Vizuelna umjetnost

Janković: Zelenkovac diše posebnim kulturnim životom

Janković: Zelenkovac diše posebnim kulturnim životom
Janković: Zelenkovac diše posebnim kulturnim životom

Boro Janković, slikar i spisatelj koji već 30 godina živi i stvara na Zelenkovcu, odavno je postao simbol ovog mjesta.

Tu je 1988. Duško Trifunović svečano otvorio galeriju "Zašto nije otišao Boro", koju je krstila Dara Sekulić. Po Borinoj ideji i u njegovoj organizaciji Zelenkovac diše posebnim kulturnim životom, a najveća manifestacija tog tipa jeste Međunarodni džez festival, koji se po 15 put otvara danas, a traje do 26. jula. Na fesivalu će svirati "Killo killo banda", "Candye Kane", Toni Kitanovski, "Zoster" i drugi. Cijena dnevne ulaznice košta  pet KM, a ulaznica za sve dane festivala zajedno sa kampom 20 KM. Svakog dana trajanja festivala takođe je organizovan prevoz iz Banjaluke, a cijena povratne karte je osam KM.

"Ovaj festival je u pravom smislu riječi međunarodni. Imamo više bendova izvana, imamo jedan bend iz Amerike, zatim dva iz Francuske, iz Srbije, iz Slovenije, sa domaćim bendovima ukupno 15 izvođača. Mnogo veći akcenat stavili smo na džez, za razliku od prethodnih godina gdje smo imali dosta bendova iz drugih žanrova iz razloga da se populariše festival. Bolje smo opremili sam ambijent, novi stejdž, nova oprema, novi tim ljudi koji to radi, tako da smo ove godine u nekom novom ruhu", rekao je Janković za "Nezavisne novine".

NN: Koliko je bilo teško, s obzirom na to koliko se ulaže u kulturu, organizovati ovaj festival i da li su iste poteškoće prisutne kao pri pokretanju džez priče na Zelenkovcu prije 15 godina?

JANKOVIĆ: U startu je sve teško. Rodi se ideja, želja, stvori se nekakav ambijent, entuzijazam i onda se to nekako gura. U početku iz tih nekih emotivnih razloga, odnosno razloga nekakve pripadnosti itd., a onda kada se krene dalje, to pređe u tradiciju i počne se raditi malo i sa iskustvom i rutinski, no za kulturu je uvijek teško tražiti novac. Nešto se tu iščupa, ali dosta je to jadno ako se ne snalaziš sam, ako nemaš prijatelje, ako nemaš sponzore i snagu neku nadljudsku. Ove godine smo uspjeli da okupimo prijatelje festivala. Uz opštinu Mrkonjić Grad, festival je najviše podržala američka ambasada, zatim fabrika "Silikon" iz Mrkonjić Grada i neki manji fondovi. Zahvaljujući prijateljima i sponzorima taj se festival i održava, naravno i zahvaljujući našem trudu i radu. Nažalost, iz tijela koja nazivamo ministarstvima kulture nema podrške, ta sredstva bi bila i najpotrebnija ovom narodu, međutim kako ih nema, borimo se kako znamo i možemo.

NN: Koliko je festival poboljšao turizam Zelenkovca i opštine Mrkonjić Grad?

JANKOVIĆ: On to čini svake godine. Konstantno se povećava interesovanje, pogotovo od kad to ozbiljnije organizujemo i kako je festival prešao u tradiciju. U potpunosti je veća potražnja za ovim mjestom. Sad već nemamo mjesta da smjestimo sve zainteresovane i smještamo ih u selima okolo. Svakako doprinosi i povećava turizam ne za 100, već za 200 odsto.  Ova manifestacija može prerasti i u mnogo veću, ali tu treba jedna opšta strategija, jedna opšta ozbiljnost i društveni pristup institucija koje su plaćene da to rade, odnosno predviđene da rade i turizam i kulturu, ali mi ne možemo sjediti i čekati da se toga neko sjeti.

NN: Pored Džez festivala, na šta ste Vi nakon trideset godina boravka na Zelenkovcu posebno ponosni po profesionalnom i ličnom pitanju?

JANKOVIĆ: Ponosan sam na to da sve oko Zelenkovca ide lijepo i svojim tokom. Ponosan sam naravno i na privatnoj osnovi, imam troje djece.

NN: Kada ste prije trideset godina došli na Zelenkovac, ljudi su Vas svakako gledali, čak su i predlagali Vašem ocu da Vas se odrekne. Koliko se mišljenje ljudi o Vama promijenilo za sve ovo vrijeme i kako Vi nakon toliko godina boravka u prirodi gledate na život i ljude?

JANKOVIĆ: Gledaju me apsolutno drugačije jer je Zelenkovac postao kao jedan veliki organizam koji  ljudima nudi obalu. Mi imamo zaposlenih stalnih pet radnika, u toku trajanja festivala od 30 do 50 zaposlenih. Imamo odnose sa lokalnom zajednicom u smislu da kupujemo od njih sav materijal, da se tu kreću ljudi, da ostavljaju novac. Samo to je doprinijelo da ljudi ozbiljnije gledaju, a sa druge strane, kada su vidjeli da sam bio toliko lud da ostanem ovdje 30 godina i uporno radim ono što radim, vidjeli su da je ta ideja bila dobra, pogotovo ako se vide rezultati i efekti, a najveći efekat je jer nam dolaze ljude iz cijelog svijeta, čak i iz nekih zemalja koje prije nisam znao ni da nađem na karti.

NN: Da li je neki susret iz mnoštva ljudi, koliko je prošlo kroz Zelenkovac,  ostao poseban u Vašem sjećanju?

JANKOVIĆ: Prvi susret sa književnicom Darom Sekulić, na početku ovog svega, za mene je nezamjenjiv, a sve ostale u rangove i ljestvice teško je svrstati. Dolazili su Duško Trifunović, Milić od Mačve, Bora Đorđević, Rambo Amadeus... i svi su ostavili nekakav trag, ali ovaj prvi sa Darom koja je rekla kako to može da ide i njen iskreni odnos prema ovoj prirodi označio je Zelenkovac i na neki način plasirao ovu priču.

NN: Šta se kod Vas trenutno događa na planu umjetnosti?

JANKOVIĆ:  U posljednje vrijeme sam bio preokupiran, spustio sam se malo na zemlju i odlučio da uredim ovaj prostor da bude prihvatljiv za ljude, ali i za umjetnički rad. Dakle, u skoroj budućnosti biće kako više vremena, tako i prostora i ambijenta da se posvetim isključivo pisanju i slikanju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije