Vizuelna umjetnost

Salvador Dali, ekscentrik svjestan svoje besmrtnosti

Salvador Dali, ekscentrik svjestan svoje besmrtnosti
Salvador Dali, ekscentrik svjestan svoje besmrtnosti

Salvador Dali, čuveni španski slikar, jedan od najistaknutijih nadrealista i najvećih slikara 20. vijeka, uzdrmao je temelje te umjetnosti.

Rođen 11. maja 1904. godine, kao Euhenio Salvador Felipe Hasinto Dali, smatrao je da samo značenje njegovog imena Salvador ukazuje da je sudbinski predodređen da spasi slikarstvo od mediokritetskih katastrofa moderne umjetnosti.

Ovaj nevjerovatni genije kombinovanjem najheterogenijih detalja, koji su često dati u prostorno deformisanim odnosima, ali slikani realističnim načinom, konstruisao je iracionalan i sablastan svijet vizija iz grozničavih snova i halucinacija.

To svjedoče njegova djela "Ustrajnost sjećanja", "Žirafa u plamenu", "Gala", "Slutnja građanskog rata" i "Posljednja večera".

Čovjek koji je prošao kroz faze futurizma, kubizma i apstraktnog racionalizma, na kraju se sasvim predao nadrealizmu, uvijek crtežom izvedenim do perfekcije.

Njegov enormni talenat donio mu je svjetsku slavu, koje je i te kako bio svjestan.

"Svako jutro kada se probudim, osjetim izuzetnu radost - radost što sam ja Salvador Dali - i pitam se šta će novo i lijepo ovaj Salvador Dali danas postići", izjavio je Dali.

Umjetnik koji je ilustrovao Dantea i Servantesa u svojim knjigama i intervjuima isticao je, bez rezerve, veličinu svoga genija.

Dali je rođen u mjestu Figeres, u Kataloniji. Njegov otac, don Salvador, bio je javni bilježnik i ateista, a njegova majka Ana Marija bila je odana katolkinja.

Njegov stariji brat, koji se, takođe, zvao Salvador, umro je devet mjeseci prije umjetnikovog rođenja.

Slavni slikar je kasnije napisao da se bolesno identifikovao sa svojim imenjakom i da je imao neopisivo veliku potrebu za pažnjom.

Prema tvrdnjama iz njegove autobiografije "Tajni život Salvadora Dalija" (1942), Dalijevo djetinjstvo bilo je obilježeno halucinacijama i neobično jakim emocionalnim iskustvima, iz kojih su kasnije oblikovani mnogi njegovi snovi i opsesije.

Godine 1929. seli se u Pariz i službeno postaje nadrealista. Te iste godine napravio je svoj prvi nadrealistički film "Andaluzijski pas" zajedno sa rediteljem Luisom Bunuelom. Film je šokirao javnost prizorima kao što je onaj kada britva reže oko.

Slikar je iste godine imao i izložbu u Parizu, sa koje je prodato svako izloženo djelo.

Predgovor izložbenog kataloga napisao je Andre Breton, osnivač nadrealizma, i tako potvrdio njegovo članstvo u grupi.

Tokom tridesetih godina prošlog vijeka Dali je naslikao većinu svojih najpoznatijih djela. Neka su izazvala pravi šok, poput "Velikog masturbatora" i "Goruće žirafe".

Godine 1948. vraća se u Španiju i od tada uglavnom živi u Port Ligatu, blizu njegovog rodnog mjesta.

Ipak, znao je često posjećivati Njujork i Pariz. Njegova kasnija djela su realnija nego prijašnja, a njihov glavni motiv bila je Dalijeva žena i muza - Gala.

Takođe, naslikao je djela sa religioznim motivima kao "Raspeće" (1954) i Sakrament posljednje večere (1955).

Iako su njegova posljednja djela bila nepopularna kod kritičara, postala su izuzetno popularna među publikom.

Zanimljivo je da je, osim slonova i satova, jaje jedan od čestih Dalijevih motiva. On jaje povezuje s nečim očinskim i interauternim, a koristi ga kako bi simbolizovao nadu i ljubav.

Drugi dio njegove autobiografije, "Dnevnik jednog genija", objavljen je 1965. godine.

Dali je umro od prekida rada srca u Tore Galaeti, 23. januara 1989. godine, dok je slušao svoje omiljeno djelo, Vagnerovu operu "Tristan i Izolda", u 84. godini.

Sahranjen je u muzeju, koji je osnovao 1974. godine u rodnom mjestu. U testamentu je svu svoju imovinu i umjetnička djela ostavio Španiji.

Djetinjstvo

Zanimljivo je da je Salvador Dali kao šestogodišnjak želio biti kuvarica, uporno insistirajući na ženskom rodu imenice, a sa sedam čak Napoleon. Nakon toga je upoznao slikarstvo i naslikao svoju prvu sliku, da bi ubrzo krenuo u školu crtanja.

Komentarišući polazak u školu, Dali je kasnije rekao: "Od tada, moje su ambicije neprestano rasle, a s njima i megalomanija. Danas jedino želim biti Salvador Dali i ništa više."

Stvaralaštvo

Dali je tokom života naslikao više od 1.500 slika, a bavio se i dizajnom, skulpturom, fotografijom te snimanjem filmova i izradom crtanih filmova u saradnji s Voltom Diznijem.

Godine 1931. slika, prema mišljnju mnogih, svoju najpoznatiju sliku "Postojanost pamćenja". To djelo, znano još i kao "Mekani satovi", u nadrealizam je uvelo koncept mekanih, tekućih džepnih satova.

Osim slikanja i dizajna, Dali je bio posvećen i pozorišnoj umjetnosti. Godine 1961. u Veneciji je premijerno izveden "Balet o Gali" s libretom i scenografijom koje je napravio sam slikar.

Upravo taj enorman opus uzrokovao je njegovu izuzetnu popularnost, koja je rezultirala mnogim biografijama i izložbama širom svijeta, a njegov uticaj na druge umjetnike traje i danas. Radio je i kao kostimograf i scenograf u filmovima zemljaka Luisa Bunuela "Andaluzijski pas" i "Zlatno doba".

Ekranizacija Dalijevog života

O Dalijevom životu snimljeno je i nekoliko filmova, od kojih je najpoznatiji Varholov polučasovni film iz 1966. godine, a trenutno je u produkciji i novi biografski film o Daliju pod naslovom "Dali & I: The Surreal Story", u kojem će Dalija tumačiti Al Paćino i koji bi u kinima trebalo da se pojavi ove godine.

Poznata djela

"Postojanost pamćenja" (1931)

Ta slika je najvjerovatnije najslavnije Dalijevo djelo. Labavost i mlitavost obješenih glatkih satova briljantan je koncept. Na toj slici slikovito prikazivanje dostiže ono što se nalazi u našoj podsvijesti. I sam Dali prisutan je na slici i to u prikazu uspavane glave.

"Autoportret s rafaelskim vratom" (1921)

Ta slika je nastala kada je Daliju bilo samo 17 godina. Godine 1921, kada mu je umrla majka, prikazao se nešto starijim i oštrijih crta lica nego što je to zaista bio. Taj prilično grub, izazovan autoportret pun je "macho" atmosfere, iza koje se krije je Dalijeva plahost.

"Zagonetka žudnje" (1929)

Na slici je vidljiva blijeda glatka glava (Dalijeva), prikazana kako spava. Kritičari uvjeravaju kako oblik glave podsjeća na neobičnu kamenu formaciju koja se može pronaći u okolini mjesta gdje je Dali živio. U mnogim pregradama na slici naznačeno je "ma mere" (majko moja).

"Raspadanje postojanosti pamćenja" (1952 -1954)

Dalijev ponovni rad na "Postojanosti pamćenja" rađen je u duhu "atomskog misticizma". Mekani satovi se polako raspadaju, dok se svijet oko njih polako fragmentiše u kamene blokove geometrijski preciznih dimenzija. Veći dio scene nalazi se ispod vodene površine koju je pretvorio u kožu.

"Djevojka koja stoji na prozoru" (1925)

Djevojka sa slike je Dalijeva sestra Ana Marija, koja je pozirala za nekoliko portreta nastalih u ljeto 1925. godine. Kao i na poznatim slikama, "Djevojka koja sjedi" i "Žena na prozoru" u Figeresu, i ovdje je djevojka prikazana s leđa, tako da joj je lice sakriveno, što je tipično za to slikarovo razdoblje.

"Isus Svetog Ivana" (1951)

To je jedna od vrlo popularnih i slavnih slika, koja je izazvala mnogo nesuglasica. Temelj te slike je crtež koji je izradio španski mistik sveti Ivan, nakon što je imao ukazanje. Slikar je prikazao raspetog Hrista i to gledanog odozgo, koji se stopio s njegovim vlastitim "kosmičkim snom".

"Španija" (1938)

Dalijeva ratom razorena domovina predstavljena je u liku žene čija je glava i gornji dio torza zapravo prikaz grupe ljudi koji se bore. Ženine usne predstavljaju ogrtač jednog od boraca, a njene bradavice glave dvojice jahača s viteškog turnira. Svi likovi podsjećaju na stil Leonarda da Vinčija.

"Geopolitičko dijete posmatra rađanje novog čovjeka" (1943)

Naslov ove slike kao da je parodija na sva optimistična predviđanja nastala tokom Drugog svjetskog rata. Osnova tih predviđanja bilo je razmišljanje kako će jedan "novi svijet" nastati nakon poraza fašizma. Geopolitika se zasnivala na pretpostavci da geografski faktori utiču na sudbinu država.

"Halucinirajući toreador" (1968 - 1970)

Za nastanak tog velikog platna umjetnika je inspirisala kutija olovaka marke venera. Sam ga je Dali nazvao "Dalijev opus u jednoj slici", zbog toga što su na njemu u antologiji sakupljene sve vizije karakteristične za Dalija. U prvi mah je vrlo teško na slici razabrati lik toreadora.

"Labudovi reflektovani u slonove" (1937)

Labudovi i grane drveća reflekovanjem na površini vode na toj slici na neobjašnjiv način stvaraju odraze, zapravo likove slonova. Ako sliku okrenemo naopačke, opet ćemo dobiti isti rezultat. Meke, klizave površine i vijugavi oblici stvaraju posebno neugodnu atmosferu.

Dalijevi citati

"Ja sam genije."

"Najiskrenije želje žene moraju se proučavati sa njenih zatvorenih očiju."

"Ne boj se savršenosti - nikad je nećeš dosegnuti."

"Kad neka žena kupuje mušku košulju, onda je zaljubljena. Kad je pegla, onda je udata. Ako pri tome pjeva, ona je i prvo i drugo".

"Jedina razlika između mene i ludaka je ta što ja nisam lud."

"Jedina razlika između nadrealista i mene je u tome što sam ja nadrealista."

"I pobjeda nam zna uputiti mrgodan pogled. Stoga je bolje da ne pokušavam ništa promijeniti".

"Znam da je moja slava tu, zrela kao smokva sa Olimpa. Dovoljno mi je da stegnem zube i da žvaćem da bih joj osjetio ukus".

"Ne postoji ništa čega bih se bojao, ali bojim se straha, a taj strah od straha u meni izaziva strah."

Važne godine

1919 - prva javna izložba u gradskom pozorištu u Figeresu

1922 - upoznaje Federika Garsiju Lorku i Luisa Bunuela

1925 - prva samostalna profesionalna izložba u galeriji "Dalmau" u Barseloni

1926 - prvo putovanje u Brisel i Pariz, gdje je posjetio Pikasa i Miroa

1931 - slika "Postojanost pamćenja"

1939 - izbačen iz grupe nadrealista, jer ne podržava njihove političke motive

1941 - retrospektivna izložba s Miroom u Muzeju moderne umjetnosti u Njujorku

1942 - objavljena beletristička biografija "Tajni život Salvadora Dalia" u Njujorku

1951- slika "Rasprsnuće rafaelovske glave" i "Isus svetog Ivana"

1954 - izdaje "Dalijeve brkove" s fotografom Pilipeom Halsmanom

1956 - "Posljednja večera" izložena u Nacionalnoj galeriji u Vašingtonu

1965 - slika nekoliko ilustracija za izdavanje nove Biblije

1974 - započinju njegovi zdravstveni problemi

1981 - slika "Umjetnost u draguljima" prodata japanskim ulagačima za 3,9 miliona dolara

1989 - umire od prekida rada srca u Figeresu 23. januara.

Na Floridi muzej posvećen Daliju

U američkoj saveznoj državi Floridi, u prisustvu španske kraljevske porodice, otvoren je novi muzej Salvaroda Dalija u kome se nalazi najveći dio radova od neprocjenjive vrijednosti tog poznatog umjetnika iz svih perioda njegovog stvaralaštva.

Zgrada vrijedna 36 miliona dolara rađena je u staklu i betonu i dizajnirana je tako da oslikava Dalijev nadrealistički stil. Novi muzej, koji je otvoren u Sejnt Petersburgu, po površini je duplo veći od starog Dalijevog muzeja koji se nalazi samo nekoliko blokova dalje od novog izložbenog prostora, sa poboljšanom zaštitom od uragana.

Arhitekta Jan Vejmut, koji je radio na staklenoj piramidi na ulazu u pariski "Luvr", bio je, takođe, jedan od zaduženih za taj projekat.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije