Dani Komljenu tijelo kao inspiracija

Lijep je osjećaj biti u nizu pjesnika koji su dobili Brankovu nagradu. Samo objavljivanje knjige, a pogotovo nagrada, čine knjigu vidljivijom u odnosu na mnoštvo tekstova na netu, rekao je Dane Komljen, ovogodišnji dobitnik Brankove nagrade.

On će knjigu "Ubica zečeva", koja mu je donijela prestižno književno priznanje, promovisati večeras u 20 časova u Muzičkom paviljonu parka "Petar Kočić" u Banjaluci. Organizator promocije je Kulturni centar Banski dvor.

Dane Komljen je svoje prve pjesme objavljivao na Internetu, slao na razne konkurse, a potom ih 2007. godine i objavio kao knjigu pod nazivom "Ubica zečeva", u izdanju "Art printa" iz Banjaluke.

Dane Komljen rođen je 1986. godine u Banjaluci, gdje je završio gimnaziju, a svoje školovanje je nastavio na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu i student je treće godine režije.

Prema Komljenovim riječima, njegova knjiga ispituje načine na koje možemo da se sporazumijevamo jedni sa drugima, koji ne moraju da budu jezičke logičke prirode i jezika kao sistema.

"Možda postoje neki drugi načini komunikacije manje podložni kontroli, kojima možemo bolje da razumijemo jedni druge", rekao je Komljen o svom poetskom preispitivanju komunikacije i kao vezivno tkivo njegove knjige, odnosno glavnu tematsku okosnicu, naveo tijelo.

"Sve se na neki način vrti oko našeg odnosa prema sopstvenom tijelu i tijelu uopšte."

Komljenova poezija izražava stvari iz svakodnevice na jedan neposredan i ubjedljiv način. On lako uspostavlja komunikaciju s čitaocem, uvlačeći ga u slojevit svijet ljudske osjećajnosti, misli, strahova, svjesnog i podsvjesnog. On se na jedan, u našoj literaturi ne tako čest, način bavi čovjekom kao središtem svoje inspiracije.

Sam Komljen okarakterisao je svoje knjige kao knjige koje nemaju istorijsko-mitološku platformu niti pokušavaju da ilustruju određenu filozofiju.

Kako se pored poezije Komljen bavi i režijom, ove umjetnosti se nadopunjuju kroz njegov rad.

"Ako postoji nešto 'režisersko' u poeziji to je više utisak da tu ima dosta principa montaže kao procesa pravljenja filma. I filmovi koje sam radio na fakultetu kao i pjesme u osnovi ispituju način na koji mi komuniciramo jedni sa drugima", kaže on.

Njegova poezija je u stalnom preispitivanju i istraživanju, što je takođe prisutno i u jeziku i u formi kojima Komljen u knjizi eksperimentiše.

"Ono što mi je zanimljivo su tekstovi koji postoje između određenih oblika, odnosno ne izgledaju ni kao pjesme ni kao proza ni kao eseji, a sa druge strane su vrlo zasnovani na predmetnosti stvari", opisao je Komljen svoja interesovanja i literarne preokupacije, navodeći da su neki od pisaca koji su ostavili jak utisak na njega Sen Džon Pers i Gertruda Stajd.