Izložba "Was ist Kunst Bosnia and Herzegovina/Heroji 1941-1945" poznate slovenačke grupe "Irwin" biće otvorena u Muzeju savremene umjetnosti Republike Srpske večeras s početkom u 19 časova.
Riječ je o portretima narodnih heroja iz vremena Narodnooslobodilačke borbe (NOB), koji se već osam decenija čuvaju u depoima sarajevskih muzeja. Izložba je, naime, i nastala kao rezultat saradnje s Historijskim muzejom BiH, a nešto više o samoj postavci, uoči otvaranja, za "Nezavisne" govorila su tri člana "Irwina" Miran Mohar, Borut Vogelnik i Roman Uranjek.
NN: Otvarate izložbu na dan koji je za vrijeme bivše Jugoslavije obilježavan kao dan republike. Kakav je danas odnos prema ovom datumu i nasljeđu NOB-a u bivšim jugoslovenskim republikama?
VOGELNIK: To da se izložba otvara na bivši dan republike nije nikako bio naš zahtjev. To nije slučajnost, ali mi nismo odlučivali o tome. Istina je da nismo toliko pridavali pažnju datumima, a što se tiče današnjeg pogleda na zbivanja iz NOB-a, oni su različiti u različitim državama koje su nekada bile jugoslovenske republike. De fakto, u Sloveniji oštrih preloma nije bilo u toliko jakim razmjerama kao u nekim drugim republikama gdje su političke promjene bile puno radikalnije, stoga mislim da je u dobrom dijelu populacije u Sloveniji pogled na NOB prilično pozitivan, mada ima i drugačijih mišljenja, polemika, razilaženja i konflikata.
NN: Kako je došlo do saradnje grupe "Irwin" s muzejima u Sarajevu i Banjaluci?
URANJEK: Naša saradnja sa Saritom Vujković je počela prije nekoliko godina, kada smo se upoznali, a pošto su Borut i Miran ranije radili izložbu u Sarajevu i sarađivali s Historijskim muzejom BiH, oni mogu reći i kako je došlo do te saradnje.
MOHAR: Otprilike, prije osam godina Mihael Fer i Asja Mandić su nas pozvali u Sarajevo i realizovali smo izložbu "Treasures of Socialism". Tada smo našli portrete heroja NOB-a u depou Muzeja revolucije u Sarajevu i već tada smo razmišljali o tome da uradimo ovakav projekat. Prije tri godine predložili smo Historijskom muzeju BiH i Muzeju savremene umjetnosti RS da uradimo izložbu ovih portreta s našim okvirima. Tada smo se dogovorili da ova izložba bude saradnja dva muzeja iz Sarajeva i Banjaluke. Mi smo prvu izložbu van Slovenije imali upravo u Bosni i Hercegovini 1985. godine, a u Sarajevo smo dolazili čak i za vrijeme rata.
NN: Da li su sve izložene slike iz perioda socijalnog realizma?
VOGELNIK: U pravu ste kada kažete da je ovdje u pitanju soc-realizam, ali je isto tako istina da je soc-realizam prestao biti oficijelna umjetnost kada su nastajale ove slike. Kolekcija je stvarana od 1948. do 1953, a već 1948. za vrijeme Rezolucije Informbiroa i razilaženja sa Sovjetskim Savezom počelo je i odstupanje od soc-realizma, tako da je de fakto ova kolekcija kada je završena bila problematična u smislu stila i pristupa umjetnosti. Te slike je trebalo da budu dio stalne postavke Muzeja revolucije, a nikad to nisu postale. To je samo jednom pokazano pedesetih godina prošlog vijeka i onda gurnuto u depoe. Čak ni Jusuf Hadžifejzović, koji je kao umjetnik radio u depoima u Sarajevu, nije znao za ovu kolekciju.
NN: Ta kolekcija, međutim, dobila je prepoznatljivi "Irwin" ram...
URANJEK: Godinu dana nakon osnivanja "Irwin" grupe, negdje 1984, mi smo već definisali da "Irwin" slika ima ram. Ram je, dakle, dio "Irwin" slike. Ramovi za ovu izložbu na uglovima imaju dijelove reljefa značajnog slovenačkog vajara Stojana Batiča i tu se već prekida sa soc-realizmom i ide se u neki modernizam. On je prvi u Sloveniji prekinuo sa soc-realizmom i tada su se čak i protesti događali ispred njegovih skulptura.
NN: Da li su ta miješanja stilova zapravo najveća draž rekonstrukcije i dokonstrukcije kojom se vi bavite?
MOHAR: Što se tiče različitih stilova, o njima je ovdje teško govoriti. Ovi ramovi mogu biti sasvim zamislivi i u viktorijanskom vremenu. Mislim da se ovaj tip okvira naziva viktorijanskim okvir. Slikama, takođe, ako skinemo petokrake, to su čisti portreti i realizam 19. vijeka.
NN: Kada već pričamo o slikarstvu bivše Jugoslavije, čini mi se da je Mića Popović jedini slikar tog perioda koji je bio zabranjivan. Sa druge strane, u literaturi imamo mnogo primjera zabrane, tu je i crni talas u filmu, kasnije i u muzici, konkretno grupa "Lajbah", s kojom ste i sarađivali... Da li je u slikarstvu bilo najmanje zabrana jer je išlo sistemu niz dlaku ili je nešto drugo u pitanju?
VOGELNIK: Ako zabranjivanje ne shvatamo doslovno, ako ga uzmemo kao dejstvo da nešto iščezne iz vidjela i da nešto ne može doći na sliku, to se zapravo događalo sve vrijeme. Mi imamo takva iskustva, da je vršena presija da se nešto ne dogodi i sistem je funkcionisao na personalnoj razini kroz pritiske umjetničke sredine i medija.
NN: Vi ste se mnogo bavili i pitanjem funkcionisanja umjetničkog sistema u istočnoj Evropi u odnosu na sistem na Zapadu. Koje su osnovne razlike?
VOGELNIK: Mi smo se, de fakto, bavili tim pitanjem i nedvojbeno smo došli do odgovora gdje je razlika. Razlika je nedvojbeno u diskripciji, refleksiji i interpretaciji umjetnosti. Ovdje egzistira očita razlika. Na Zapadu je umjetnički sistem pokriven od strane stručnjaka do tolike mjere da je veoma lako stvoriti generalnu sliku umjetničkog zbivanja i sliku o umjetnicima koji pokrivaju teren i njihovo uključenje u internacionalnu naraciju. Na ovim prostorima bili smo daleko od toga.
MOHAR: Umjetnički sistem na Zapadu je razvijen kroz sve elemente. Recimo, imamo muzeje, kolekcionare, izdavanje teorije, njenu produkciju i savremena umjetnost funkcioniše dobro kao školski sistem. U istočnoj je postojala velika dihotomija između kvaliteta umjetniče produkcije i institucija i mi smo na to upozorili u nekim našim projektima.
URANJEK: Na Zapadu jednostavno postoji mnogo art magazina i izdavača, tako da se u tom društvu priča o umjetnosti i ti kao zaljubljenik u umjetnost to čitaš, dok mi ništa nismo znali o istočnoj Evropi. Ti u istočnoj Evropi nemaš dobre načine da umjetnik dođe na vidjelo. Poznaješ samo predstavnike jedne nacije, ali ne i umjetnike individualce.
NN: Romane, kako ste Vi kao individualac iz Slovenije zadovoljni saradnjom s Radenkom Milakom na izložbi "Univerzitet katastrofe", koja je predstavljala BiH na Venecijanskom bijenalu prošle godine?
URANJEK: Za mene jako pozitivno iskustvo. Izložba je imala jako veliki odjek u Evropi. Bilo je mnogo pozitivnih reakcija, ali i onih koje su bile problematične.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.