kuću, gdje se dešava cijela radnja predstave. Tu nailazi na intelektualku M.K., koja je, za razliku od Grozdane koja potiče sa sela, otišla iz kuće samo zbog jednog šamara i ima potpuno feministički pogled na nasilje. Njih dvije su na prvi pogled potpuno različite, imaju tu zajedničku crtu da nijedna ne zaslužuje, niti želi da trpi to nasilje. Pojam nasilja se razmatra i kroz jedan i kroz drugi lik, ali opet na jedinstven način.

NN: Do kojih granica može da ide to nasilje i koliko su žene zapravo danas upoznate s onim što trpe, a ne moraju?

ŽUGIĆ: Lik Grozdane prikazuje do kojih granica zapravo može da ide to nasilje, kao i koliko jedna žena ne zna da postoji mogućnost da to ne trpi, dok druga M.K. ima potpuno drugačije viđenje tog nasilja i ona odlučuje da se suprotstavi, ali ono što je u nekoj mjeri sprečava da se odupre jeste dijete i odlučila je iz tog razloga da dođe u sigurnu kuću. Iako je njen stav feministički, znači da smatra da ima svoja prava i da treba da bude zaštićena, ipak do kraja predstave pokazuje da je i ona, u suštini, slaba i da je to ograda kojom se štiti da bi sačuvala dostojanstvo.

NN: Poražavajuća je činjenica da je i u 21. vijeku kroz pozorišne komade neophodno govoriti o problemu nasilja nad ženama, iako bi to, s obzirom na sve napretke koje smo doživjeli, trebalo da je odavno iza nas.

ŽUGIĆ: Mislim da se o tome nedovoljno govori. U posljednjoj deceniji ima više organizacija i inicijativa za borbu, ali to je i dalje nedovoljan broj. Još ima onih koji smatraju da muškarac može da se ponaša kako želi, a opet to je i neki tabu jer žene u višim društvenim slojevima nasilje smatraju sramotnim i svoj ugled ne žele da naruše iz tog razloga.

NN: Igrali ste u nekoliko mjesta u Republici Srpskoj i Srbiji. Kakve su bile reakcije publike?

ŽUGIĆ: Predstava nigdje nije prošla bez reakcije. Ono što je najinteresantnije bilo jeste da su se muškarci više pobunili od žena u smislu da su govorili da nisu baš svi takvi i nije im bilo drago što su tako predstavljeni. Drugi nisu mogli da vjeruju da ima muškaraca koji tako tretiraju žene. Raduje me da predstava proizvodi razmišljanje o tome da se to stvarno dešava. Mislim da treba više kako žene, tako i muškarci da govore o problemu nasilja.

 

 

 

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije