Pozornica

Svetlana-Ceca Bojković za "Nezavisne": Zbog mentaliteta se veoma sporo izvlačimo iz kriza

Svetlana-Ceca Bojković za "Nezavisne": Zbog mentaliteta se veoma sporo izvlačimo iz kriza
Foto: N.N. | Svetlana - Ceca Bojković za "Nezavisne": Zbog mentaliteta se veoma sporo izvlačimo iz kriza

Svetlana - Ceca Bojković, diva srpskog glumišta, zajedno s ansamblom Narodnog pozorišta Republike Srpske (NP RS), u ovoj kući u četvrtak uveče proslavila je jubilarno stoto izvođenje "Gospođe ministarke".

Predstavu je po čuvenom tekstu Branislava Nušića na veliku scenu nacionalnog teatra Republike Srpske postavila rediteljka Milica Kralj još 2006. godine i u ovih dvanaest godina ona je doživjela mnoge uspjehe, ali i udarce. Vlastimir - Đuza Stojiljković, koji je igrao ujka Vasu, nažalost, više nije među živima, a nije ni Petar Kralj, koji ga je mijenjao dva puta u ovoj ulozi. Sinčića Raku više ne mogu igrati ni Boris Šavija, ni Rok Radiša, ni Zlatan Vidović, koji danas uveliko ostvaruju ozbiljne dramske uloge uglavnom sredovječnih ljudi. Postava se, dakle, mijenjala, ali ne i zainteresovanost publike i energija ansambla na čelu s briljantnom Cecom Bojković, koja je zadržala ulogu ministarke i za vrijeme četvorogodišnjeg boravka u Finskoj. Bila je to jedina pozorišna uloga koju je igrala u ovom periodu svog života, a o njoj i segmentima svoje bogate karijere nakon stotog izvođenja komada govorila je za "Nezavisne".

NN: Ovo je jedina predstava koju igrate i koju ste igrali van Beograda?

BOJKOVIĆ: Jednom sam igrala predstavu u Novom Sadu, koja je bila na repertoaru Srpskog narodnog pozorišta, ali to je bilo još 1984. godine. Evo, ovo je drugi put u životu da igram van Beograda i zaista se mnogo toga posrećilo da dođemo do stotog izvođenja. Da nisu bile okolnosti koje su bile, da nisam ja bila u Finskoj duže od četiri godine, mada sam i tada zadržala ulogu, mi bismo mnogo ranije došli do ovog jubileja. Da nas nije napustio naš dragi Đuza, koji je igrao ujka Vasu, takođe bismo prije slavili. Tad smo napravili pauzu od dve i po godine. Publika jako voli ovu predstavu i mi je s radošću igramo.

NN: Čak je i pokojni Petar Kralj jedno vrijeme igrao ujka Vasu...

BOJKOVIĆ: Petar Kralj je jednom u Beogradu i u Somboru uskakao umesto Đuze. Sad baš kada smo se spremali za stotu predstavu navirale su uspomene i sećam se Petra i njegove supruge koji su došli ovde kada su bile generalne probe da podrže i nas i Milicu, jer je Milica Kralj njegova kćerka. Mi smo i prijatelji, pa su onda podržavali i mene i stavljali mi te poslednje primedbe. Bio je to poslednji, što bi se reklo, glanc u režiji i ulozi. Tu smo se družili nekoliko dana, čekali premijeru, tako da je to isto bio jedan jako divan period u Banjaluci. Petar je ovde igrao Kočićevog "Jazavca pred sudom" s Piksijem, koji je Perin student. To su već tada bile jako dobro ustanovljene veze i tada smo videli da su ovde jako divni glumci, divan ansambl i divno pozorište. Oni su i talentovani i posvećeni ljudi.

NN: Taj ansambl bio bi i čuveniji da je razvijenija filmska industrija kod nas?

BOJKOVIĆ: Srećom, vidim sad da se probijaju i u televizijskim serijama i vidite kako dobre uloge prave. Tu se ne primećuje da li je neko iz milionskog grada ili grada koji je centar nekakvog regiona i to je jako dobro. Meni je drago, jer ovi mladi ljudi u Banjaluci jako puno rade i u ovom teatru se stvara jako puno premijera, tako da je produkcija na visokom nivou.

NN: Pratite, dakle, šta se snima danas. Vaš "sin" iz "Boljeg života" Dragan Bjelogrlić, čini mi se, pomjerio je granice serijom "Senke nad Balkanom"?

BOJKOVIĆ: Interesantno je da se mnogo snima bez obzira na to što nema para. Sad se dosta prelazi na serije, to je svugde u svetu trend. Postoji kvantitet, a o kvalitetu možemo diskutovati. Međutim, ja sam zagovornik toga da je u kvantitetu mnogo lakše pronaći kvalitet. Što se tiče Bjelogrlića, mislim da ga je on stvarno stvorio. I u "Senkama", a i ranije s filmom i serijom "Montevideo", pa i s "Rodama", tako da se on s pravom ubraja u vodeće televizijske i filmske autore.

NN: Što se tiče beogradskog glumišta, ono je u posljednjih nekoliko godina doživjelo veliki gubitak. Pomenuli smo već Đuzu i Kralja. Posljednji u nizu koji su nas napustili su Predrag Ejdus i Milena Dravić...

BOJKOVIĆ: Nažalost, to je jako bolno i strašno. Ja već ujutru putujem na sahranu Milene Dravić, a nema ni deset dana kako smo sahranili Predraga Ejdusa, tako da je to suviše tužno zato što se osipamo u smislu velikih i kvalitetnih ljudi. Ali eto, da ne budem pesimista, stasavaju mladi pa će popuniti ta mesta na svoj način.

NN: Gledao sam Vas i na Teatar festu u Predstavi Ateljea 212 "Moja ti" i čini mi se da ste zajedno s Goricom Popović i Tanjom Bošković ovim komadom upravo skrenuli pažnju na probleme ljudi treće životne dobi...

BOJKOVIĆ: Mi smo se trudili, a u krajnjoj liniji taj tekst to i govori. Vidite, sad kad se vratim u Beograd, već u nedelju igramo pedesetu predstavu, a predstava je izišla prije godinu dana. Znači, mi za godinu dana imamo već pedeset izvođenja. Uvek su pune sale, publika voli tu predstavu i, što je interesantno, tu dolaze i mlađi i stariji. Mladi ljudi pazare nešto interesantno za sebe čega mi verovatno nismo ni svesni dok igramo, a stariji svet pazari upravo ovo o čemu vi pričate. Skreće se pažnja na nedovoljno humano tretiranje ljudi trećeg životnog doba.

NN: Igrate i u "Ričardu Trećem" u Narodnom pozorištu Beograd. Da li je naša sreća ili žalost što su Šekspir i Nušić, kojeg smo večeras gledali, i u ovom vremenu aktuelni po pitanju ljudskog mentaliteta i nepravdi?

BOJKOVIĆ: Malo je i utešno da su anomalije današnjeg društva zapravo uvek postojale. Nepravdi je uvek bilo. Šekspir je zabeležio da je "ovo vreme izašlo iz zgloba", dakle njegovo vreme, i strašno je kada mi danas gledamo kako su ljudi tada živeli i surovo kažnjavani u sklopu raznih dvorskih intriga, ali i utešno jer su ti ljudi opet preživeli i čovečanstvo je opstalo. S te strane je to utešno, jer mi nismo danas jedini koji se sekiramo (smijeh).

NN: Da li ćemo Vas uskoro gledati u nekom novom televizijskom ostvarenju?

BOJKOVIĆ: Zasad ne znam ništa, pravo da vam kažem ja malo i biram, malo i odmaram. Nešto malo ću snimati u novembru kod Radoša Bajića, ali nemam nikakvih značajnijih planova po tom pitanju. Tri pozorišna naslova trenutno igram u Beogradu i to mi je dovoljno. Imam "Dom Bernarde Albe", "Ričarda Trećeg" i "Moja ti", a evo imam i "Ministarku" u Banjaluci i ne odustajem od toga. Pravo da vam kažem, nemam kuda u ovim godinama da žurim i jurim i volim da imam vremena i za, da tako kažem, normalan život.

NN: Koliko ste zadovoljni životom koji ste proveli u Finskoj i onim što ste vidjeli u njihovim pozorištima i u njihovom filmu?

BOJKOVIĆ: Zadovoljna sam jako, ja u stvari mnogo volim da putujem, da vidim druge sredine i druge svetove, tako da mi je to bilo izuzetno prijatno. Oni imaju odlično pozorište, imaju odličnu operu i balet. Imaju mnogo muzičkih događaja i jako polažu na muzičko obrazovanje. Kod njih sva deca prođu kroz određeni stepen muzičkog obrazovanja.

NN: Osim svijesti, tu je i razvijen standard. Po "Pismima iz Norveške" Isidore Sekulić, reklo bi se da je tamošnji standard prije stotinak godina bio lošiji od našeg. Mi smo nažalost ostali na istom nivou, a oni su otišli sto godina dalje. Pretpostavljam da Norveška i Finska imaju slične priče?

BOJKOVIĆ: Pa nisu to potpuno iste priče. Norveška je bila jako siromašna i Finska naravno. Finska je imala drugu istorijsku priču dok je došla do svoje nezavisnosti, a Norveška priča je vezana za pronalazak nafte. Njihov standard je tad jako skočio, tako da je to bogatija zemlja od Finske zahvaljujući nafti. Međutim, to ništa ne znači, Finci su jako stabilan, uporan i vredan narod i oni su veoma mnogo postigli u svom razvoju.

NN: Da li ste optimista po pitanju da i nama slijedi određeni razvoj?

BOJKOVIĆ: Nisam optimista zato što je to i pitanje mentaliteta. Sever ima potpuno drugi mentalitet, pošto su u surovim uslovima od strane prirode živeli. Oni su jednostavniji i mnogo praktičniji narod, stoga i mnogo kvalitetniji u poslu. Što se tiče našeg mentaliteta, mislim da ćemo se veoma sporo izvlačiti iz svih kriza koje su nas zadesile.

Počela 89. sezona NP RS

Jubilarnim stotim izvođenjem "Gospođe ministarke" obilježen je i 88. rođendan NP RS te je zvanično otvorena 89. pozorišna sezona. Tom prilikom, nakon izvođenja predstave, dodijeljene su redovne godišnje nagrade za najbolja umjetnička ostvarenja u prethodnoj sezoni. Za najbolju u prethodnoj sezoni proglašena je predstava "Sabirni centar", autora Dušana Kovačevića, u režiji Marka Misirače, nastala u koprodukciji NP RS i Pozorišta Prijedor. Za najbolju glumicu u prethodnoj sezoni proglašena je Nataša Perić, a za najboljeg glumca proglašen je Zlatan Vidović. Odlukom Kolegijuma direktora NP RS, Svetlani - Ceci Bojković uručena je povelja povodom stotog izvođenja predstave.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije