BANJALUKA - Ako je Ivo Andrić, žargonski rečeno, navijao za Njegoša, ali opet zapisao da je crnogorski vladika tragični junak kosovske misli, onda kad gledate dramu "Posljednji mejdan Petra Kočića", imate utisak da je pisac Vule Žurić, aktuelni dobitnik Andrićeve nagrade, navijao za Kočića, ali da je poput kolege čiju nagradu nosi rekao: "Kočić, tragični junak bosanske misli."
Međutim, kako u životu, tako i u umjetnosti, pa i u ovom komadu, ispostavi se da nije baš sve tako kako nam je odavao prvi utisak.
Komad "Posljednji mejdan Petra Kočića" u režiji Nebojše Bradića i po tekstu Vuleta Žurića premijerno je izveden na velikoj sceni Narodnog pozorišta Republike Srpske (NP RS) u utorak uveče, čime je otvorena 87. sezona ovoga teatra. Predstava je urađena povodom stogodišnjice smrti najvećeg pisca Krajine i govori o posljednjoj godini njegovog života koju je za vrijeme trajanja Prvog svjetskog rata i austrougarske okupacije Beograda proveo u tamošnjoj duševnoj bolnici. Sama ta polazna postavka kod banjalučke publike, koja svog pisca poznaje po čuvenim govorima u bosanskom saboru, snažnoj političko-društvenoj borbi i nesvakidašnjem angažmanu u književnosti, nosila je jedan rizik od odbojnosti ka manje poznatom i oboljelom Kočiću. Stoga, kada je povodom ove predstave u intervjuu za "Nezavisne" glavni glumac iste Željko Erkić, koji igra Kočića, rekao da će to biti jedna iznijansirana igra na ivici, bio je potpuno u pravu. Sa te ivice, očigledno svjestan tereta uloge, Erkić ne samo da je vizuelno i ekspresijom bio Kočić, nego je uspio da bude njegova odbrana iz najtežih i najtragičnijih dana života.
"Mislim da je glumac potpuno odbranio tog našeg Kočića kakvog ga svi znamo i da je pokazao da, ako voliš pisca i ako te grije sunce njegovog talenta, onda je svaka situacija u kojoj se on nađe, bez obzira na sve, ona iz koje izlazi kao pobjednik", kazao je Vule Žurić, koji je odgovorio i na našu opasku, odnosno utisak sa početka teksta.
"Dobar šlagvort ste udarili, sad ću morati nešto da izmislim. Nije Kočić tragični junak bosanske misli, nego je on čovjek koji se uopšte borio da ta bosanska misao može da bude izrečena. Mislim da ova predstava govori upravo u tome, da su mnogi morali da ne uspiju da kažu to što misle slobodno, a da ne trpe posljedice za života, da bismo mi mogli danas slobodno da mislimo", kazao je Žurić stavljajući Kočića u kontekst sadašnjosti. Nasuprot našem vremenu, okrutno lice okupacione vlasti Austrougarske monarhije, koje je žarilo i palilo ovim prostorima prije jednog vijeka, ogledano je u liku Koste Hermana, koga je odlično odigrao Zlatan Vidović i tako na individualnom planu publici obezbijedio glumački veoma jaku predstavu.
"Bilo je jako teško raditi pošto je na drugačijem dijalektu i uglavnom je monološka struktura. Lik je napisan tako da priča o sebi, o svojim uspjesima, o svojim dostignućima. Hvalisavac je i ego manijak, ima opsesivni problem sa likom Petra Kočića, ali mislim da smo uspjeli prenijeti glavnu liniju protagoniste i antagoniste između Kočića i Hermana, koji je njegov glavni i arhineprjatelj", kazao nam je Vidović, kojeg su zajedno sa kolegom Erkićem pratili glumci Vladimir Đorđević, Đorđe Marković, Nataša Ivančević, Miljka Brđanin, Sandra Ljubojević, Danilo Kerkez, Goran Jokić, Boris Šavija, Rok Radiša, Boško Đurđević i Aleksandar Runjić. Međutim, iako su glumci, kao što rekosmo, individualno bili na visini zadatka, dinamika i radnja predstave, po mišljenju i reakcijama gledalaca, usporavana je suvišnim scenama nošenja cvijeća kroz ludnicu, neuspjelim cinkarenjem doktora od strane pacijenata ili u više navrata zamornim nagovaranjem pripadnice danskog Crvenog krsta da Kočić napusti Beograd. Očigledno, kao što to često biva sa gostujućim rediteljima, da nije bilo previše konsultacija ili iscrpnog rada kakav bi se dao primijetiti na relaciji glumci - reditelj. Ovo svakako nakon nekoliko igranja toliko i neće upadati u oči, a publika će u narednom periodu moći će da vidi u najmanju ruku nesvakidašnjeg Kočića.
Nagrade i izložba
Nakon predstave za najbolju glumicu 86. sezone nacionalnog teatra RS proglašena je Nataša Ivančević, dok je nagrada za najboljeg glumca pripala Đorđu Markoviću. Najbolja predstava u prošloj godini jeste "Časovi u kojima ništa nismo znali jedni o drugima" koju je po tekstu Petera Handkea adaptirao i režirao Mladen Materić. U čast početka nove sezone u izložbenom salonu "Živorad - Žika Pećarić" otvorena je izložba "Vizantijska ikona" Dragane Purković Macan, inače scenografa NP RS.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.