Iskustvo nas uči da kada se dvoje ljudi vjenčaju, odmah počinju da otkrivaju koliko se u stvari razlikuju.
Činjenica je, mi počinjemo da se upoznajemo tek u braku. Živimo brinući isuviše samo o sebi. Zaista nam je potreban neko drugi da nam pomogne da upoznamo sebe same. Jedna od neočekivanih prednosti kvalitetnog braka jeste i ta što ona pruža sopstvenog psihijatra: uzorna supruga će uvijek rado saslušati svoga muža bez potrebe da za te usluge bude i plaćena!
Poznato nam je da mnogi emocionalni stresovi nastaju kada osoba sa nagomilanim sopstvenim problemima to nema sa kime da podijeli. U dobrom braku, muž i žena dijele svoje breme međusobno, potpomažući se i to bezrezervno, ne opterećujući sebe pomislima kako će to onaj drugi možda shvatiti.
Brak nije misionarski poduhvat! Dovoljno je što ima svoje podrazumijevane poteškoće i iskušenja, da bi ga sad još i supružnik dodatno otežavao pokušavajući da sasvim promijeni i preoblikuje onog drugog. Jedna od najčešćih i najvećih iluzija mladih supružnika jeste želja i očekivanje da promijeni onog drugog.Istinita ljubav ne prisiljava nikoga, ne zahtijeva promjenu; ona podrazumijeva uzrastanje. Kako?
Prvo, prihvatanjem svoga supružnika onakvim kakav je. Kada se vjenčavamo, mi se ne zavjetujemo da ćemo mijenjati onog drugog, već da ćemo ga voljeti onakvog kakav je. Najbolja stvar koju muž može učiniti da utiče na svoju ženu ili obratno, jeste da mijenja sebe samoga, da ispravlja svoje nedostatke držeći se pouka koje je Gospod uputio svojim učenicima.
Za nevjernost u braku smatramo čin kada jedno od njih izvrši preljubu. Ali u stvarnosti, mi nismo vjerni i odani ni kada posao, roditelje, svoj hobi ili bilo šta drugo stavljamo ispred svoga supružnika. To je takođe nevjera. I ko god nije spreman da stavi svoga supružnika ispred karijere, ispred roditelja, prijatelja i proste zabave, nije spreman za brak – i takav brak će propasti.
Brak je za odrasle, nije za djecu.
Ako umetneš prvo dugme u odgovarajuću gajku svoga odijela i ostala dugmad će biti na svome mjestu. Ali ako se ono prvo dugme stavi u drugu rupu, ništa neće biti na svom mjestu. Radi se tome da prve, najvažnije stvari treba da budu na prvom mjestu, da se poštuju prioriteti. Isto je tako i u braku.
Muževi, ako držite vaše žene na prvom mjestu – i žene, ako to isto činite – sve ostalo će doći na pravo mjesto u bračnome životu.
Ima mnogo karakteristika uspješnog braka, ali ove tri su najbitnije:
1. Pohvala. Nijedan brak neće napredovati ako u njemu nema pohvale. Svako u životu potrebuje poštovanje u nečemu i od nekoga. I ništa ne može ubiti ljubav brže od neprestanog kuđenja. Kada se muževi i žene pohvaljuju uzajamno – u malim ili u bitnim stvarima – time zapravo govore jedno drugome: volim te; cijenim te. Pohvala hrani dobar brak. I to je ono što najviše nedostaje današnjim brakovima.
2. Praštanje. Praštanje je ključno za srećan brak. Kada me parovi pitaju: ”Da li naš brak može opstati?”, moj je odgovor uvijek: ”Naravno, pod uslovom da ste spremni da praštate jedno drugom.” A to opraštanje ne treba da postoji samo poslije većih potresa unutar porodice. Ono treba da bude svakodnevno. U uspješnom braku, muž i žena neprestano traže oproštaj jedno od drugog. Kada to ne činimo, rane ne zacjeljuju. Samo se sve više međusobno udaljavamo. Bivamo sve hladniji jedno prema drugom i ne primamo blagoslov koji Bog šalje na muževe i žene koji praštaju jedno drugom.
3. Vrijeme. Uspješan brak potrebuje vrijeme. To se ne dešava preko noći. On mora da uzrasta. Dugačak je i naporan to proces; kao i sve prave stvari u životu, to se ostvaruje kroz stalan trud i odricanja. Oni među vama koji još niste vjenčani ili namjeravate da to učinite, zapamtite ovo: živimo u svijetu koji traži momentalno zadovoljenje potreba – hoćemo ono što mi hoćemo i to kada nam se prohte a to je odmah! To nestrpljenje sa naše strane je pogubno po brak, čak i u Pravoslavnoj Crkvi. Ako nemamo strpljenja jedno za drugo i ako nismo spremni da se mnogo godina provedemo radeći na njemu, onda nam je brak unaprijed osuđen na propast.
Nijedan brak nije dovoljno dobar da ne bi mogao biti bolji i nijedan nije toliko loš da se ne može poboljšati – pod uslovom da su oni od kojih to zavisi, spremni da Božjom blagodaću zajedno uzrastaju ka punoti Hristovoj, koji je i došao ”ne da mu služe, nego da služi.”
Osnovni i ključni preduslov za dobar brak jeste sposobnost napredovanja. Nezrelost je jedan od najvećih problema zbog kojih propada brak. Sigurno je, mi svi ulazimo u brak sa ličnim asortimanom nezrelosti i loših navika. Ali moramo naučiti da ih prevazilazimo.
Kada sam bio dijete, poučava Sveti Apostol Pavle, razmišljao sam kao dijete. Govorio sam kao dijete, shvatao kao dijete. Ali kada sam odrastao, odbacio sam djetinjarije. I koliko je zaista zarad srećnog braka potrebno odbaciti djetinjarije: neodgovornost, tvrdoglavost, samoživost, nesaosećajnost, ćudljivost, ljubomoru. Koliko je važno moliti se svakoga dana: ”O Bože, pomozi mi da uzrastam… da se preispitujem…da sagledavam potrebe i osjećanja moje žene/muža, i da prihvatim odgovornost koju je Bog naložio na mene.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.