Ako ste u 20-ima ili 30-ima, ne tragajte očajnički za ozbiljnom vezom, zabavljajte se. Jer se u 40‑ima povećava šansa da nađete onog s kojim ćete živjeti “sretno do kraja života”, poručuje Milana Vuković Runjić
Predrasude o tome kako su slobodne, obrazovane, same žene “u najboljim godinama” (od 35. nadalje) u teškoj situaciji, konačno nestaju. Netom objavljena knjiga Sare Eckel “It’s Not You: 27 (Wrong) Reasons You’re Single” trenutno žari i pali Amerikom, a pitanje je kada će zahvatiti ostatak svijeta. O čemu je riječ? Zapravo, o čistoj, hladnoj statistici. Na stranu feminističke krilatice kao što je “žena treba muškarca koliko riba bicikl”, koje su sedamdesetih bile jako popularne jer ne zanimaju nas priče o tome kako smo savršeno sretne kad smo same. Kada bi to bila istina, onda romantične knjige i filmovi ne bi imali svoju brojnu publiku.
Što prije, to bolje. Ili?
Da, romantične smo i imamo svoje snove, među kojima je i onaj o savršenoj vjenčanici! Međutim, sve donedavno vjerovalo se, smatralo i mislilo da obrazovana, zaposlena, ambiciozna žena koja je fokusirana na karijeru, a koja je zašla u “neke godine” ima sve manje šanse upoznati svog “princa”. Koliko smo puta čuli zabrinute roditelje, bake kako za nekoga kažu “oh, pa ona je već navršila tridesetu (trideset petu, četrdesetu), ta se sigurno neće udati”, a s takvim razmišljanjima upisanim duboko u srcu naravno da smo i mi “neke” svoje rođendane čekale s tjeskobom.
Ali, vjerujte, rano sklopljen brak na svom dugom i krivudavom putovanju stvarno proživi svega i svačega. Dugogodišnje proučavanje, piše Sara Eckel, veza, brakova i sreće u njima napokon je dovelo do potpuno drukčijeg zaključka: karijeristice koje su 40-e dočekale same, imaju veće šanse pronaći odgovarajućeg partnera (pogotovo ako se prestanu zamarati tim da on treba biti stariji od njih), a brakovi sklopljeni u zrelijoj dobi trajniji su i sretniji od onih koji počnu (pre)rano, koji uglavnom i ne dočekaju četrdesete.
Promjena omjera
Decenijma nas je u snovima pratila slika “brkate feministkinje” koja želi uspjeti u “muškom svijetu”, da bismo konačno dostigli otkrivenje i shvatili – niti su feministkinje brkate, niti je svijet muški! Niko više ne smatra uspješne žene čudovištima koja trebaju prebivati u samoći, već samim time što su se usudile biti – uspješne.
Sredinom osamdesetih u Newsweeku je objavljen posprdan članak o tome kako zaposlena žena u četrdesetima ima više šanse poginuti u terorističkom napadu nego se udati, koji je potom citiran u brojnim romantičnim komedijama. Ali nakon što su lično iskustva pokazala nešto sasvim suprotno, sam Newsweek promijenio je ploču. Naime, 35-godišnjakinja koja nije suviše strogo zacrtala kako njezin budući dragi treba izgledati (koliko godina, koji faks, kolika zarada, koji automobil, kakav stil oblačenja, koje knjige, kakva muzika), ukratko, ako ne živi s idejom potpuno savršenog partnera nego uviđa da je dovoljno da njen muškarac bude onoliko (ne)savršen koliko je i sama, umjesto da ima šanse, kako se smatralo, 1:20 da se uda, odjednom je u znatno boljem položaju od mlađih cura.
Po svoj prilici pronaći će muškarca koji joj stvarno odgovara, udati se za njega i ostati u tom braku. Trebalo je samo pričekati od 1985. do 2014. da se zrelije, zaposlene, samostalne žene i “službeno” počnu osjećati ugodno u svojoj koži. Diplome, poslovni uspjesi, dobre plate, prostrane kancelarije, službeni automobili... ništa od toga ne stoji na putu vašem princu: jedino što ga može malko uplašiti jest vaš strog pogled kojim ga procjenjujete. U tom tonu Eckel završava svoju knjigu: “Odvojite li vremena da utvrdite svoju karijeru, stabilizujete se, otkrijete ko ste zapravo, vaše šanse da budete sretne u ljubavi postaju veće, umjesto da ste se žurile u brak i ne razmišljajući, mlade odabrale (pogrešnog) partnera.” Dobra je to poruka za sve cure: one u dvadesetima mogu se zabavljati do mile volje, bez pritiska da “nađu nešto ozbiljno”.
Savršena romansa čeka iza ugla
One u tridesetima, takođe. One u četrdesetima, takođe. S time da će one u četrdesetima, ako to požele, lakše pronaći nekoga u čijem im je društvu stvarno dobro, ko im je prijatelj, a mogao bi im biti i ljubavnik, a možda i više od svega toga. Nema više tugaljivih pogleda za sretnim parovima koji guraju kolica. Ti će parovi možda već davno biti razvedeni kad vi budete sretni gurali kolica.
Nije ovo napad na brakove sklopljene rano, nego samo obrana veza koje počnu kasno. Točnije, možda napokon svijet postaje ugodnije mjesto u kojem nas više niko neće pitati: zašto se ne udajemo, zašto smo se razveli, imamo li ljubavnika, je li sve u redu s nama i mužem, zašto smo sami, zašto nemamo djece (još) i hoćemo li ih ikada imati. Zamislite svijet bez takvih pitanja, u kojem mirno možemo biti to što jesmo, živjeti kako hoćemo i pritom ne gubiti snove o savršenoj romansi koja nas čeka iza ugla!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.