Pozornica

Ljubiša Savanović: Načitani, obrazovani i umjetnici nisu u modi

Ljubiša Savanović: Načitani, obrazovani i umjetnici nisu u modi
Ljubiša Savanović: Načitani, obrazovani i umjetnici nisu u modi
Milan Rakulj

BANJALUKA - Ljubiša Savanović, glumac Narodnog pozorišta Republike Srpske (NP RS), za "Nezavisne novine" pričao je o pozorišnoj umjetnosti i nedavno završenom Teatar festu, čiji je bio selektor.

"Nažalost, u pozorište dolazi sve manje domaćih tekstova, a posebno nema tekstova autora iz Republike Srpske. Jedna od vrlo bitnih misija pozorišta je da traži, podstiče i podržava i domaće pozorišne pisce. Sva velika pozorišta u svojim najboljim danima imala su i svoje pisce. Imajući u vidu sve ove činjenice insistirao sam na domaćim tekstovima, a nadam se i apelujem da to bude praksa i u budućnosti", rekao je Savanović pojašnjavajući višestruku važnost i misiju Teatar festa.

"Prije desetak godina tadašnji upravnik Narodnog pozorišta RS i direktor festivala, gospodin Rade Simović uveo je to pravilo, insistirajući na domaćem tekstu kao vrlo bitnom preduslovu za razvoj domaće dramske književnosti. Podsjećam da su to bile godine kad su u Narodnom pozorištu RS izvedene praizvedbe tekstova: 'Moj brat', 'Sedam i po', 'Balon od kamena - moja sjećanja', 'Na dnu kace', 'Zvijezda je rođena'", otkriva Savanović.

NN: Teatar fest "Petar Kočić" važi za najveći kulturni događaj u RS. Za ovogodišnji, osamnaesti, mnogi smatraju da je otišao korak iznad prethodnih. Vaši utisci?

SAVANOVIĆ: Teatar fest "Petar Kočić" jedan je od kulturnih događaja koji ima dugu tradiciju. Glumci su se godinama u maju okupljali u Banjaluci. Nije sve počelo od nas i naše generacije. Treba čuvati i poštovati stvari koje imaju svoju kulturološku i društvenu težinu i tradiciju. Za mene je takav i ovaj festival. Srećan sam što sam godinama dio festivala, kao gledalac, organizator, a, evo, ove godine i selektor. I ja dijelim Vaše mišljenje da su festivalske predstave ove godine bile vrlo dobre i odlične. Sve predstave su obrađivale teme koje se tiču današnje publike i savremenog društveno-političkog trenutka. Bile su hrabre i interesantne, moderne u najpozitivnijem smislu te riječi.

NN: Koliko je društveni angažman u pozorištu bitan i kakav efekat postiže?

SAVANOVIĆ: Publika prepoznaje kada se na sceni desi nešto istinito, bilo to društveno angažovano ili ne. Svaki reditelj, glumac ili bilo koji pozorišni stvaralac stvara svoj svijet i svoje pozorište i, po meni, svi su ti svijetovi legitimni dok su pošteni i iskreni. Ja uživam i divim se radu jedne nove generacije reditelja glumaca koji kritički, hrabro i angažovano promišljaju svijet oko nas. Sav taj njihov rad, trud i hrabrost u ovom svijetu u kojem kapitalistički žrvanj melje i svodi nas na brojeve, a lokalni vlastodršci aminuju estradizaciju kulture, izgleda uzaludan. Ali nije, jer pomaže da se sačuva zdrav razum. To je najbitniji efekat pozorišta uopšte.

NN: Predstava "Otac i sin" spojila je odličnu ekipu i bukvalno nema lošu kariku. Zbog čega je Vama lično i za NP RS ovaj komad značajan?

SAVANOVIĆ: Meni je bila čast igrati i družiti se sa velikim glumcem Petrom Božovićem. Za uspjeh ove predstave jednako je zaslužan i Nikola Pejaković, reditelj, kao i sjajna ženska podjela: Nikolina Jelisavac, Sandra Ljubojević i Anja Ilić. Na poziv Nikole Pejakovića, Petar Božović je pristao da nakon niza godina stane ponovo na pozorišne daske. Uživao sam i učio gledajući stvaralački susret ova dva čovjeka. S druge strane, bilo je tužno gledati kako se na prste jedne ruke mogu nabrojati ljudi u ovom gradu koji su svjesni ljudske i umjetničke veličine koja je bila naš gost. Nažalost, danas takvi ljudi, umjetnici, obrazovani i načitani, nisu u modi.

NN: Dakle, ni takve veličine se ne mogu nositi sa "Koka-kola" i "Pink" kulturom koja je zavladala. Ko je za to odgovoran, publika ili...?

SAVANOVIĆ: Nije stvar u tome mogu li se nositi s tim pojavama, niti je to za poređenje. Krivi smo svi mi koji godinama popuštamo pred najezdom polusvijeta koji nogom otvara vrata, nosi kupljenu diplomu i parkira na mjesta za invalide i još se čudi kad mu kažeš da to nije dozvoljeno.

NN: Nigdje ne cvjetaju ruže, ali veliki napredak osjeti se u GP "Jazavac", a ove godine i studentsko pozorište je dobilo svoj prostor. Uviđate li da je pozorišna umjetnost u Banjaluci i RS daleko iznad svih ostalih?

SAVANOVIĆ: Gradsko pozorište "Jazavac" je, po meni, pozorišni model za budućnost - rad po projektu i stalna borba na tržištu. Ne postoji pozorište bez ijednog zaposlenog u ex-Yu koje toliko radi i ima takve rezultate. Zahvaljujući kompaniji "Mikrofin", čiji su vodeći ljudi prepoznali taj danonoćni rad, u stanju smo da u posljednje dvije godine napravimo čak 12 predstava, organizujemo Međunarodni festival mladog glumca i obezbijedimo uslove za rad Studija "Jazavac", koji okuplja preko 100 mladih ljudi koji uče osnove glume. Što se tiče borbe koju su dobili ljudi koji vode Studentsko pozorište - skidam im kapu. Nažalost, tek sad im predstoji borba da zadrže taj prostor jer bi neki da ga sad, kad su se oni izborili za njega, sredili ga i učinili prostorom za ponos, uzmu sebi. Pozorišna umjetnost u Banjaluci ne cvjeta, niti je iznad ostalih. Ona se ne da zahvaljujući entuzijazmu pojedinaca, a pitanje je dokle će oni moći. Dok god ne budemo imali jak sistem nema nam pomoći.

Komentare na ovu vijest mogu postaviti samo prijavljeni čitaoci.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Molimo vas da vaša iskustva i zapažanja prilikom korištenja aplikacije za komentarisanje podijelite sa nama.

Pošaljite komentar

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije