BANJALUKA - Jasno je da savjeti ne mogu od nekog napraviti pisca, ali otkad se pišu knjige, "stari" pisci savjetuju mlade, a mladi prihvataju te savjete ili se oglušuju o njih.
U srpskoj književnosti najpoznatiji, a vjerovatno i najbolji "savjetnik" je bio Danilo Kiš, koji je zabilježio nekoliko dragocjenih natuknica na koje bi svaki pisac, bio on mlad ili ne, trebalo da se osvrne.
Zaintrigirani tom uvijek aktuelnom temom pitali smo savremene pisce koji žive u Bosni i Hercegovini šta je to što bi oni posavjetovali svojim mlađim kolegama koji su se odvažili upustiti u literarnu avanturu.
Za književnika Ranka Pavlovića pisanje je jednako traganju za istinom i ono čega se mlad pisac na svom prvom koraku ka pisanju treba kurtalisati je san o slavi.
"Treba da se pripremi za velika odricanja jer slast i gorčinu slave doživljavaju samo rijetki, ponekad ona stigne kad umjetnika više nema među živima. Treba računati tek na malobrojne čitaoce, istinske zaljubljenike u književnost, naročito ako se nude knjige pjesama, a blještavilo popularnosti, najčešće kratkovjeke, prepustiti onima koji povlađuju ukusu 'ljubitelja knjige'", rekao je Pavlović i dodao da je odricanje usko povezano sa zadovoljstvom čitanja, kojeg mladi pisac sebi treba da priušti što više, i s druge strane, da nikad ne treba žuriti s obavljivanjem napisanog.
Književnica Ferida Duraković ističe da je u književnosti imala mnogo učitelja, a da su najbolji bili oni koji su odavno mrtvi, a često i oni koji se nikad zvanično nisu bavili književnošću. Nasuprot njih, za nju su najgori učitelji bivali upravo oni iz "književnih voda" jer oni imaju unaprijed zadate predstave kakav bi mladi pisac trebalo da bude.
"Dakle, moj savjet mladim piscima je: 'Čitajte, obrazujte se, pa onda opet čitajte... Čitajte u početku sve što vam dopadne šaka, s vremenom ćete sami shvatiti na šta ne treba trošiti dragocjeno vrijeme. Ako ste informisani i potkovani u književnosti, ako poznajete tokove književnosti (ne samo domaće, naravno), onda ćete biti u stanju da ne dozvolite ni jednom jedinom živom književnom autoritetu da vas omete na vašem jedinstvenom putu u dobru književnost'", zaključila je Durakovićeva.
U svom vlastitom susretu sa književnošću istakla je da joj je uvijek primarno bilo, ne da postane dobar pisac, nego dobar čitalac, "što je u krajnjem rezultiralo dobrom poezijom''.
"Slijedite svoj put po svaku cijenu, uz onaj prvi uslov (čitajte, čitajte, čitajte), a poezija će na kraju prepoznati jesmo li njeni ili smo u nju samo zalutali", naglasila je Durakovićeva.
Za književnika Predraga Bjeloševića pisanje je, prije svega, fascinantna avantura duha u kojoj se dešavaju najteži okršaji sa samim sobom.
"Umjetnost pisanja je drevna visokoestetska i moralna kategorija koja od pisca zahtijeva stalno učenje, usavršavanje vlastitog stila pisanja i vjeru u smisao lijepe riječi. Pisac mora da vjeruje u ono što piše, da uči od klasičnih i savremenih pisaca, ali i da puno istražuje i da se ne obazire na ustaljene kanone i literarne norme jer jedino mladost je čista i osvajačka, često iz neznanja stvara nove vizije i svjetove", kazao je Bjelošević i dodao da u svemu tome bitnu ulogu igra iracionalna spoznaja.
Bjelošević je kao jako bitno naveo da je dobro kada mladi pisac i pored saznanja da se na književnom putu češće biva neshvaćen nego podržan, mnogo češće egzistencijalno ugrožen nego spokojan, ipak odluči da piše.
"Sve je do sada napisano i sve su forme iskušane. Ukoliko te to ne obeshrabri, te odmah odustaneš, što je najčešće sasvim ispravan potez, nastoj da svoju avanturu uskladiš sa svojim bićem, svojom prirodom. Ali, ti ne znaš ni za šta si, ni kakav si. Pokušaj da to saznaš, to je mnogo važnije od pitanja da li ćeš biti pisac ili nećeš biti", istakao je književnik Ranko.
Književnik Ranko Risojević je svoje savjete upućene mladom piscu sažeo u nekoliko esencijalnih:
"Svaku od knjiga piši kao da ti je posljednja i kao da će je procjenjivati žiri koji odlučuje o tvojoj egzistenciji. Pisanje je težak fizički posao, nastoj na vrijeme da stekneš kondiciju. Na kraju, kao na početku, nema uputstava, pisanje je individualna avantura kroz koju stičeš samopouzdanje i neprijatelje. Sada sve ovo zaboravi kao što treba zaboraviti i vaskoliku lektiru - odrastao si, majčin sine - piši!"
Književnik Goran Samardžić je istakao da bi suština savjeta bila da mladi pisac radi sve suprotno od onog što je on radio, a to se posebno odnosi na radne navike.
"Sinoć sam čitao tekst Orhana Pamuka u kojem on kaže da već 30 godina radi po deset sati dnevno i obeshrabrio sam se. Ja sam u životu malo vremena posvetio pisanju, a to govori i moj opus koji je mogao biti i veći", rekao je Samardžić i dodao da nije pobornik drakonskih mjera, ali da treba naći pravu mjeru i da mladi pisci treba da razviju disciplinu i da ne žale odbaciti ono što ne valja.
Čitaj knjige na što više jezika
Ranko Risojević potcrtava da je pisanje veoma mukotrpan posao i da u tom spoznajnom procesu najviše pomaže dugo, temeljito čitanje.
"Nastoj da pročitaš sva klasična djela. Čitaj svete knjige, ako možeš na maternjem i nekom drugom jeziku. Engleski je obavezan. Ne potcjenjuj i ne precjenjuj svoje savremenike. Prije nego što nešto objaviš, doturi nekome da pročita i da ti kaže svoje mišljenje," rekao je Risojević, dodavši da su prva stepenica uspinjanja književni časopisi i da je prvu knjigu često bolje sakriti i od samog sebe nego je objaviti.