Vizuelna umjetnost

Miško Šuvaković za "Nezavisne": Savremena umjetnost je u biti politička

Miško Šuvaković za "Nezavisne": Savremena umjetnost je u biti politička
Foto: Velibor Tripić | Miško Šuvaković za "Nezavisne": Savremena umjetnost je u biti politička

Permanentnu krizu kapitalizma i nacionalnih država, mlađe generacije su doživele kao potvrdu da je nešto u prošlosti izgubljeno, što ponovo treba spoznati i otkriti.

Možemo reći da veliki broj umetnika danas na jugoslovenskim i istočnoevropskim prostorima zapravo pokazuje interes za prošlost ili za tu neposrednu prošlost socijalističke Jugoslavije. Ovako je veliku zainteresovanost za izložbu "Was ist Kunst Bosnia and Herzegovina/Heroji 1941-1945" slovenačke grupe "Irwin", objasnio teoretičar umjetnosti i ugledni univerzitetski profesor iz Beograda Miško Šuvaković. Šuvaković je, naime, prošle sedmice u Muzeju savremene umjetnosti Republike Srpske svečano i otvorio ovu izložbu, da bi dan kasnije pred velikim brojem prisutnih održao i predavanje o grupi "Irwin" i postavci koja obuhvata stotinak portreta slikanih za vrijeme soc-realizma (1948-1953), ovaj put izloženih u prepoznatljivom "Irwin" ramu. Povodom svega nabrojanog, Šuvaković je za vrijeme boravka u Banjaluci govorio i za "Nezavisne".

NN: Da li originalnom umjetnošću, da li rekonstrukcijom i dokonstrukcijom već postojeće umjetnosti (što je slučaj i sa ovom izložbom) ili teorijom, grupa "Irwin" uvijek djeluje u odnosu na određeni društvenopolitički kontekst?

ŠUVAKOVIĆ: Oni su pre svega umetnici. Kada su se pojavile određene teoretske kompozicije, one su bile vezane za njihov umetnički rad. Znači, one su deo njihove prakse, a ono što "Irwin" karakteriše, kao i celokupni pokret "Neue Sloveniche Kunst", zapravo i jeste lociranje umetničke prakse u konkretni društvenopolitički prostor. Oni se javljaju sa prvim velikim krizama realnog, odnosno samoupravnog socijalizma u Jugoslaviji, sa onim pojavama koje su bliske pojavama perestrojke u Sovjetskom savezu, ciničkom realizmu u Kini i previranjem u celoj istočnoj Evropi koje je označavalo kraj jednog istorijskog perioda. U tom smislu, njihova radnja imala je karakter nekakvog umetničkog i estetskog, a sa veoma eksplicitnim političkim konsekvencama, simptomima. Ono što je grupa "Lajbah" radila u muzici, oni su u slikarstvu kada je savremeno ili tada moderno društvo pokazivalo svoje krizne naprsline, a to je značilo suočavanje sa krizom i krajem totalitarnih režima.

NN: Interesantno je da su izložene slike u MSU RS upravo iz vremena tog režima, koji je odbacivao da se nazove totalitarnim. No, sve to, kao i izložene slike, prošlo je, kako ste kazali, kroz više faza zaborava?

ŠUVAKOVIĆ: Šezdesetih godina umetnost socijalističkog realizma je nestala, pojavile su se druge formacije, modernizam ili nešto što se danas povremeno naziva socijalistički modernizam s apstraktnom umetnošću. Pojavile su se metaforične, apstraktne skulpture i one su imale neki naslov koji je odgovarao revolucionarnom elanu, ali zapravo, ove vrsta izraza realističke umetnosti nije bilo. I to je bio zaista prvi veliki, duboki zaborav i na tom zaboravu nisu radili samo umetnici, to je i posledica promene kulturalne politike koju je država sprovela i koja je dovela na neki način do nestanka toga. Zatim, drugi zaborav bi svakako bio sa dobom poznog socijalizma, a to je značilo onaj period pre svega osamdesetih godina, kada je izgledalo da su ideje socijalizma i socijalističkog društva prevaziđene i da se taj društveni poredak napušta. Treći sloj koji bi bio važan za socijalističku Jugoslaviju ili ostatke socijalističke Jugoslavije su svakako ratovi devedesetih godina, kroz koje se konstruišu nacionalne države. Nacionalne države u sebi su imale na neki način suprotnost jugoslovenstvu i nadnacionalnim principima. Imale su, takođe, otklon od realizma ili žudnju za dostizanjem sveta i uključivanjem u globalnu umetničku produkciju i to je na neki način bilo konačno, posebno zato što je to vreme rušenja partizanskih spomenika. U tom smislu je početkom dvehiljaditih zaista izgledalo da je to jedna izgubljena, napuštena, prevaziđena prošlost, ali uvek vremenska distanca, a posebno velike ekonomske krize, dovde do onoga što se sa negativnim kontekstom pominje u politici, a to je jugonostalgija. I to je zanimljiv fenomen, koji se nije pojavio samo kod savremenika socijalističke Jugoslavije, nego se pojavio i kod mlađih generacija koje nisu poznavale državu.

NN: Izložba je otvorena 29. novembra, na Dan bivše republike, koji je bio u blizini 1. decembara, stogodišnjice osnivanja Kraljevine SHS, potonje Kraljevine Jugoslavije... Koliko su pomirene, kako u političkoj, tako i u umjetničkoj javnosti, ove dvije Jugoslavije?

ŠUVAKOVIĆ: Blizina ta dva termina je zaista izazovna da se ponovo neke stvari preispituju. Na neki način te dve Jugoslavije se drže drugačije u ideološkim registrima dnevne politike, a drugačije u registrima istorije umetnosti i istorije kulture. Bez obzira na političku i društvenu razliku između ta dva politička sistema koji su činili Kraljevinu Jugoslaviju, odnosno socijalističku Jugoslaviju, oni čine određeni istorijski kontinuitet. Bar što se tiče kulture, kulturalne proizvodnje, umetničke proizvodnje, tu postoje kontinuiteti, jer ne treba zaboraviti da su među najvećim soc-realističkim slikarima upravo bili slikari koji su formirani u doba kraljevine, bilo kao slikari koji su podržavali kapitalistički, buržoaski sistem ili oni koji su imali kritički stav. Drugim rečima, ta vrsta kontinuiteta Jugoslavije, bez obzira na politički format, nešto je što svakako treba uzeti u obzir.

NN: Jednom ste kazali da je današnji populizam isto što su bili nacizam i fašizam tridesetih godina prošlog vijeka, ne nazvavši direktno populizam fašizmom ili nacizmom. Da li će stoga populizam proći, kao što je 1945. godine prošao nacizam i fašizam?

ŠUVAKOVIĆ: Veoma je teško odrediti politički identitet vremena u kome živimo. Postoje nekakvi procesi u poslednjoj deceniji koji govore zapravo o dominantnom kretanju desno. To kad govorim, ne govorim samo o prostorima nekadašnje Jugoslavije, nego na globalnom planu. Ti procesi na neki način podsećaju na ono što se dešavalo tridesetih godina. Neoliberalna ideja otvorenog društva, bilo da je hvalimo ili da je kritikujemo, na neki način se napušta i mi se suočavamo sa zatvorenim društvima u smislu pokretljivosti ljudskog života. SAD žele da prave zid sa Meksikom, fenomen Čečenije u današnjoj Rusiji više ne postoji, tu su i mađarski zidovi, pojačavanje graničnih kontrola i nadzora, a i sama ideologija partija koje se bore za zatvaranje i nemogućnost preseljavanja, čini zapravo jednu klaustrofobičnu situaciju i jačanje nacionalnih država. Danas je borba za glasačka tela i više se zapravo ne može govoriti ni o ideologijama političkih partija, već o ad hok konstruisanim zajednicama u odsustvu ideologije. Ta odsutnost ideologije zapravo čini dominantnim populizam koji postoji kroz medije i koji stvara jednu mrežu kulture zabave, kulture potrošnje, na mestu očekivane društvenosti i to je nešto što čini novi trenutak posebnim i drugačijim od tridesetih godina, a opet u toj gotovo fanatičnoj težnji za zatvorenošću čistim etničkim državama čini ga zastrašujućim.

NN: Gdje je u toj priči umjetnost danas?

ŠUVAKOVIĆ: Umetnost se danas suočila sa konfliktom i veliki deo savremene umetnosti se više ne naziva ili ne zasniva na medijima koji su umetnički. Zasniva se na medijima masovne komunikacije, kulturalnim tragovima, dokumentima. Vi ovde vidite da je jedini umetnički učinak grupe "Irwin" nešto što nisu slike, nego ramovi, ili još važnije, učinak je preuzimanje tih portreta iz Muzeja revolucije, koji su postavljeni u kontekst savremene umetnosti. Najveći deo savremene umetnost, kako je rekao jedan američki teoretičar, teži povratku realnom, a opet najveći deo tog povratka realnog je vezan za različite oblike politike. Politika je na neki način postala tema, ali i medij savremene umetnosti i savremena umetnost je u biti politička.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije