Pozornica

Željko Stjepanović za "Nezavisne": Ovdje rođačke i stranačke veze rješavaju sve

Željko Stjepanović za "Nezavisne": Ovdje rođačke i stranačke veze rješavaju sve
Foto: N.N. | Željko Stjepanović za "Nezavisne": Ovdje rođačke i stranačke veze rješavaju sve
Milan Rakulj

Željko Stjepanović, glumac i u posljednje dvije i po decenije stalni član ansambla Narodnog pozorišta Republike Srpske (NP RS), u subotu sa početkom u 20 časova u ovoj kući pojaviće se u nešto drugačijoj ulozi od onih koje je igrao do sada.

Naime, po njegovom tekstu i u režiji Juga Radivojevića u pomenutom terminu na Velikoj sceni NP RS biće održana praizvedba predstave "Naši dani". Ansambl predstave čini čak šesnaest glumaca, a likovi koje igraju, po riječima Stjepanovića, iz jazbina i kanala izvučeni su na scenu.

Komad je dobio naziv po pjesmi Vladislava Petkovića Disa iz 1910. godine i, kako kaže Stjepanović, njegova želja bila je da se pod svjetlima reflektora vidi kako bujaju "šljam, razvrat i poroci" koje Dis pominje u svojim "Našim danima", da se na sceni osvijetli "kako se na visoko penju sutereni i postaju naši suvereni".

Više o svojim "Našim danima", pozorištu i kinematografiji danas Stjepanović je govorio za "Nezavisne".

NN: Koliko se komad "Naši dani" naslanja na Disovu pjesmu?

Stjepanović: U suštini, Disov je samo naslov. Tema je savremena. Savremeni dramski tekst. Radi se o omladini koja odlazi vani da radi, jer ne može da se zaposli ovdje kod nas. To je u osnovi. Pratimo jednu djevojku, odnosno mladu samohranu majku koja je završila fakultet sa prosjekom ocjena 9,75 i jednog, da kažem, mladog čovjeka koji je imao sve desetke. Oni ne mogu da se uklope u društvo ovdje gdje jednostavno, ako nemate vezu i ako nemate nekoga na položaju ili niste sami na položaju, potonete. Eto, to je otprilike tema.

NN: Inspiracije u našoj okolini za ovako nešto, nažalost, nije manjkalo.

Stjepanović: Inspiraciju sam dobio boreći se sam sa sobom da li da idem ili da ostanem ovdje. Jednostavno, htio sam sam sebi i drugima da pokušam objasniti taj mehanizam koji nas jede iznutra. Da objasnim zbog čega je sve došlo na tako niske grane. Imali smo nesreću da smo imali rat, a onda poslije toga imamo loše politike koje se vuku do dan-danas i koje su nas dovele na rub egzistencije. Kao zemlja zadnji smo u Evropi po svemu, a treći u svijetu u začelju, i tu nismo dospjeli preko noći i slučajno. Pokušavam da razjasnim taj mehanizam koji je Dis pominjao u svojim "Našim danima" da su nabujali šljam, razvrat i poroci. Pokušavam ovdje na scenu staviti te žive ljude, te likove. Da ih osvijetlim svjetlima reflektora i da vidim kako bujaju taj šljam, razvrat i poroci, ne bismo li se malo osvijestili i jednostavno pokušali nekako drugačije da posmatramo stvari, da radimo ne bi li sve ovo krenulo boljim i pozitivnijim putem.

NN: Dakle, na sceni ćete prikazati jednu realnost i nešto što bi trebalo da bude otrežnjenje, ali da li mislite da će predstavu pogledati oni koji bi trebalo da budu predvodnici te trezvenosti?

Stjepanović: Hoće pogledati, ali to neće nešto naročito uticati na njih. Mi smo radili "Narodnog poslanika" želeći da malo utičemo na poslanike iz Narodne skupštine Republike Srpske, a onda su oni gledali tu predstavu i zezali se. Svako je upirao prst u ovog do sebe govoreći "nisam ja takav, ti si takav" ne shvatajući poentu kompletne predstave, a to je da nam mesari prave politiku, da nam vodoinstalateri vode glavnu riječ u zemlji, da Šekspira lektoriše rudarski tehničar itd. Znači, ako imate nekoga na položaju, možete u ovoj državi sve, a to nas sve zajedno gura u ovo beznađe, očaj i bijedu. Dok svako svom rođaku pomogne, kompletno društvo srlja u jednu propast koja je neminovna. To se sad vidi i to će biti veoma brzo.

NN: Možda smo već propali, ali nam to niko nije rekao?

Stjepanović: Kad sam napisao "Naše dane", to je bilo prije sedam-osam godina, i to je prvobitno bilo zamišljeno kao serija. Naš jedan odlazak u Beč gdje smo igrali predstavu me je otrijeznio, jer sam tamo vidio najpametnije mlade ljude koji bi trebalo da vode ovu državu, a oni su prvi otišli. Sad je ovo već postao egzodus, ovo što se dešava je nešto ravno katastrofi. Bosna i Hercegovina nema radne snage, i to nije samo kod nas slučaj, tako je i u Hrvatskoj i u Srbiji. Ljudi bježe glavom bez obzira, a da pri tome niko ništa ne radi u vladajućim politikama. Njima to u stvari i odgovara. Tako se oni zezaju s nama, kažu zaposlenost je sve veća i veća, a u stvari sve nas je manje i manje.

NN: Kazali ste da ste komad prvobitno zamislili kao seriju. Isti slučaj je bio i sa Vašom monodramom o Petru Kočiću.

Stjepanović: I u prvom i u drugom slučaju seriju nisam bio u mogućnosti da realizujem. Ja sam pokušao sa Kočićem, jer svi se kunemo u njega. Kada dođe onaj nesrećni "Kočićev zbor", puna su nam usta Kočića, a evo ja sam napravio monodramu o njegovom životu i nisam uspio da je odigram više od šest-sedam puta u Banjaluci. Čak sam je nudio školama za jednu marku, eto, samo toliko da pokrijem troškove izvođenja. Međutim, direktor škole koja nosi ime po Petru Kočiću nije bio zainteresovan da djeca koja idu u tu školu pogledaju predstavu o Kočićevom životu. Njega više interesuje škola u prirodi nego život čovjeka po kojoj škola kojom diriguje nosi ime. Sa druge strane, Vlada Republike Srpske, koja je htjela i mogla da napravi seriju o tom čovjeku, prije izbora je kazala jedno, poslije je bilo drugo. Dakle, ne interesuje ih ni Petar Kočić ni njegovo djelo, samo bi da mašu zastavicom sa njegovim imenom, a za njegove ideje i poruke koje je ostavio budućim generacijama, koga briga. Ja sam se obraćao i ministarstvu i kabinetu Vlade, gdje sam govorio da bez našeg igranog programa jednostavno gubimo svoj identitet. Uz dužno poštovanje svih, ne želeći nikog da vrijeđam, mi gledamo turske i hrvatske serije, koristimo njihove riječi i učimo o njihovoj, a ne o sopstvenoj istoriji. To je postalo normalno, ali ne bi trebalo da bude, jer pored toga što učite o drugima, trebalo bi i da njegujete sopstveni jezik i znate o svojoj kulturi.

NN: Da li su stoga kinematografija i dramski program u Republici Srpskoj i dalje mrtvo slovo na papiru i da li je skoro snimljena serija "Meso" incident?

Stjepanović: Sva sreća pa smo napravili "Meso" i nadam se da nećemo na tome da stanemo. Međutim, dok god ne uredimo društvo, takvi projekti ravnaće se sa incidentom. Ovdje se preko rođačkih, stranačkih i prijateljskih veza rješava sve. Znači, neko može da dobije 70 miliona za nešto, zbog raspoloženja onoga koji dijeli. Svi ostali čekaju u redu da naprave film, a budžet za film je, recimo, 50.000 KM, što je smiješno. Tako da nemamo uređeno društvo i nemamo Ministarstvo kulture već 25 godina, jer ovo što postoji je servis da zaposleni u institucijama dobiju plate. Nemamo strategije kulture, nemamo politiku, samo puna usta toga. Prije godinu dana su nešto donosili, a ne vidim da su išta donijeli. Sada će opet pred izbore govoriti da donose nešto drugo i zamajavati nas da će to nešto biti bolje, i tako u krug dok ne potonemo svi skupa.

Komentare na ovu vijest mogu postaviti samo prijavljeni čitaoci.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Molimo vas da vaša iskustva i zapažanja prilikom korištenja aplikacije za komentarisanje podijelite sa nama.

Pošaljite komentar

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije