Prosječan posjetilac muzeja se u pravilu pred umjetničkim djelom zadržava 11 sekundi. Mnogi već na izlasku iz muzeja zaborave šta su vidjeli. To je sad dokazala i jedna studija.
Što više posjetilaca, to je bolja izložba. Prema toj devizi se već godinama povode velike muzejske kuće širom svijeta. Ako se ispred muzeja na nalazi red od barem nekoliko stotina metara, mediji će izložbu hladno nazvati "solidno posjećenom", a ne "senzacijom". Kako se konzument umjetnosti osjeća u toj gužvi, dosad se nije pitao niko.
Ali, kako je pokazala studija njemačkog kulturologa Martina Trendlea, što je veći broj posjetilaca neka izložba zabilježila, to je manji broj posjetilaca koji je od te izložbe zaista nešto i zadržao i u intelektualnom smislu profitirao. Rezultat muzejske struke i pomutnje je taj da prosječni posjetilac pred umjetničkim djelom provede svega 11 sekundi. Izuzetak su najpopularniji izlošci neke zbirke ili izložbe. Svakom ko je posjetio neku od većih svjetskih galerija ili muzeja je taj fenomen poznat. U ustanovama poput "Luvra" ili "Ufizija" redari čak regulišu i ulazak u prostorije s najpoznatijim djelima.
Posjetilac se, osim nekih fragmenata, već pri izlasku iz muzeja ne sjeća većine onoga što je vidio. Koliko je uopšte moguće "saživjeti" se s nekim remek-djelom usred neopisive gužve i u kakofoniji glasova na najrazličitijim jezicima?
Poznavaoci umjetnost ne doživljavaju intenzivnije nego manje obrazovani
"Posjetioci muzeja trebaju mir. Komunikacija za vrijeme pregledavanja umjetničkih djela negativno utiče na percepciju", kaže Trendle.
On smatra da bi muzeji stoga iz temelja trebalo da preispitaju svoj koncept. "S jedne strane, muzeji bi trebalo da budu mjesto za socijaliziranje, ali bi u prvom redu trebalo da budu mjesta gdje se uživa u umjetničkim djelima", kaže Trendle.
Njemački kulturolog je do rezultata, koji su ovih dana objavljeni u stručnoj štampi, došao nakon dugotrajne i dijelom vrlo složene studije. Posjetioci muzeja koji su učestvovali u ispitivanju bili su, naime, prisiljeni nositi posebnu opremu koja je mjerila aktivnosti mozga za vrijeme šetnje muzejom. Elektronski impulsi potvrdili su i posebne reakcije ne poznata umjetnička djela.
Tako su posjetioci Muzeja "Kunst" u švajcarskom Sent Galenu pred svjetski poznatom slikom Endija Vorhola "Campbell Soup" doživljavali pravi "mentalni vatromet".
Trendleova studija je pobila još jednu predrasudu: pozavaoci i obrazovani posjetioci umjetnost ne doživljavaju, kako se to dosad mislilo, intenzivnije nego manje obrazovani.
"Onaj ko malo zna, umjetnost doživljava slično kao i dobro informisani", zaključuje on.
Dobar primjer
Kao primjer dobro postavljene izložbe Martin Trendle, njemački kulturolog, navodi paviljon Ujedinjenih Arapskih Emirata na prošlogodišnjem "Bienaleu" u Veneciji. Kurator ovog paviljona umjetnička djela je odvojio pregradnim zidovima, što je posjetiocu omogućilo da se bolje usredotoči na pojedina djela.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.