Pozornica

Ivan Đurić: Postideo nas je aplauz u Banjaluci

Ivan Đurić: Postideo nas je aplauz u Banjaluci
Ivan Đurić: Postideo nas je aplauz u Banjaluci

Ivanu Đuriću, glumcu novosadskog Pozorišta mladih, uloga Donija u predstavi "Zdrav(o) život(e)" donijela je uspjeh. Iskren i neposredan na sceni, osvojio je i banjalučku publiku i žiri netom završenog 16. teatar festa "Petar Kočić", koji mu je, sasvim zasluženo, dodijelio nagradu za najbolju mušku ulogu.

On je junak komada o narkomanima i otpadnicima, koji i sebe i nas spasavaju crnim humorom. Savremenu univerzalnu priču čini bolno odmetništvo...

NN: Da li Vas je iznenadilo priznanje ili ste mu se potajno nadali?

ĐURIĆ: Kada dolazite na festival koji je takmičarskog karaktera, naravno da vam prođe kroz glavu da, ukoliko budete dobro igrali, postoji verovatnoća da predstava ili neko iz ekipe predstave dobije neku nagradu. Tiha nada uvek postoji, ali i pored toga, vest da ste osvojili nagradu vas šokira i učini da se osetite kao malo dete ispod novogodišnje jelke. Sreća koju je teško opisati.

NN: Rijetko se dogodi da budu "pomirene" ocjene publike i kritike. Ko Vam je važniji, ako to tako možemo da kažemo, publika ili struka?

ĐURIĆ: Prvo priznanje glumcu, za rad na ulozi, dođe u prvom kontaktu s publikom. Dolazi u vidu aplauza, koji, ako ste bili dobri, traje dugo, tako dugo da vas gotovo posrami, ali opet godi. Takvo priznanje smo dobili, na naše veliko zadovoljstvo, od publike u Banjaluci. Žiri je te večeri bio samo deo te publike kojoj smo dali sve od sebe. Za mene je ovo priznanje - priznanje publike. Hvala joj!

NN: Prepoznajete li kod sebe Donijeve crte, s obzirom na maestralnu igru?

ĐURIĆ: Uvek je zadatak glumca da izbriše scenu i da vam da komad pravog života, nečega u šta možete poverovati i lako se poistovetiti. Za mene je Doni samo jedno nesrećno biće, dobar čovek u lošem kontekstu. Kad sam ga tako sagledao, bilo mi je lako da ga branim.

NN: Reditelj Nikola Zavišić dosta je korigovao tekst...

ĐURIĆ: U srži reditelja Nikole Zavišića je da se igra. U takvoj atmosferi se otvaraju beskrajne mogućnosti koje niste ni slutili da tekst nudi. Nekad se, naravno, i zaigrate, odnosno preigrate, ali je Nikola reditelj koji je u stanju da prepozna svoje stranputice i da na kraju odbaci nepotreban balast..

NN: Zamjera li vam publika zbog tematike, s obzirom na vladavinu tabua?

ĐURIĆ: Niko nam dosad na tome nije zamerio. Dešavalo se da se publici ne svidi tematika predstave, ali čak su i tada ostajali do kraja da vide šta će se desiti.

NN: Postoji li uloga koja je neodvojivi dio Vas?

ĐURIĆ :Izdvojio bih lik Duhova iz komada "Jare u mleku" Jurija Poljakova, u režiji Borisa Liješevića, koji je imao premijeru 2009. u Pozorištu mladih u Novom Sadu, za koji sam dobio nagradu "Zoranov brk" za najboljeg glumca večeri, na "Danima Zorana Radmilovića" u Zaječaru.

NN: Šta trenutno radite u Pozorištu mladih?

ĐURIĆ: Stalni sam član Pozorišta mladih i sezonu smo zatvorili, ako smem da budem neskroman, uspešnom premijerom predstave "Naš grad" Torntona Vajldera, u režiji Nikite Milivojevića. Sledi letnji raspust, kome se iskreno radujem.

Snovi o iskrenosti

NN: Vaša "kraća" biografija je impozantna. Nedosanjani san Vam je...?

ĐURIĆ:Stavili ste kraća pod navodnike, jer zaista nije kraća - to je moja celokupna radna biografija. To mi je uvek bilo nezgodno kada vam traže kraću biografiju i očekuju da napravite izbor bitnijih ostvarenja. A koja su vam to ostvarenja nebitna?! Uvek se trudim da dam sve od sebe, jedino tako se ne stidim ničeg što sam radio. San mi je da istrajem u nastojanju da svom pozivu uvek pristupam iskreno i bez zadrške!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije