Vizuelna umjetnost

Dario Drinić iz Gradiške: Proizveli smo remekdjela, ali ih ne cijenimo

Dario Drinić iz Gradiške: Proizveli smo remekdjela, ali ih ne cijenimo
Foto: N.N. | Dario Drinić iz Gradiške: Proizveli smo remekdjela, ali ih ne cijenimo

GRADIŠKA - Veliki korak u očuvanju narodne baštine, njenom otimanju od zaborava i u afirmisanju bogate i duge tradicije srpskog stanovništva, učinio je Dario Drinić iz Gradiške.

Naime, ovaj dvadesetšestogodišnji momak već šest godina sakuplja narodne nošnje i stare fotografije koje svjedoče kako je izgledao narod s područja Lijevča polja.

Sakupljanje narodnih nošnji počelo je sasvim slučajno, priča Drinić, potom je postalo interesantan hobi, da bi na kraju dobilo svoj konačan okvir u Zavičajnom muzeju u Gradišci.

"Prvu bošču  oglavlje udate žene  dobio sam na poklon prije otprilike šest godina. Taj komad nošnje bio je povod da pokušam prikupiti kompletnu nošnju Lijevča polja. U tome sam i uspio. A poslije sam se okrenuo prikupljanju narodnih nošnji banjalučke okoline. Ukupnu zbirku čini dvadesetak kompletnih nošnji Lijevča, Potkozarja, Zmijanja, Kupresa, Janja i Imljana, a uz nošnje sam prikupio i odgovarajući nakit", navodi Drinić, koji je završio Bogoslovski fakultet u Beogradu te školovanje nastavio na Filozofskom fakultetu u Banjaluci.

Sam proces prikupljanja nošnji prilično je složen, te mu je za kompletiranje jedne nošnje iz Lijevča trebalo više godina, budući da se potrebni primjerci kriju u različitim domovima.

"Pregaču nađemo tamo, zubun ovamo... to je proces, dug proces. Neki krajevi su zahtijevali pomoć mojih prijatelja. Takav slučaj bio je s Kneževom, gdje kompletiranje te nošnje ne bi bilo moguće bez pomoći Ranka Ždere, doktora veterine i zaljubljenika u čuvanje baštine i čovjeka, koji je na terenu. Dakle, proces zavisi i od kraja i tipa nošnje koju sakupljate. Zavisi i od sreće", navodi ovaj mladi teolog.

Ljudi koji se susreću s njegovim radom mišljenja su da su u pitanju prilično neobična interesovanja, koja nisu "moderna".

"Ja se ne dam smesti. Prava vrijednost je uvijek moderna. Povremeno sam bio iznenađen reakcijama starijih koji se čude što neko sakuplja te 'krpe'. Žao mi je što narod koji je bio sposoban da proizvede takva remekdjela ne cijeni svoju bogatu baštinu", kaže Drinić, čiji plod ličnog truda i angažmana doprinosi očuvanju dijela srpske istorije.

Logičan slijed ovog posla bio je i pisanje knjige koja je objavljena ove godine pod naslovom "Narodna nošnja u Lijevču polju".

On naglašava da su do sada postojali samo parcijalni radovi na ovu temu i da je njegova knjiga prvo kompletnije djelo objavljeno tokom posljednjih nekoliko decenija.

Plan je da bude objavljen i jedan album narodnog života Lijevča, u kojem bi se nalazile zanimljive fotografije sa posebnim osvrtom na period do Drugog svjetskog rata.

"Što se tiče budućih projekata, trenutno sam angažovan na pisanju knjige o čuvenom gradiškom proti Dušanu Subotiću, kojeg su ubile ustaše 1941. godine, a kojem će u gradskom parku na proljeće biti podignut i spomenik", kaže Drinić.

Želja mu je da nošnju pokloni svom gradu Gradišci, kada se steknu određeni uslovi, te da ona bude izložena kao stalna postavka Muzeja.

No, ima još jednu skromnu želju  da mu ne nestane tema i projekata za rad.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije